foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Preletači, prevrtaneri, pismonoše i golubari

Pehlivanov silazak sa žice

I to se desilo. Nakon prenemaganja, taktiziranja, pehlivanjenja, računa i računica, Denis Zvizdić je napustio SDA, i upustio se u avanturu. Zapravo, Zvizdićeva politička karijera je upravo postala nejednačina sa više nepoznatih. Na sceni trenutno egzistira nekoliko ideoloških i kadrovskih inačica SDA, a osim A-SDA i sličnih strančica lokalne akcije, tu su nove stranačke varijante starih SDA kadrova – NiP i SzBiH.

Beskorisni budžetski korisnici

Zvizdić je napustio SDA nakon trideset godina. Praktično, za sve za šta je odgovorna SDA u posljednjih trideset godina, sve do prošlog petka ili do maja, ove godine od kada ne prisustvuje sastancima predsjedništva stranke, odgovoran je i Denis Zvizdić kao neko ko je imao različite visoke funkcije i za šta je bio izuzetno finansijski nagrađen, bar nekoliko natprosječnih radničkih plata, privilegije ne moramo računati. Ako je u proteklih trideset godina dobio finansijske naknade u prosjeku od 4.000 KM mjesečno – inkasirao je 1.440.000 KM, ukoliko je prosjek bio 3.000 KM mjesečno – 1.080.000 KM. Zvizdić uporno ponavlja da je u SDA uložio svoje „vrijeme i zdravlje“, „znanje, umijeće, pa i zdravlje“. Primanja Zvizdića proteklih desetak godina su viša od gore pomenutih mogućih mjesečnih prosjeka. Sličan je saldo za većinu drugih političara veterana od Komšića do svih sdaovskih i sdpovskih vječnih zastupnika, parlamentaraca i svih drugih funkcionera koji su decenijama na pozicijama.

SDja

SDA je reducirana na dinastičku vladavinu Izetbegovića, a Sin Svoga Oca je prepušten sebi i ženi mu u njega. Stranka pod vođstvom ovog dvojca dotakla je samo dno a na dnu živo blato. Naredni izbori trebali bi donijeti poraz B Izetbegovića u utrci za Predsjedništvo, a moguć je i poraz SDA na državnom, a pogotovo na federalnom nivou, odnosno kantonalnom. Od toga ih može spasiti samo nesposobna opozicija. SDA sebi očigledno ne želi, ne zna, ne može i na kraju neće pomoći, naprotiv – skoro sve što sdaovci rade vuče ih u dublje blato, ne samo političko. Ostao je SDA golubar nasamo sa svojom gugutkom pred golubarnikom i gledaju sada šta će sa svim tim pismonošama, poslušnim golubanima. Preletjele su u druge golubane mnoge SDA ptice, ali tek onda kada više SDA nije bila platforma za njihove ambiciozne letove i zalete.

Samo budala može bez zadrške povjerovati Zvizdiću, Konakoviću, Čampari, Efendiću i drugima koji su napustili SDA, da su to učinili kao zbog nečega što se kao pojavilo posljednjih godina – za sve što je, ili nije, SDA napravila odgovorni su svi bivši i sadašnji protagonisti, jer su učestvovali na visokim funkcijama, upravo i pomenuti preletači i prevrtaneri. Svi su oni dobili svašta od SDA, a kada su njihove ambicije postale veće od mogućnosti koje im je stranka pružala, ili kada su njihove stranačke pozicije postale ugrožene, odnosno kada ih je lukavi B Izetbegović sveo na svoju mjeru, a svoju hanumu uzdigao mimo svih zdravorazumskih proporcija i mjera, dobili su iznenadni izljev slobode i demokratije u mozak, otkrili su uzbudljivi i šareni svijet izvan korupcije i nepotizma u kojima su proveli duge godine bezbrižnog političkog i svakog drugog života i suživota. Niko od njih nije došao političke tobe, čak i da je to moguće. Samo rade u novim firmama, ali i oni i ono što rade slično je onome što su radili u SDA, ne samo ideološki.

Drugog puta ću drugačije

Kao što stari pas ne može naučiti nove trikove, tako ni višedecenijski SDA kadrovi ne mogu baš preko noći postati transparentnosti željne demokrate. Šta sad očekuje Zvizdić? Još desetak najtežih godina? Nakon što je izašao kako sam kaže iz nečega što je nazvao – „vrlo lijepa zona komfora“. Dakle, Zvizdić je u potrazi za još ljepšom zonom komfora a svoj kredibilitet i snagu predstavlja, odnosno zamišlja, kao priču i pripovijest o opštim mjestima – jačanje države Bosne i Hercegovine, ekonomija itd. Uljuđenost i pristojna pojava, eventualne zasluge po nekom dobro obavljenom poslu i tome slično nisu ni izbliza dovoljan kapital nakon kapitalnih trideset godina politike.

Sve ono što je SDA sa Zvizdićem, Čamparom, Konakovićem i drugima decenijama uništavala, sad će oni i ini bez SDA to kao graditi i stvarati, kao da oni nisu u toj i takvoj SDA učestvovali – kao da oni nikad nisu bili moćnici SDA.

Bosna i Hercegovina je danas veoma slaba i nefunkcionalna država, i za to nije kriv samo Dodik – zašto u Federaciji ne cvjetaju ruže? Ili u Tuzli, Mostaru? Sarajevu, Bihaću? Naše bašte su zapuštene i poharane, a ograde razvaljene. Nama ne cvjetaju ruže, niti nam miriše poljsko cvijeće.

Imali su u svojim predugim karijerama mnogo prilika da pokažu kvalitete koje sada javno propovijedaju, sugerirajući da upravo oni posjeduju te političke vrline, a jedini kao dokaz je to što su napustili SDA, koja je, eto, loša i nepodnošljiva, a upravo svi pomenuti, i puni autobusi drugih, su učestvovali u rastakanju ovog društva a platforma im je bila SDA, koja je poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu svojski i temeljito rasturila, i unakazila ionako ratom unakaženu nam domovinu. Današnja SDA je rezultat i onih koji danas kao kritikuju SDA i koji su ne samo politički konkurenti već i ostrašćeni i grlati protivnici. A često im se sva priča svodi na – SDA ne valja. Mi više nismo SDA.

Još jedan SDA bumerang

Osim što se bezbrojni sdaovci vraćaju na političku scenu u novim dresovima, ili goli do pasa, kao, naprimjer, trenutno Zvizdić, vraćaju se poput noćnih mora i stare sda prikaze. Vratila se Bisera Turković, Nedžad po-zakonu Branković a evo povratio se i Edhem Bičakčić. Bizarna i trajno štetna pojava za Bošnjake. Štetočina koja je elektroprivredni sistem, a i Federaciju, svojski rasturila. Ne jenjava njegov parazitizam na našoj zemlji i na grbači bosanskog i hercegovačkog čovjeka. Samoobnovljivi energetičar gradi svoje izdašno dotirano i podsticano energetsko carstvo ne ustručavajući se da u tom procesu uništi naše rijeke i rječice, našu sadašnjost i našu budućnost, kao što je uništavao našu prošlost. Iznimno antipatična pojava koja se nedavno ponovo pojavila da nam priča svoje energetske priče za malu djecu, predškolsku. Tipični sdaovac, pohlepan i nezasit otimačine svega bosanskog i pretvaranja naše domovine de facto i de jure, a i de franko, u svoju privatnu prćiju. Da ne nabrajamo ovaj put nedjela i aferime iz karijere dotičnog – elektroprivredu, rudnike, termoelektrane… Bičakčić kao i većina sdaovaca, mladomuslimanskih, a i novokomponovanih, Bosnu vidi kao begovat, kao feud koji treba zagraditi, prisvojiti svim sredstvima, kao Nedžad po-zakonu Branković ili na neki drugi od milion načina koje su SDAovci smislili u želji da opljačkaju vlastiti narod.

Kako god, SDA štetočine i ex-SDA štetočine dominiraju političkom i društvenom scenom u Bošnjaka predstavljajući se kao šarena lepeza na političkoj sceni. I na jednoj i na drugoj strani stranački jarani koji su nas doveli do toga da smo slabiji nego prije deset ili dvadeset godina. Uz to, osim što živimo u podijeljenim društvima, razjedinjenost Bošnjaka je evidentna i dodatno smanjuje ionako minimaliziranu političku snagu jer oni koji Bošnjake predstavljaju, i onda i sada, za Bošnjake ne brinu i spremni su prodati i Bosnu i Bošnjake za svoj golem ćar. To je očigledna konstanta. Ko to do sada nije vidio – ne treba oftamologa, nema mu pomoći.

Pupa-hava i kantonalne aero akrobacije

Nije, naravno, golubarnik SDA ekskluzivan kada govorimo o preletačima i prevrtanerima. Na drugoj obali političke vode u nas, slično je stanje, više-manje. SDPovci su u jatima preletjeli u DF, a onda je Komšić kafez sa svim svojim golubovima ustupio B Izetbegoviću. Prelete na relaciji SDA-DF-SBB, pa i NS, prema NiP-u više nije potrebno detektirati. Prelijeće se iz svih pravaca, lete politički golubovi za svakom mrvicom koji im golubari i golubarke ostave kao mamac izvan matičnog kaveza.

Preletača i prevrtača puno je političko nebo.

Elvis Vreto – skupštinski mandat je dobio od Edina Forte kad je ovaj prvi put postao mandatar vlade. Nakon petka 13. u decembru 2019. i rušenja kantonalna vlade, Vreto je napustio NS, da ne bi vratio Forti mandat, i malo zatim prešao u NiP. Najnormalnije. I sad pred skupštinskim kamerama glumi svoju novu normalnost.

Ili primjer Damira Marjanovića, od DF-a, preko NS-a, svugdje samo predizborno, a postizborno – odmah napusti stranku i uvijek iz principa, pa sada kao nezavisan izaziva zavist svojom lakoćom koketiranja sa SDA i praktično svima koji mu mogu valjati, sada ili kasnije. A onda neoliberalna avantura i fijasko sa Nacrtom Zakona o visokom obrazovanju – ministrica Melika Husić-Mehmedović, izabrana kao izbor i prijedlog Marjanovića, podnosi neopozivu ostavku, nacrt je povučen. Prije nešto više od osam godina i sam Marjanović, tada kadar DF-a, podnio je neopozivu ostavku na mjesto ministra obrazovanja. Nejasno je zašto je ministrica podnijela neopozivu ostavku. Skupštinska rasprava nije ni otvorena, a podrška je unaprijed izgubljena. Predaja bez demokratske, skupštinske borbe. Oni bi izgleda dekretom da donesu zakon jer samo oni shvataju o čemu je riječ a svi drugi jednostavno ne razumiju i nisu na njihovom, zamišljenom, nivou. Šteta stručnosti i truda svih koji su učestvovali u izradi nacrta. Šteta što se u skupštinskoj proceduri i javnoj raspravi nisu odmjerili argumenti. Šteta što je kantonalna vlada ostala bez ministrice, šteta što je ministrica ispala isključiva i tako brzo odustala od preuzetih dužnosti i obaveza. Opet apstraktna korist, a konkretna šteta.

Sve skupa – jedno veliko nepotrebno institucionalno gubljenje vremena. Još jedna sramota i autogol u već načetoj mreži kantonalne vlade i aktuelne skupštinske većine.

Važnost razlika ili nismo svi isti

Svojevremeno je Stranka za BiH, kao nova platforma starih sdaovaca okupila zapanjujući broj oportunista, koji su doletjeli sa svih strana(ka) a nakon nekoliko izbornih ciklusa preletjeli u sve moguće stranke. Tako isto i mrtvi DF, jato nastalo iz jata SDP-a, danas je samo rastureni golubarnik u kojem na propinjke dihuće još nekoliko polumrtvih ptica, dok glavni pismonoša, golub za višekratnu i višegodišnju upotrebu, špancira podrezanih krila ispod političke trpeze bračnog para s Poljina.

Šta reći za grupe sdaovaca, najglasnijih i najagresivnijih jurišnika koji su odletjeli kao Dinino jato? Dino je svoje jato pretvorio u jatake u procesu otimačine demokratije populizmom. Dokle li će Dino demagog i autokrata u nastajanju, uspješno mazati oči ljudima po Bosni i Hercegovini – ne zna se. Da li će mu priča držati vodu u NiP-ovom političkom đevđiru do narednih izbora – vidjet ćemo. Ali dok su im saveznici NS i SDP, kao statisti u kukuruzu, NiP ne treba da brine za svoj imidž – sve ide na račun SDP-a i NS-a, koje su Nikšić i Kojović skrenuli s puta na političku stranputicu koalicije sa NiP-om, a kada posljedice postanu očite biće, sasvim jasno, posve kasno. Zaista uvijek iznova zaprepašćuje činjenica da NS i SDP više vjeruju u snagu i budućnost NiP-a nego u vlastitu snagu, i svoju budućnost.

Ko zna možda će ova koaliciona trojka preživjeti do narednih izbora, možda će ostvariti i značajan rezultat, ali je trenutno teško u to povjerovati. Čini se vjerovatnije da će NS i SDP demoralisati svoje glasače, a da će NiP ostvariti rezultat, ukoliko se česta nesposobnost i poslovično neznanje kao sastavni elementi NiP-a ne pokažu u svom punom kapacitetu, odnosno odsustvu istog. Arogancija NiPovaca još jedan je indikator diletantizma, jer takvu nadobudnost može samo neznanje poroditi. Oni vjeruju da je politika prosipanje fora i ubleha, kao da ne znaju da svaka politika proizvodi posljedice, kao i odsustvo politike. A NiPov je politički program – “pričam ti priču, gdje goveda riču”, a ironija ove stranke je da i ne znaju koliko su desno od političkog centra, a svakoga dana u svakom pogledu sve su desnije.

Neke ptice nikad ne polete

Kojem li će jatu, u koji stranački kavez, doletjeti Denis Zvizdić nije važno pitanje. Njegova važnost prestaje od petka kad je pomislio da je završio sa trideset godina učešća i akcije u SDA. Učešća u SDA korupciji, moralnoj i materijalnoj, kao svjedok ako ništa drugo. Konferencijom za medije u trideset minuta izbrisati trideset najtežih godina, a od ponedjeljka – sve ispočetka. E, pa ne može. Kao što ne mogu ni građani izbrisati razarajuće posljedice tridesetogodišnje SDA vladavine. Za građane i za demokratiju ove zemlje, veterani brzopropadajuće SDA, treba da nakon napuštanja SDA napuste politiku, ako obraza imaju, a nemaju. Dosta je. Malo li je.

Ako za tolike godine sa takvim resursima, kakve niko osim SDA nije imao, nisu napravili skoro pa ništa dobro, već naprotiv, od rata, privatizacije i svih ostalih faza pljačke društvenih dobara, dodatno rastjerali vlastiti narod širom svijeta, mlado i staro bježi iz domovine, čak i oni koji nisu bježali ni u ratu, pa ipak drsko traže i očekuju još jednu šansu za nove „vrlo lijepe zone komfora“.

Od poštenih građana ne trebaju tražiti još jednu šansu, niti će je dobiti. A Denis Zvizdić i svi drugi zvizdići neka čekaju zvižduk nekog novog političkog lidera koji će im biti za sve dobar sve dok im ne postane ne-dobar.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost