Teško će iko od nas dočekati prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Niti nas žele, niti će nas primiti, niti smo zaslužili. Bitno je da su primili pola Kipra, zasluženo.
Dobro je za naše društvo i državu da usvajamo evropske standarde u zakonodavstvu, obrazovanju… ali je štetno da se previše zanosimo da je to put koji nas nužno vodi i uvodi u EU. Bilo bi korisno, ali su male šanse da će se to ikada desiti. Uzalud usvajamo nove zakone kad ni stari ne vrijede za sve. Da je naša domovina pravna država Dildorad i njegovi saučesnici u pokušaju državnog udara već bi bili u zatvoru.
Odgovornost je na domaćim političarima, a njih jedino zanima lični interes i ne prezaju ga zadovoljiti uništavanjem društva i države. Proklamirani principi su priča za lakovjerne. Domaće političare samo lične ambicije zanimaju i samo su tome zaista dosljedni – vidi slučaj Sabine Ćudić. Zato od domaćih političara ne treba očekivati da se bore za interese države, društva i građana koji ih basnoslovno plaćaju.
Beskorisnim političarima, poput Peđe Kojovića i njemu sličnih verbalista, ili skretničaru rijeka i kriminalcu Čoviću, priča o „europskom putu“ služi kao safe word kad nemaju šta da kažu i kad se u svom političkom seksu sa samim sobom dovedu do besmisla na čijem rubu politički egzistiraju, kao što parazitiraju dok uživaju sinekure. Čović čini sve što može da udalji Bosnu i Hercegovinu od EU, a izborni zakon na kojem manijački insistira je suprotan EU principima. U EU se još ne gube sudske presude niti nestaju dokazi i nije Čović lud da uvodi Bosnu i Hercegovinu a s njom i svoj mali feud u EU. Da li će u beskorisnim i neprincipijelnim federalnim koalicionim partnerima dobiti saveznike za izborni zakon kakav on želi i za isplate plata u gotovini, na ruke, hadezeovcima i drugima s američke crne liste a kako bi izbjegli sankcije, saznat ćemo možda već sutra.
Približavanje tapkanjem u mjestu
Približavanje Bosne i Hercegovine EU traje preko četvrt stoljeća a nismo se približili, ni odmakli od početne pozicije. Štaviše, stanje društva danas je lošije nego prije dvije decenije s tendencijom pogoršavanja. U međuvremenu, EU više nije ono što je nekad bila, odnosno ono što smo možda mislili, ili bili spremni povjerovati, da jeste. Zvanična EU politika podržava izraelski genocid u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali – politički, ekonomski, diplomatski, medijski i vojno.
Sloboda govora u EU omogućava mnogo toga osim da ste protiv genocida ili, nedaj bože, da pružate podršku pravednoj borbi Palestinaca – protiv okupacije, otimanja zemlje, pljačke i ubijanja – u čijoj sistematskoj dehumanizaciji je i EU odigrala i još igra važnu ulogu. A one koji su zaboravili blago rečeno licemjeran odnos EU prema Republici Bosni i Hercegovini „kad je bilo najgore“ nemamo ni vremena a ni želje podsjećati.
Naša je budućnost na Zapadu, ali je problem što je Zapad miraž. Spomenimo kratko Ameriku i tamošnju uspostavu teokratskog fašizma koji odmilja zovu kršćanskim nacionalizmom.
EU se sve više otkriva kao fatamorgana a sve manje liči na nešto što želi da predstavlja i nominalno želi da bude, i uporno propovijeda dok besramno ne provodi. Ono što smo gledali kao ideal pokazuje se kao šarena paralaža.
EU se naoružava da „brani slobodu“, od najezde Rusa kojima trebaju tri mjeseca da osvoje jedno ukrajinsko selo, dok brutalno guši i zabranjuje proteste protiv genocida. Selektivna sloboda govora. Njemačka se naoružava (do zuba) kao da u bližoj ili ne predalekoj budućnosti izbornu pobjedu ne može odnijeti AfD ili neka nova neonacistička inačica. Ovaj put se neće naoružati tajno već uz aplauze „slobodnog svijeta“ koji slobodu vidi kao vlastito ekskluzivno pravo. I neće se neoliberalizam završiti ratnom ekonomijom – radi se samo o još jednoj njegovoj fazi.
U isto vrijeme, države i narodi na prostorima koje je Zapad za vlastite potrebe nazvao Zapadnim Balkanom, guše se i duše, evo, četvrtu deceniju u nacionalizmu s primjesama fašizma. Šta je konkretno nacionalizam donio narodima i građanima na ovim prostorima osim razaranja, smrti, materijalne i moralne korupcije? Osim laži i prevare? Ništa dobro.
2022. déjà vu
Na državnom nivou, federalna trojka koju čini šest stranaka sa četrnaest „ruku“, nakon „promijenjenog Dodika“, pregovara sa nepromijenjenom nacionalističkom trojkom iz RS-a koja je nacionalistička iz uvjerenja, za razliku od ikonokradice kome su nacionalizam i šovinizam političke alatke za ostanak na vlasti i nastavak superhikovske otimačine od srpske sirotinje. Sada se federalna trojka s novom generacijom nacionalističkih guslara, pod paskom i pokroviteljstvom Čovića, sprema priuštiti nova iživljavanja nad građanima, a posebno Bošnjacima, i nova poniženja. Izaći će im Stanivuković na nos prije nego Jelenica doktorica naukica koja je nedavno tvrdila da Bosna i Hercegovina nije država, pozivajući se na Ustav koji očito nije čitala. Jelena je mala od palube Nepomenika iz Srbije kojeg su o jadu zabavili studenti, inače bi nam i on krv pio na slamku. Ili Nebojša Vukanović, litijaš, kojeg predstavljaju kao rješenje i to tako što će ga postaviti za ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine, kao da je stručnjak (za bilo šta). Sve zaista podsjeća na postizbornu priču 2022. kad su hvalili Dodika, a usput nam utrpali kriminalca Nešića za državnog ministra sigurnosti i kriminalca Ramu Isaka za federalnog ministra unutrašnjih poslova. Pa se sad kao bore da stabiliziraju nesigurnu situaciju u državi.
Šta je alternativa? Nema alternative, jer nema politike. SDfA zlo je garant konačne propasti i nije opcija, jer nas je to zlo dovelo u ćorsokak. Nisu opozicija ni alternativa jer kontinuirano sabotiraju političke procese i tako dodatno otežavaju ionako tešku situaciju. SDfA nije opozicija već peta kolona neprijatelja Bosne i Hercegovine. SDA nas je u crno zavila, a nemjerljiva je politička šteta koju je Željko Komšić učinio i čini Bosni i Hercegovini.
Nema alternative jer dominira nacionalizam a taj put smo već prošli i nidokle nismo došli, a krvavi i opustošeni ostali. I nedoraslost i politikanstvo ovih što kofol neće sa crnolistašima i nacionalistima, a onda dogovaraju koalicije upravo s takvima i još se bore za njihova prava. Boreći se za prava crnolistaša uvode dodatno još jednu privilegiju za sebe i sebi slične – pravo na platu na ruke, u gotovini, diskriminirajući pri tome sve građane koji nisu političari i nemaju sinekure, odnosno sve one koji svoju platu zarade, za razliku od većine političara.
Kao da će usvajanjem dva „preostala“ zakona Bosna i Hercegovina biti automatski primljena u EU. Neće! A pričaju kao da hoće. Pristupit će se EU fondovima, a vidjeli smo kako se do sada pristupalo tim fondovima i kako se lako blokiraju sve odluke i svaki pristup. Svi zajedno žele samo jedno – vlast. I jedni i drugi i treći će reći sve što treba da osvoje i zadrže vlast, samo da bi nakon toga opet svako nastavio po svome i za sebe.
Čović Trojku po mejdanu voda
O dva Zakona (o Sudu Bosne i Hercegovine i VSTV-u) su opet imali apsolutni konsenzus, veli Nikšić. Opet „sudionici sastanka imaju izraženu svijest o stanju u Bosni Hercegovini“, tvrdi Konaković. Opet košarkaš pravi trokorak i još jednu ličnu grešku kad kaže da će se izbacivanjem SNSD-a odblokirati nešto. Zaboravio je prigodno da je Čović veći blokator od Dildorada. Čović je podjednaka opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao i Dodik, ako ne i veća. Čović građane Bosne i Hercegovine zove žiteljima, stanovnicima, jer za njega u ovoj državi ne žive građani, već samo i jedino narodi. Čovićev jezik najbolje govori o Čovićevim stavovima i namjerama.
I opet trojkaši pričaju kao 2022. kad se borilo za vlast pod zastavom promjena. I opet će ispasti da su nedorasli. I kad popuste Čoviću, i ako usvoje njegov prijedlog izbornog zakona, i nas opet ne prime u EU, a ostane nam nakaradni izborni zakon kao još jedna omča oko vrata društva, ko će biti odgovoran? Niko, kao ni do sada, a Konaković će opet trabunjati šta mu padne na pamet i opet nas uvjeravati da mu opet vjerujemo i da je situacija teška, da se bore za državu i slično.
Perfidno nam i neodgovorno podvaljuju priču da je nova koalicija način da se sačuva mir i stabilnost. Kao da su nemir i nestabilnost sudbina ako se to ne desi. Čini se da je Nikšić još pod dojmom Vojina i njegove maskirne majice – i maskirne trbušine – i priče o „balističkim medijima“ u Federaciji, dok ga ispred studija čeka Touareg sa dodatnom opremom, kupljen novcem građana Federacije, i vozač kojeg plaćaju građani Federacije, „balistički“ i drugi.
Opet je „atmosfera bolja, prirodnija, normalnija“, tvrdi Konaković. Sve smo to čuli i vidjeli nakon izbora 2022. Samo budala čini isto očekujući različit rezultat, ili neko ko se pravi budala. Ali je naš problem što se oni dogovaraju kako da ostanu na vlasti a nas prave budalama da se bore za državu. I za bolje sutra građana. Poznata priča od juče.