Možda bi se sve bitno u vezi s aktuelnom temom trebalo sažeti u samo jedno pitanje – da li će Srbi nakon tolikih ratova za zemlju Srbiju dozvoliti svom aktuelnom Voždu da im na njihove oči zauvijek uništi tu istu zemlju? I ne samo zemlju, već i vodu i vazduh. Počeli su ratovima za oslobođenje od Osmanlija, prije dvjesto i dvadeset godina, a završili su devedesetih ratnim zločinima i genocidom kako bi Srbija bila što veća, a sve je manja. Nakon pljačke fabrika i budžeta ostalo je još samo da Vučić “prođe sa osmehom kroz šljivike i livade” i da sudija svira kraj. Ako se bude kopao litij u Srbiji, prekopat će se i neka od stratišta Srba iz Drugog svjetskog rata.
U proteklih pet godina, prema podacima Republičkog statističkog zavoda Srbije, u toj zemlji je posječeno 48% privatnog šumskog fonda, a ni državni ne prolazi bolje. Orke su drvosječe amateri za naprednjake! Čak ni nacionalni park Fruška gora nije pošteđen. Kod nas je u Bosni manje-više slično ili će tek biti, samo što srećom nemamo jednog autokratu, već tek nekoliko manijaka u pokušaju.
Iako je pred junske izbore (lažno) najavljeno da je stavljena tačka na projekat Jadar, navodno je još u septembru prošle godine dogovorena eksploatacija a ne samo istraživanje koje se trenutno vrši na preko sto lokacija u Srbiji. Rio Tinto je firma vijek i po stara a njena istorija je povijest uništavanja prirode. Upravo je na Novoj Gvineji počeo sudski proces protiv kompanije Rio Tinto zbog trajnog i istorijskog uništavanja prirode. Osim toga, ova kompanija se do sada nije bavila iskopavanjem litijuma niti je tehnologija koja se planira koristiti do sada primjenjivana. Rudarska renta će Srbiji donositi oko 30 miliona eura godišnje, po trenutnim cijenama, uz desetine miliona od poreza. Srbija samo od malina godišnje zaradi oko 240 miliona eura.
U prisustvu Vučića i Scholza, potpredsjednik Evropske komisije Maroš Šefčovič potpisao je prije nekoliko dana sa srbijanskom ministricom rudarstva i energetike “Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu Srbije i Evropske unije u oblasti održivih sirovina”. U julu 2021. Šefčovič je sličan sporazum potpisao sa Ukrajinom koji se izjalovio nakon invazije Rusije. Tako će buduća nepregledna otrovna jalovišta po svemu sudeći biti u Srbiji. A možda i u Bosni i Hercegovini.
Nakon potpisivanja Memoranduma, njemački i austrijski mediji izvještavaju da je “Srbija evropska kolonija”, o “žrtvovanju Srbije radi prosperiteta EU”, o Srbiji kao “rudarskoj koloniji”. Vučić Srbima obećava rudarenje kao svijetlu budućnost. Kao da rad u rudniku donosi blagostanje. Šuplje su priče o litijumu kao blagu i o srećnim narodima što ga imaju. Litijum nije toliko rijedak kako se priča. Rijetke su samo zemlje u kojima se eksploatiše. Njemačka ima jedan od najvećih depozita litijuma, ali do sada nije donijela nijednu odluku o eksploataciji. A nema ni potrebe kad u Srbiji imaju obogaćene a slobodne radikale na vlasti kojima su asistirali u presvlačenju i maskiranju u naprednjake. Ne drže Amerikanci i EU onakvog Vučića na vlasti iz poštovanja i ljubavi, niti je nesimpatični Vučić simpatičan Kinezima i Rusima. Nego je strancima višestruko koristan a za građane Srbije opasan po život. Na međunarodnoj sceni Vučić je slabić i “everybody's bitch”, a u Srbiji i zemljama nesretnim da imaju veze s ovakvom Srbijom izigrava huligana što u osnovi i jeste i što mu je priroda a taj se karakter zrcali i u njegovoj politici i praksi. A sve se skupa vidi u svakodnevnom životu Srbije.
Naravno, entitetski poglavica Ludi Konj iz Laktaša, na nivou ruske obavještajne svojine Vulina, ordinira kao Vučićev nasamareni brdski konj. I on će pokušati dati doprinos “sa svoje strane” uništavanju prirode i društva u slivu rijeke Drine, pa će kao pravi potrčko Srbije (i Rusije) i Vučićev prezervativ za višekratnu upotrebu odraditi svoj dio u svojoj zoni (ne)odgovornosti. Šteta će biti zajednička i trajna za sve stanovnike od rijeke Drine do planine Ozren. I za njihovu djecu, i unuke.
Očigledno je da su profesionalne patriote i nacionalisti nakon što su popljačkali sve naumili da opustoše rijeke, šume, planine i ostave građane na suhom, bez vazduha i vode. Time će završiti sve ono što nijedan neprijatelj Srbije nije uspio – da okupira zemlju, bez ispaljenog metka, bez ijednog vojnika, a da okupirani sami provode i finansiraju okupaciju. A ono glavno zbog čega se počinju i vode ratovi – prirodna bogatstva i resurse, podanici u jarmu domaće okupacione vlasti će da isporučuju praktično za badava, uz jeftin i težak rad pride.
Za one koji su se nekada pitali kako će se sve ovo završiti u Srbiji (i svim državama nesretno vezanim za Srbiju, kao za mrca) ukazuju se konture konačnog odgovora. A za one koji ne gledaju, sve će im se samo (po)kazati za pet-deset godina, naravno kada bude “prekasno za snove, za sve”. Čini se da je balkanski kasapin Milošević ipak uspio u svom planu Spaljene zemlje. Samo je vatra skrenula u neželjenom pravcu. Vučić je finalni izvršilac, a naprednjaštvo terminalna faza.
Da li Vučić griješi kad računa na vladavinu straha i ne mari za mišljenje Srba i budućnost Srbije jer može sve pričom i lažima obesmisliti, pa radi po svom i za svoj račun, za svoj ostanak na vlasti, bez obzira kakvu štetu i moguću katastrofu građani mogu doživjeti, koju možda neće preživjeti? Ili će opet epilog nacionalnog bjesnila biti „samo seoba Srbina spašava“? Ili će ga građani Srbije ipak spriječiti i otjerati govnjivom motkom? Seoba ili sloga? Sačekajmo pa ćemo vidjeti.