Abeceda zla – od A do FFF

Možda su SDA glasači zaboravili aferu Asim, ali mi nismo zaboravili ni aferu Asim, ni Asima, niti je Asim zaboravio svoje saučesnike u SDA, niti oni njega. Svaki put kad vidimo Abdulaha Skaku sjetimo se Asima koji ga je po vlastitom priznanju izabrao za gradonačelnika, “završio”. Ali da nam ne bude dosadno, SDA se kao i uvijek pobrine da nam predstavi nekog novog muljatora iz svog prvog safa, pa smo upoznali i Fikreta Hodžića. Odnosno, upoznali su ga oni što su propustili aferu Majica i aferu Malina. Dotirala je, ili kako se to rječnikom korupcije Fadila Novalića kaže poticajima potaknula Fadilova banda, pardon, vlada, stotinama hiljada maraka firmu Srebrena Malina. Malo je ovom neskromnom i tuđih para gladnom Bošnjaku bilo nekoliko stotina hiljada maraka od sirotinje. Fikret je sanjao o kamari para, pa je pružio obje, od branja malina nabildane, ruke da zagrabi nekoliko miliona otetih od bosanske sirotinje.

Ovaj bivši SDA tekstilac i voćar, prateći trendove u vrijeme ukinutih tendera se snašao kako se samo sdaovci znaju snaći i preorijentisao na uvoz i trgovinu medicinskom opremom.

Naučen da zvijezda može biti on, Fadilov berač dotiranih malina upustio se u nabavku ni manje ni više nego respiratora kao da su aspiratori ili registratori. Iako se radi o vrlo kompleksnim i sofisticiranim uređajima, SDA zvijezda je meteorskom brzinom postala kvalificirana i stručna i ovlaštena i certificirana od strane još jednog SDA stručnjaka, nekadašnjeg šefa voznog parka KS a sada diktatora u pokušaju, pardon, federalnog direktora CZ Fahrudina Solaka.

Sve se, naravno, u SDA stilu, dešavalo daleko od očiju javnosti dok avion sa usisivačima, pardon, mobilnim respiratorima, koji nam ne trebaju, nije sletio na sarajevski aerodrom. Poletio je na motoru kao na Pegazu bivši šef voznog parka KS da se uslika sa dragocjenom pošiljkom zamišljajući se kako ponosno pred objektivima predstavlja kartonske kutije na paletama. Sudbina je htjela da se skrši i slomi ruku, pa ga je slikalo na Koševu umjesto na Butmiru, a butmirsku foto sesiju je prepustio drugom SDA stručnjaku Fadilu Novaliću koji je održao kratko slovo u maniri doktora, specijaliste, o nabavljenim respiratorima, njihovoj kvaliteti i tom prilikom naglasio da se radi o “duplim” respiratorima, ko džoja može jedan opsluživati dva pacijenta, pod uslovom da nisu kritično oboljeli, što nam nije rekao a možda banalan kakav jeste, poput svakog zla, nije ni znao.

Kasnije, izbjegavajući odgovor na pitanje kako je potrošeno 10,5 miliona maraka na usisivače, pardon, respiratore, pokušao se posuti pepelom, i opet banalno poput svakog zla, ležerno izjavio “nisam doktor”. Valjda je od Solakovog pada s motora on pretrpio posljedice potresa domalog mozga, pa zaboravio da je dan ranije na aerodromu samouvjereno izigravao doktora i stručnjaka za medicinsku opremu.

Pokušao se posuti pepelom i Fikret Hodžić, zaigravši na omiljenu kartu SDA, džokera za svaku situaciju kad se neki sdaovac nađe u neobranim malinama. Na kartu žrtve. Stao je samouvjereno jednom nogom na mezarje Potočari, a drugom na agresiju na Bosnu, dok je u rukama držao milione maraka uzete od bosanske sirotinje što je preživjela i genocid i agresiju.

Skočila su SDA braća i sestre da brane ovu nabildanu hipster žrtvu genocida i agresije, i šakama pepela zasuli svog Fikreta. Uzalud. SDA je otišla tako daleko da su se neki čak kao ogradili od Fikreta od Malina. U iskrenost tog ograđivanja možda ćemo povjerovati tek kada ograde zajedno ili odvojeno SDAove eFeFeFovce, Fadila, Fahrudina, Fikreta, u ćelije kazneno-popravnih institucija, i tako ih odvoje na duže vrijeme od poštenog svijeta.

Iz mrtvih je ustao i stari smutljivac Mustafa Cerić da brani Fadilovo, Fahrudinovo i Fikretovo pravo na kriminal. Po bunilu na Buni zapamćeni reis, ostavio nam je kao spomenik svoje vladavine čudovišno betonsko ruglo na Kovačima, da se i njega sjećamo. Ostala je nezavršena reisova rezidencija kao sramni spomenik njegove vladarske ambicije, koju je pokušao još jednom ostvariti kandidaturom za Predsjedništvo koja je ispuhala ko dušica sa prvim bilbordom sa kojeg je vrištala plagirana grafika. Iza njegovog reisovanja ostao je bošnjački narod u stanju istom kao i rezidencija na Kovačima. Zna Mustafa kako je kad se pokuša privatizirati genocid. Zna koliko problema ima njegova sestra koja je “zaštitila” srebrenički cvijet kao svoje intelektualno vlasništvo pa su mnoge majke i kćerke imale mnoge neugodnosti jer su kršile prava Mustafine sestre, i drznule se da isheklaju taj cvijet bez da ugrade Mustafinu seku i plate joj proviziju. Tako je i Fikret kojeg sada brani Mujo Cerić probao sa majicama, a onda se prebacio na maline.

Fikret je u svom bezobraznom i samouvjerenom napadu pokušao organizovati vlastitu odbranu na ideji slobodne Bosne u kojoj on i njegovi saučesnici imaju pravo nezakonitog bogaćenja; nakon što je prevrnuo srebreničke mezare, rat, genocid, status djeteta šehida, lažni patriotizam, lažnu vjeru, ovaj je nadobudni hadžija osuo neselektivnom vatrom po medijima insistirajući da se plaćenim člancima bore protiv tekovina koje su “neki” započeli još devedeset druge. Ostalo je nejasno da li su ti “neki” agresori ili branioci.

U slučaju da su branioci, ovaj, doduše, neplaćeni i nenaručeni tekst treba prihvatiti kao naš skromni doprinos rasvjetljavanju slučaja bošnjačkog FFF trougla, koji guta kamione budžetskih para kao što je onaj bermudski brodove i avione.

Uskoro je i Fahrudin Solak iz bolnice slomljenom rukom zaprijetio i pozvao tužilaštvo na istragu protiv medija koji su izvještavali o aferi usisivači, pardon, respiratori. U maniru Sebije Izetbegović, navikli valjda da određuju tužilaštvima šta i kako da rade, prvoosumnjičeni poziva tužilaštvo da istražuje druge. I to novinare, i to one koji su jedini koji se trude da javnosti saopšte činjenice i istinu. Naručuje Fahrudin istrage kao da je tužilaštvo konobar SDA, pa stranački funkcioneri mogu čak i javno da traže istrage. Ima li kraja njegovoj drskosti i bezobrazluku? Jer njegovoj nesposobnosti i nekvalificiranosti kraja nema, pa nakon što je u kućni pritvor protuustavno stavljao najmlađe i najstarije sugrađane, sad bi ovaj sdaovac da zatvara i novinare. E, pa, neće moći Fahrudine Solače. Prije ćeš ti biti istražen i zatvoren. Bez obzira što si bahat i komotan, i što misliš da ti stranka daje pravo i zaštitu da naručuješ istrage. Kad se vać javno naručuju istrage, nadamo se da i građani, a i mediji imaju pravo narudžbe, kao Fahrudin i Sebija, pa evo, da i mi naručimo istragu protiv SDA eFeFeFovaca, Fadila, Fahrudina i Fikreta, zbog osnovane sumnje zloupotrebe položaja, i ugrožavnja zdravlja i života građana a u vezi sa nabavkom registratora, pardon, respiratora koji nisu respiratori koji nam trebaju i koji koštaju skuplje nego sanitetsko vozilo sa istim takvim respiratorom. Ne očekujemo od jednog tekstilca i voćara da razlikuje medicinsku opremu, niti od bivšeg šefa voznog parka, niti od partijskog činovnika u vječnom tehničkom nedemokratskom mandatu premijera, ali osnovano je očekivati da su istražni organi sposobni i kvalificirani da ustanove te i sve druge razlike.

Nije najveće zlo to što je ovaj novi bošnjački trougao korupcije imao jednostavan naum otuđiti od sirotinje ne samo pare nego i mogućnost liječenja od bolesti od koje se umire u strašnim mukama bez respiratora. Veće je zlo što su se pokušali sakriti iza srebreničkih nišana, iza mrtvih što se sada prevrću u svojim mezarima, one gomilice otkrivenih i nađenih koščica koje su zakopane umjesto nikad pronađenih tijela.

Osim što su bosanskoj sirotinji oteli pare, oduzeli pravo na liječenje nabavkom registratora, pardon, mobilnih respiratora umjesto respiratora koji se koriste u jedinicama intenzivne njege, negiranjem vlastitog kriminala, u maniri negatora genocida u Srebrenici, agresivno nas uvjeravaju da više treba da vjerujemo onome koji govori nego vlastitim očima i vlastitoj pameti; tim negiranjem očiglednog kriminala, računajući na svemoćnost zaštite SDA, oduzima Fikret lično i svi oni koji ga brane argumentima žrtve jedino što je preostalo preživjelim Srebreničanima i njihovim potomcima, pa i samom Fikretu – moralnu satisfakciju žrtve.

Nećemo zaboraviti ni Fadila, ni Fahrudina, ni Fikreta, kao što nismo i nećemo zaboraviti Asima. Kad sve ovo prođe, kako god da se završi, sjetićemo se Fikreta bar jednom godišnje – svakog 11. jula kada pored tuge za pobijenim Srebreničanima, osjetimo i bijes zbog Fikreta kome kao ni njegovoj stranci ništa nije sveto, pa ni mrtvi, koje zazivaju iz mezarja da njemu i stranci pruže zaštitu i opravdanje za kriminal koji su počinili, kao što neki drugi pravdaju zlo koje je njima, mrtvim Srebreničanima, učinjeno.

Vratimo se sada na sami početak ove abecede zla. Ako neko misli da su Asim, Fadil, Fahrudin i Fikret djelovali mimo znanja kolovođe stranke B Izetbegovića, velika je budala. Prevelika za ovaj tekst.

Ako B Izetbegović brani Asima činjenicom da je bio pripadnik Armije, da li to znači da svi pripadnici Armije imaju pravo da krše zakon po potrebi i raspoloženju, ili se to odnosi samo na borce koji su članovi SDA, odnosno na člana SDA koji je dugogodišnja desna ruka i čovjek od apsolutnog povjerenje B Izetbegovića? Da li SDA misli da sva djeca šehida, i da svi preživjeli Srebreničani i djeca ubijenih Srebreničana imaju pravo na raskošne poticaje za proizvodnju malina, i da li svi trebaju dobiti po 10,5 miliona maraka da kupe šta znaju i umiju i da nam to prodaju ko m pod b, da nam za te pare donesu 80 aspiratora, pardon, mobilnih respiratora koji nam ne trebaju?

Nažalost, znamo odgovore na ova pitanja. Znamo jer znamo da je jedan drugi Fikret, više puta ranjavani borac Armije završio u zatvoru zbog tri metra drva koja je bio prinuđen otuđiti pred oštru zimu koja je čekala njegovu porodicu. Ta tri metra drva koštaju manje nego Asimove cipele.

Znamo odgovor i na drugo pitanje, jer znamo da Aliji, borcu Armije, koji je preživio proboj i među prvima se vratio u Srebrenicu nije renovirana zapaljena kuća a desetine miliona maraka donacija su otišle prema Srebrenici, a da nikada do Srebrenice nisu stigle, ili bar ne do Alije, kao ni do Almira koji je nakon povratka u Srebrenicu, ponovo napustio svoj grad, ovaj put bježeći od SDA-Bošnjaka, zatraživši politički azil čime se zauvijek odrekao povratka u Bosnu. Odgovor na drugo pitanje znamo jer znamo da povratnici u Srebrenicu ni dan-danas nemaju posla u Srebrenici pa rade u Vlasenici i Bratuncu. A skoro svi mi imamo u užoj ili široj porodici djecu šehida i znamo kako se prema njima odnosila konkretno SDA sve ove godine. Nemaju posao, rade povremeno kod SDA privatnika koji ih izrabljuju i plaćaju mizerno, kad ih plate.

B Izetbegović amnestira i oslobađa Asima i sve druge SDA-Asime obaveze poštivanja zakona. Fadil Novalić krši brojne odredbe od prvog dana, dok Solak derneči po kafanama koje su zatvorene, i svi su uredno podšišani dok nijedan frizer nema zvanično pravo rada, a od građana se očekuje i primorava ih se da poštuju protuustavne mjere zabrane kretanja mlađima od 18 i starijima od 65 godina. Koje čas uvode, čas izvode, i ni sami više čini se ne znaju da li su ili nisu na snazi određene mjere. A građani su dodatno zbunjeni ovim proizvoljnim i kontradiktornim ponašanjem, odlukama i mjerama.

U međuvremenu, dok se političari na sve strane trude da ukradu šta mogu, umjesto da brinu o zdravlju građana, u našoj zemlji je prekjuče zabilježen rekordan broj pozitivnih slučajeva 92, juče 80. U isto vrijeme, štabovi, policija i ostali koji učestvuju u ovom haosu dezorganizirane “borbe” protiv pandemije, daju međusobno protivrječne izjave o vlastitim namjerama, mjerama i odlukama, igrajući se gluhih telefona.

I kao što su činili od samog početka, i sad svu, ali apsolutno svu odgovornost prebacuju na građane, i sve opterećenje prebacuju samo na leđa građana. A činjenica je da su građani i samo građani jedini zaslužni za usporavanje širenja zaraze, i pri tome su samo građani žrtve. Naročito mlađi i stariji koji su sada već kontinuirano i sistematski bezočno diskriminirani, kao za njihovo dobro. Da nije tragično bilo bi smiješno kao u vicu – Nemoj me, babo, molim te, ti više braniti.

Nije ni čudno što disciplina popušta, zajedno sa živcima građana. Gledajući sedmicama neodgovorne, nemarne i bezobrazne političare kako ne znaju šta rade, kako lupetaju, dezinformišu, krše mjere i odredbe na kojima diktatorski insistiraju, i usto kradu šta im oči vide, naravno da će malo ko shvatati ono što političari pričaju ozbiljno. Naročito ne političare kojima svakako nemaju niti jedan razlog da vjeruju. Ali je zato tu represija kao osnovno sredstvo rada političara, a korona kao savršen izgovor.

U svim velikim krizama, građani se solidarišu a liderima obično raste popularnost bez obzira na dotadašnji ugled. Čak je i nepopularni Macron postao manje omražen, iako je još nedavno slao policiju da tuče zdravstvene radnike koji su protestovali tražeći bolje uslove rada. Kao i uvijek, postoje izuzeci. Trump je svakako priča za sebe. Vučić je svakako tragedija za Srbiju i bez obzira što je toliko toga do pandemije viđeno, pokazao je da je ozbiljan psihopata i da nije isključeno da će se situacija u Srbiji i dalje nesretno i nepredvidivo razvijati.

Nas je zapao B Izetbegović. Iako su i Čović i Dodik maksimalno grozni, B Izetbegović je zaista poseban slučaj. Ne zato jer se hanuma u njega mu u strahu od zaraze zabarikadirala poput doktora u filmu Variola Vera, ali za razliku od doktora iz filma koji se sakrio i zaključao u svojoj kancelariji, ova je za privatnu busiju uzela čitav klinički centar.

Još je veće zlo što Bošnjaci nikad nisu bili podijeljeni kao danas i to na dva suprotstavljena tabora – one koji su u SDA, s njima su i hairlije što su kao izvan politike ali su u SDA samo nemaju člansku knjižicu, a na drugoj strani su svi ostali Bošnjaci. Pod kolovođstvom B Izetbegovića, SDA je dotakla vlastito nemoralno dno. SDA na čelu sa B Izetbegovićem je dosegla stadij apsolutne moralne korumpiranosti, koja se zrcali u skoro svakodnevnim ispadima lažnog patriotizma, lažne vjere i svih drugih oblika laži i lopovluka. Osim moralne korupcije, tu su i sve ostale vrste korumpiranosti. Ali čak ni to nije sve.

SDA na čelu sa bračnim parom Izetbegović nije spremna napraviti niti jedan korak unazad niti se korigovati u bilo kojem smislu niti na bilo koji način bar pokušati popraviti. Štaviše, svaki dan sdaovci sve drskije i sve otvorenije pljačkaju vlastiti narod. To je poznat fenomen koji se na individualnom nivou prepoznaje kod ogrezlih kriminalaca koji idu do kraja – na sve ili ništa, postajući svakim danom sve gori. A na društvenom nivou prepoznajemo moralno i materijalno propadanje i opštu dekadenciju i naroda i društva. To se ni u individualnom ni u društvenom smislu skoro nikad ne završi dobro. Međutim, ni to nije sve.

Obično se takve situacije i stanja završe tragično, i krvavo. Kao što će se, po svemu sudeći, i kod nas desiti. Prije ili kasnije. Mada trenutno izgleda da će to prije biti kasnije nego prije. Dovoljno je da gladni još ogladne, da bijesni još pobjesne, i onda je potrebna samo iskra, bilo kakva iskra, pa da se sve skupa zapali i sve krene brzom cestom ka društvenom požaru koji će se širiti nekontrolisano i koji neće niko i ništa moći zaustaviti niti ugasiti dok sve ne izgori, ili ne izgori dovoljno.

SDA, možda, još uvijek ima šansu da nađe snage u sebi i svrgne autokratski bračni par, pohapsi i pozatvara kolovođe, saučesnike i jatake, znamo da nije lako, i znamo da ih je previše, ali su predugo čekali pa se nakotilo svega i prešlo previše granica. To je drugi teoretski scenarij. U suprotnom, slijedi prvi scenarij – gladna i bijesna sirotinja će ih kamenjem, vatrom i govnjivim motkama srušiti.

Postoji i treći scenarij – ukratko – da opozicija pobijedi i da onda oni pozatvaraju sve SDA kriminalce. To je najmanje vjerovatan scenarij, s obzirom da je opozicija i u Federaciji i u RS-u prokockala toliko prilika do sada i tolika puta koalirala sa vlastodršcima šteteći dugoročno samo sebi, jer je iz svake koalicije opozicija, obično neka pseudo ljevica, izlazila slabija ili potpuno devastirana.

Moguća je i kombinacija prvog i trećeg scenarija, i možda bi ona bila najpoželjnija.

Niti jedan scenarij nije izgledan, a pogotovo ne izvjestan. I šta će se dalje dešavati zavisi podjednako i od političara i od građana. A i od međunarodne zajednice koja se prema nacionalnim liderima prečesto ponaša partnerski, pa ostavlja dojam saučesnika.

Demokratski put izbora je nažalost dokazano najsporiji i nudi malo nade, s obzirom da je izborni sistem loš i podložan manipulacijama, prvenstveno stranaka na vlasti. I tu je trajno nejasna i sumnjiva pozicija CIK-a.

Ali ne trebamo previše brinuti, jer dobro svakako biti neće. Trebamo pokušati učiniti za početak dovoljno da bude što manje loše. A taj je scenarij najmanje izgledan. Jer smo svi mi što “isto mislimo” razjedinjeni, a svi oni ujedinjeni u zloupotrebama i pljački, njihov je pothvat zajednički i udružen. Za razliku od nas, oni se podržavaju i međusobno štite. Kao što svi desničari manje ili više ekstremni lako nađu zajednički jezik, s druge strane vlada razjedinjenost i sukob mišljenja i stavova, principa i uvjerenja. Pa se borba protiv zla svodi na brojne ali ipak samo pojedinačne pokušaje da se stvari učine boljim, da se bilo šta popravi. Sve dok je tako, neće nam biti bolje. Nimalo. Naprotiv. Oni će nastaviti stvari činiti gorim. Svakog dana na sve načine, dok ne pređu i posljednju granicu i sve se samouruši i sruši kao kula od karata. Jer predugo se SDA karta sa životima građana, prvenstveno Bošnjaka.

Jedinstvo i solidarnost potrebniji su nam danas više nego ikada, ne samo u borbi protiv korone, već i u borbi za bolju budućnost. Mi možda nećemo dočekati to neko bolje vrijeme, ali moramo bar pokušati dati našoj djeci šansu da im jednog dana svane bolje sutra.

Sretan nam 1. maj, praznik rada. Svima koji rade i svima koji žele raditi a ne mogu.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Istina za Dženana
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku