Neka bude svjetlo!

U posljednje tri decenije, građani Sarajeva prošli su ne samo kroz nezamisliva i brutalna iskušenja već kroz pravi džehenem. A golgota i paklene muke Sarajeva nisu završene, bez obzira na sve što smo prošli; možda nas ne čeka najgore, ali su pred nama nova iskušenja i opasnosti.

Svjestan da mu ni dragi Bog više ne može i neće pomoći, Dragan Čović se, nakon svih blokada i kočenja svega što je bilo u njegovoj moći da zakoči, uspori, blokira, sabotira, odlučio za novi udruženi pothvat. A glavni operativac je ovaj put njegov lični kardinal koji je dobio u zadatak da za svog HDZ gazdu, obavi najprljaviji posao u Čovićevoj dugoj i bogatoj karijeri beščašća. Novi udruženi pothvat dolazi nakon što je uništio sva velika preduzeća koja su bila u njegovoj, odnosno HDZ domeni, a HDZ kao i HNS je društvo jednog lica, a Dragan Čović je direktor obje firme, dok je Nadbiskupija samo jedna od filijala.

Odlučio je Čović svoj moralni, politički i ekonomski bankrot umjesto proglasiti ipak pokušati spasiti svim sredstvima bez obzira na posljedice. Jasno je zašto se ne može povući, kao ni njegovi politički partneri – lista nedjela je preduga, i nosi ne samo moralnu, istorijsku, već i krivičnu odgovornost, a to jedino Čovića brine. Kao što to biva sa autokratama, baš kao i sa fašistima, ne znaju uzmaći jer jednostavno ne umiju ništa bolje od onoga što već čine, a u pravilu vrlo brzo stignu predaleko, i ogreznu u zlo preduboko. Odlučio je Čović probati riješiti svoju nerješivu poziciju tako što će iskoristiti svoga kardinala Puljića da izvede za njegove egzistencijalne i predizborne potrebe otvorenu političku provokaciju.

Primjenjujući “šok doktrinu” odlučio je izazvati građane Sarajeva prstom u oko, odnosno šiljkom u zjenicu, kao što je to činio Maks Luburić u svojih 49 dana terora nad Sarajlijama, u podrumima Berkovića vile i drugim mučilištima po sarajevskim podrumima. Taktikom šiljak u oko i ekser u glavu, Čović šalje Puljića u misiju stvaranja haosa, u kojoj je svaki scenarij za Čovića dobar. A najviše bi Čović volio da budu neredi, nasilje, da plane vatra i da prstom pokaže, a tu će biti i HRT spreman da prikaže čitavom svijetu, kakve su Sarajlije. Oni će vjerovatno reći – pogledajte kakvi su muslimani, ili Bošnjaci, ili oboje, divljaci. I kako je to vrhunac nasilja nad Hrvatima i katolicima u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, beskrajne li ironije, i de facto i de jure u praksi upravo Hrvati najprivilegovaniji narod. I nije bitno kakve su sve ambicije Čovića, kao što nije bitno kakvi su mu sve planovi i ciljevi. Ono što je u ovom času za nas zaista bitno jeste činjenica da se bez naše pomoći i sudjelovanja u priželjkivanom haosu nijedan cilj ni ambicija ne može i neće ostvariti.

Bez obzira koliko bolno bilo, i bez obzira koliko teško bilo, građani Sarajeva jednostavno moraju odustati od bilo koje vrste nasilja, i ne nasjedati na ovu i druge provokacije. Čović i Puljić zazivaju i žele nasilje i haos – nasilje i haos im ne smijemo dati. Uz to, moramo dati sve od sebe da onemogućimo bilo kakve dodatne provokacije sa strane na koje svi mi trebamo biti spremni, jer fašisti su očigledno spremni na sve, spremni za domove, ali ne da brane svoje već da napadaju domove drugih, spremni za naše duše, spremni da nam razvuku pamet. Ovo nije otvoreni sukob sa fašistima već podla i promišljena provokacija, i igra živaca. Jasna je i očita namjera. Rođen sam i živim u Sarajevu pola stoljeća i nikada do sada nisam čuo da se najavljuje za koga će se u Katedrali moliti, da se udara na sva zvona kome će se služiti misa. Evidentno, kardinal je najobičnija sluga politike, u predizborne i sve druge svrhe, u zavisnosti od želja i potreba svoga gazde Čovića, a ne Boga, jer Čović je Puljićev papa, a HDZ je Puljićeva religija.

Ne treba građanima Sarajeva, a ni građanima drugih gradova u ovoj izmučenoj zemlji, novih provokacija. Pljačkaju nas, varaju, i sluđuju predugo. I predugo živimo na rubu. Ali dosta je bilo ad hoc “revolucionara”, ad hoc “organizacije” demonstracija, i sezonskih aktivista. Dosta je bilo zakazivanja protesta kako kome padne na pamet. Protesti i demonstracije su kao i svi drugi masovni događaji stvar promišljene i planske organizacije, a organizacija nije parolašenje. Uvijek ima vremena za drastične metode otpora. Toliko puta do sada sam poželio da zapalim, da razbijem… ali ludost i hrabrost nisu dovoljne, naučili smo to pod opsadom. Treba biti pametan, promišljen. Hrabrima je najlakše poginuti, kao što je huljama najlakše hrabre u smrt poslati. Nalazimo se pred izazovima za koje treba više pameti nego hrabrosti. Možda će doći i taj dan kada ćemo biti prinuđeni svim sredstvima braniti ono što je preostalo da se odbrani. Ali 16. maj 2020. nije taj dan. Čović i Puljić su sile i propovjednici mraka. Kad je već tako onda mi budimo svjetlo. Oni nas zovu u mrak gdje nas čeka samo zlo. Pođimo putem svjetla, jer samo svjetlo pobjeđuje mrak, jer samo dobro pobjeđuje zlo. Neka bude svjetlo!

Sezonski predizborni antifašizam

HDZ i katolički sveštenici spremno i unisono pjevaju pripremljenu pjesmicu reagujući na brojne proteste povodom najava crne mise u Sarajevu, kako je to “nastavak sustavne… Hrvata i katolika”. Skoro sve ostale partije, i redovni i vanredni komentatori, autentični malobrojni intelektualci, mnogobrojni sinekurci redovni ili vanredni, svi su protiv i svi osuđuju najavljenu crnu misu. Konačno svi imaju isti narativ, kao da su svi došli na svoje. Svi pričaju isto, a kada različiti pričaju isto, to upućuje na nešto drugo od onoga o čemu svi pričaju.

Višedecenijski koalicioni partner HDZ-a – SDA i njeni aktuelni koalicioni privjesci DF i SBB, postadoše preko noći antifašisti. Otvarajući sezonu proljeće-ljeto predizbornog antifašizma. Da situacija nije zaista opasna, bio bi smiješan pokušaj SDA političara da izigravaju antifašiste, ali ne zbog spomenika vlastitog revizionizma, škole pod imenom Mustafe Busuladžića, nacističkog apologete i advokata holokausta. Na njihovu nesreću antifašizam nije sezonska moda, i jednostavno im “ne stoji” čak ni u predizborne svrhe. Razlog je jednostavan – antifašista se ne postaje preko noći i kad to nekome odgovara. Oni su opet antifašizam izgleda pobrkali sa fašizmom.

Fašista se može postati preko noći. I ne samo to! Svaki opredijeljeni i samoproglašeni fašista će odmah biti prihvaćen kao takav – svi će mu povjerovati da je fašista, i to više niko neće debatirati. Nema potrebe jer je to jedna od karakteristika fašizma – odmah se vjeruje u ideološku identifikaciju. Za razliku, dijametralnu, od fašizma, antifašizam je nešto što se stalno propituje, i stalno se treba dokazivati i potvrđivati. Fašisti ne sumnjaju jedni u druge u smislu opredijeljenosti za fašizam. S druge strane, antifašisti su sumnjičavi jedni prema drugima, i dovoljna je praktično sitnica da se poljulja uzajamno antifašističko povjerenje.

To liči na “pluralizam” ideja i pogleda među demokratski opredijeljenim građanima sa naprednim i humanističkim idejama i vrijednostima – rijetko se mogu složiti i ujediniti, ne samo oko suštine već i oko metoda i principa. Dok su nedemokrate u pravilu složni, kao i fašisti. Tako nije bio problem ustašama i četnicima zajedno bježati od partizana 1945. Zato su ujedinjeno odbili posljedni poziv Tita kao vrhovnog komandanta na predaju iz augusta 1944. sa rokom za predaju do 15. septembra, uz napomenu da oni koji to ne učine ne trebaju očekivati milost koju oni sami nikada nikome nisu ni pomislili ponuditi, a kamoli dati. Ignorisali su još jedan posljednji poziv na predaju koji je Vrhovni štab uputio 9. maja 1945. Odlučili su da svoju zajedničku sudbinu, i ustaše i četnici, kao i brojne druge kvislinške postrojbe, potraže kod Saveznika koji su ih takve kakvi su odbili zarobiti. U smrt ih je odvela fašistička ideologija i NDH režim, a ne neki komunistički režim koji tada jednostavno nije ni postojao, osim ako partizane, jedine antifašiste u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu, jedine borce protiv fašizma, koji su većinu rata proveli boreći se goli i bosi protiv brojnih bezbrojnih neprijatelja, ne smatramo komunističkim režimom već u maju 1945.

Šta nadležni mogu uraditi

Građani ne mogu učiniti ništa da spriječe održavanje crne mise u Sarajevu. Ljudsko je pravo, i po međunarodnim konvencijama, i po Ustavu BiH, a i po temeljnom ugovoru Svete stolice i BiH (članovi 4 i 7) – ne može se zabraniti kao što se ne može zabraniti ni protest građana. Policija je dužna osigurati i jedan i drugi događaj. Međutim, prema Zakonu o slobodi vjere, crkve ne smiju širiti netrpeljivost niti djelovati suprotno moralu i javnom poretku (član 4.2 i 4.3). Prema istom Zakonu (član 15.2) Ministarstvo za ljudska prava BiH je nadležno za provođenje tog zakona i može pokrenuti proceduru za ispitivanje da li najavljena misa širi netrpeljivost ili je protivna moralu i javnom poretku. Temeljnim ugovorom je osnovano mješovito povjerenstvo Svete stolice i BiH, (član 17.2) kojem Ministarstvo za ljudska prava može uputiti upit za proceduru.

Navedenim bi se stvorila pravna pretpostavka i obrazloženje za slanje diplomatske note Svetoj stolici i Vatikanu, od kojih bi se tražilo zaustavljanje održavanja mise. Time bi se ogolio i ukinuo “argument” kardinala da on radi samo svoju dužnost u skladu sa naredbama nadređenih. Inače, “samo sam izvršavao naredbe” je bila standardna odbrana nacista u Nurnberškom procesu, i Eichmana u Jeruzalemu, i haških osuđenika i drugih ratnih zločinaca dvadesetog stoljeća.

Prema članu 4.2. Zakona o slobodi vjere “Crkve i vjerske zajednice u propovijedanju vjere i drugim djelovanjem ne smiju širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim crkvama i vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili građanima bez vjerskog opredjeljenja ili ih onemogućavati u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja”.

Formalno-pravno, Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica i Jevrejska zajednica mogu, a i morale bi, reagovati na uznemiravanje osjećanja vjernika koje predstavljaju nakon najave mise. Izjašnjenje mogu tražiti od samog Kardinala sa kojim se redovno susreću u Međureligijskom vijeću BiH, ali i od države BiH, odnosno Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice koje je nadležno za stvaranje normalnih uslova za prakticiranje prava na slobodu vjere i uvjerenja, za sve pod jednakim uslovima i bez mržnje i netrpeljivosti.

Svojim evetualnim nereagovanjem na izazivanje netrpeljivosti najavljenom crnom misom SPC, IZ I JZ pred svojim vjernicima, i svim građanima, pokazuju i demonstriraju svoj odnos prema fašizmu i antifašizmu, odnosno postaju eventualno saučesnici u djelu pripreme i izvođenja mise.

Da je Bosna i Hercegovina zaista pravna država, pravne procedure bi već bile pokrenute, ali još uvijek ima vremena. Ipak, opet se vidi da ova zemlja ima sve potrebne zakone i procedure, ali se isti ne poštuju, jer to ne odgovara nikome od elita na vlasti, ni poziciji ni opoziciji. Svako krši neki zakon i prestankom kršenja bi se narušio uspostavljeni sistem nekažnjivosti i nekažnjavanja. Tako dolazimo do zaključka da zbog istog razloga zbog kojeg nisu poštovane zakonske procedure i zakoni u, naprimjer, aferi Asim, iz tog istog razloga se ne poštuju zakonske procedure i zakoni u aferi Crna misa. Nepoštivanjem zakona, takozvanog gradonačelnika Skaku je izabrao Asim, po vlastitom priznanju, sa svojim SDA saradnicima, a ne gradski vijećnici. Samo zbog nepoštivanja zakona ove zemlje, Abdulah Skaka je još uvijek gradonačelnik Sarajeva, takozvani gradonačelnik. Jer nije gradonačelnik građana Sarajeva, već gradonačelnik SDA.

Još ima vremena da reaguje SDA zamjenik ministra za ljudska prava BiH Dževad Mahmutović, jer ministar još uvijek nije izabran, a Mahmutović je inače poznat kao saučesnik B Izetbegovića u pravnom brodolomu u procesu Tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za agresiju. Još uvijek ima vremena da ministrica vanjskih poslova Bisera Turković pošalje diplomatsku notu. U skladu sa gore navednim zakonima. Još uvijek ima vremena da mitropolit dabrobosanski Hrizostom, reis efendija Kavazović i Jakob Finci reaguju, u skladu sa pomenutim zakonima i pravima. I u skladu sa obavezama koje prema vjernicima imaju.

Od reisa Kavazovića očekujemo, ne saopštenje IZ, nego obraćanje u kojem će građanima reći zašto imami Islamske zajednice u Hrvatskoj, koja je po Ustavu IZ BiH, zajedno sa mešihatima Sandžaka, Hrvatske, Slovenije i Srbije podređena IZ BiH, zašto imami učestvuju u blajburškim misama. Jer ukoliko neko želi da prouči fatihu svom dedi ili pradedi ustaši, to je njegovo pravo i izbor, ali IZ ne bi smjela formalno učestvovati u isključivo politički motiviranim događajima kao što su blajburške crne mise, u kreiranju revizionističkih narativa i mitologije, jer na taj način se omogućava i podržava održavanje crnih misa i u Sarajevu. Ovo je vrlo opasno naročito s obzirom na povezanost i učešće muslimana i islamskih vjerskih službenika u endehaziji, kao i u 13. SS diviziji u periodu 1943-1945.

Ostaje da se vidi šta će svi pomenuti učiniti, ili šta neće učiniti. Šta god da se desi, mi ćemo to zapamtiti, zapisati i nećemo zaboraviti.

Ne treba očekivati od političara koji do sada nisu učinili ništa, da nakon što pročitaju ovaj ili neki drugi tekst požure da brže bolje urade svoj posao, koji ni do sada nisu radili, i zbog kojih i jesmo tu gdje jesmo. Ali neka se onda ne čude kada opet neko bude negirao genocid u Srebrenici ili kad četnici marširaju Višegradom. Škola sa imenom Mustafe Busuladžića je spomenik njihovog “antifašizma”.

Međutim, ako ovo prođe bez da učine išta konkretno, ostat će zapisano i zapamćeno da nisu učinili ništa da zaštite građane i istinu; ostat će zapamćeno i zapisano da su saučesnici u ovom ogavnom događaju, ma šta oni govorili i mislili o tome, i s tim u vezi snosit će svoj dio odgovornosti za sve eventualne negativne posljedice ovog događaja. Time će poručiti građanima, svakom ponaosob, da je svako ponaosob prepušten samom sebi. Tako da ćemo se još jednom uvjeriti da oni kao i funkcije koje obnašaju postoje prvenstveno i isključivo radi njih samih. Naše je samo da ih finansiramo, da primaju plate a da ne rade, da su plaćeni, preplaćeni, da imaju prava i privilegije bez odgovornosti, i još nas povrh svega sve vrijeme pljačkaju i varaju. A “ko nas vara – nije naš”.

Iskustvo pandemije

Ponašanje građana treba biti kao što smo se ponašali u pandemiji – da se zaštitimo i distanciramo radi nas, jer niko o nama ne misli, i jer nam niko neće pomoći. I u ovom zlu kao i u pandemiji građani su prepušteni sami sebi, a političari će se opet kao i u pandemiji baviti politikanstvom i pronevjerama svih mogućih i nemogućih vrsta. Korona nas je podsjetila da su jedinstvo i solidarnost najznačajnije i vitalne vrijednosti društva. Borba protiv korone nas je naučila da je najbolje i najsigurnije distancirati se od zla.

Nažalost, nemamo sedam partizanskih brigada da oslobodimo Sarajevo. Nema ni 16. muslimanske brigade da kao što je 5. aprila 1945. u 17.00 sati prva prošla kroz Višegradsku kapiju, prođe opet. Da se spusti niz moj Vratnik i umaršira u čaršiju i otjera ustaško zlo. Srećom, nema ni ustaša. Ima samo jedan bijedni propovjednik zla sa crnom svitom, đavolji kardinal koji će se moliti za fašiste koji su svirepo mučili i ubijali nevine ljude, i to u gradu u kojem su samo ustaše svirepo umorili 10.000 nevinih građana. Katedrala će tog dana biti obeščaćena i u njoj će zaživjeti i nastaniti se zlo, zato neću biti ispred Katedrale 16. maja. Ne želim biti blizu zla.

16. maj, tačno u podne

16. maja tačno u podne, u 12.00 sati, bit ću ispred Filozofskog fakulteta da se poklonim sjenama nevinih sugrađana. Biću kod spomen-obilježja svojim, od Luburićevih ustaša umorenim sugrađanima, pokloniću se svim žrtvama ustaša i endehazije, svim teroriziranim, mučenim, silovanim i ubijenim, svim nevinima dušama koje su umorili ustaški okupatori na svim stratištima endehazije, u svim logorima, u svim podrumima u kojima su mučili nevine samo zato jer nisu fašisti. Siguran sam da bi i današnji fašisti činili isto nama kada bi bili u prilici. Srećom nisu i nikad više neće biti. Fašisti se mogu samo moliti svom crnom vragu za svoje – krvnike crnokošuljaše. A njih će stići zaslužena Božija kazna od Boga u kojeg kažu da vjeruju.

Znam da nisam sam i znam da neću biti sam, jer znam da u Sarajevu još uvijek ima dovoljno antifašista da fašizam ne pobijedi. Bog voli prave antifašiste, jer nemaju ideologiju. A antifašisti na Boga ne računaju, ne opterećuju ga svojim molitvama.

Ovo je prilika da ponovo naučimo lekciju o fašizmu. I da je nikada više ne zaboravimo. Tako da ćemo već od sljedećeg proljeća od 28. marta pa sve do 17. maja slaviti antifašizam, i sjećati se bezbrojnih nevinih žrtava endehazije, i heroja antifašista. Centralni događaji antifašističkog proljeća u Sarajevu 2021. bit će 28. mart, 6. april, 9. maj, i 16 maj. Radujući se narednom proljeću u Sarajevu i očekujući ga sa nestrpljenjem treba prvo, za početak, odati počast, i pokloniti se sjenama umorenih antifašista i svim žrtvama nacista i endehazije u subotu 16. maja. Tačno u podne kod spomen obilježja ispred Filozofskog fakulteta. Mirno i dostojanstveno.

Misle Čović i Puljić da to što su lukavi i podli da ih to čini pametnim, ili možda čak mniju da su mudri, a uz to misle da smo mi glupi, heterogeni, razjedinjeni. Možda građani Sarajeva nemaju lidere, ali svakako nisu levati, čak ni kad su žrtve terora. Nismo levati, i svako ko nas smatra levatima sam je levat, po definiciji. Građani Sarajeva su mangupi. Mangupi antifašisti. I pobijedit ćemo ih bez oružja. Neće nam biti prvi put da smo goloruki pobijedili fašiste.

Zapamtit ćemo i da je Hrvatski sabor pokrovitelj, zapamtit ćemo i HRT, kao što smo zapamtili šagoljanje Smiljka Šagolja i HRT-ove izvještaje nakon Ahmića. Možda ne izgledamo tako, ali sve pamtimo. I sve pišemo.

U Sarajevu ustaše nikad nisu i neće biti dobrodošle. Personae non gratae zauvijek. Isto kao što više nikad neće biti dobrodošli ni Čović ni Puljić. Personae non gratae, kao što nam je i aktuelni takozovani gradonačelnik, ali njega ćemo se već nekako riješiti, bez rata, i bez nasilja, kao što ćemo se riješiti i Čovića i Puljića. I ne oprosti im, Oče, jer znaju šta čine.

Smrt fašizmu, a narodu šta izabere!

Praznik u Sarajevu

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Istina za Dženana
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
I bi svjetlo

I bi svjetlo
Praznik u Sarajevu