Pri kraju su Olimpijske igre u Parizu, u maratonskoj trci neće biti glasnika mira. Ukrajinci su pokrenuli ofanzivu na Kursk, a Rusi osvajaju New York, zaobilazeći posljednje neprobojne linije odbrane iz 2014. Nastavlja se i ubilački, genocidni pohod izraelskih političkih i vojnih vođa, ratnih zločinaca, masovnih ubica i silovatelja u Gazi (i na okupiranoj Zapadnoj obali). Nastavljaju i plansko izgladnjivanje Gaze i čekaju da boleštine uzmu svoj danak, a bjelosvjetski političari su ravnodušni prema stradanju nevinih Palestine. Na Palestince se međunarodni zakoni i ljudska prava ne odnose. Palestinci su davno globalno dehumanizirani pa je svijet navikao da su žrtve.
U Teheranu je ubijen vođa političkog krila Hamasa Ismail Haniyeh, glavni pregovarač za razmjenu talaca i primirje. Tako je deklarativni cilj rata u Gazi promijenjen pa oslobođenje talaca to više nije, a totalni poraz Hamasa se ne nazire. Osim što su ubili pregovarača i posljednjeg demokratski izabranog političara i premijera Gaze, Izrael mu je prije toga istrijebio familiju. Djecu i unuke, šesnaest duša. Vođa vojnog krila Hamasa, Yahya Sinwar novi je politički lider Hamasa. Od sada će s njim pregovarati a visoko je na izraelskoj listi najtraženijih za odstrel. Sinwar je bio izraelski zatočenik dvadeset godina.
Dan ranije je u Bejrutu izvršen atentat na visokog oficira Hezbollaha Fuada Shukra, a navodno kao odmazda za stradanje druza, tačnije dvanaestero djece na okupiranoj Golanskoj visoravni. Hezbollah je negirao taj napad, a nema logike da od toliko meta Hezbollah na okupiranoj Golanskoj visoravni gađa muslimane, druze koji su nakon tragedije odbili posjetu izraelskog premijera nazivajući ga ratnim zločincem. Ali to bjelodano nije važno, već je bitno šta Satanyahu kaže. Ubijenu djecu su ubrzo svi zaboravili. Posebno u Izraelu.
Sve se desilo nakon posjete Americi i ovacija u Američkom kongresu koji je inače trebao imati preko sto praznih mjesta – jer je toliko kongresmena bojkotovalo govor – ali je popunjen raznoraznim “gostima” poput Elona Muska, zagovornika “slobode govora” i proizraelske cenzure, glasnogovornika državnih udara, distributera lažnih vijesti i promotora rasne mržnje. Američki kongres aplaudira izraelskom premijeru, ratnom zločincu a još mu se krv palestinske djece nije osušila na rukama.
Izrael ima dugu istoriju političkih atentata i drugih oblika državnog terorizma, međutim, slabo im je to pomoglo u postizanju političkih ili vojnih ciljeva. Izrael uvijek rješava nedoumice i dileme birajući ubistvo svojih protivnika, vidimo, čak i kada su pregovarači. Djeca, trudnice, doktori, novinari… svi su mete. Kult smrti i ubijanja. I kult silovanja.
U Izraelu je zamalo izbio građanski rat oko pitanja da li izraelski vojnici imaju pravo mučiti i silovati Palestince koje su kidnapovali i drže u administrativnom pritvoru bez optužnice. Naravno, u džudeo-naci državi kakva je Izrael, baš kako je davno prognozirao Yeshayahu Leibowitz, snimljeni i optuženi IDF sadisti su oslobođeni. U međuvremenu, dvojica Palestinaca su podlegla nakon grupnog silovanja. Dakle, u Izraelu je vojnicima dozvoljeno mučiti i silovati palestinske taoce. U Izraelu kojeg podržava EU sa svim svojim zakonima i ljudskim pravima. Izraelska organizacija B'Tselem tvrdi da su izraelski zatvori pretvoreni u logore za mučenje Palestinaca. U parlamentu se debatira pravo izraelskih vojnika da muče i svirepo seksualno zlostavljaju palestinske zatočenike i nije izraelskim zakonodavcima silovanje sporno nego što to pravo njihovih vojnika već nije ozakonjeno. Na televiziji slične debate, a vrhunac je gostovanje jednog od silovatelja koji je iznio “svoju stranu” priče. Uglavnom, silovanje je pravo izraelskog vojnika, ako žrtva nije Jevrej. To je ta “moralna” armija i “demokratija” o kojoj je tako zaneseno i samouvjereno palamudio omiljeni salonski filozof šatro ljevičara BHL, kako raskopčanog pozera Levija zovu u rodnoj Francuskoj.
Izrael je uoči tristotog dana genocida u samo 24 sata napao tri prijestolnice drugih zemlja. Naravno, sve u “samoodbrani” kao što je i silovanje palestinskih talaca čin “samoodbrane”. Kako stvari stoje, Guantanamo će ispasti rekreativni park za izraelske konc-logore i mučilišta. Ali za razliku od zloglasnog američkog parapravnog zatvora na Kubi, tajnih zatvora u Maroku i drugdje, izraelske mučionice su u Izraelu. Ono što je pravno nemoguće na teritoriji SAD-a, itekako je moguće na teritoriji Izraela.
Sve se dešava nakon nebrojenih (do danas nedokazanih) tvrdnji da je Hamas silovao, masovno, i da je sjekao glave bebama pa čak i da ih je pekao u rernama. Baš su imali vremena za sve navedeno! Čak je i genocidni Joe tvrdio da je vidio obezglavljenu djecu. Ali ono što svi mi zaista vidimo jesu obezglavljena palestinska djeca, a prije samo nekoliko dana je doslovno dekapitiran novinar Ismail Al-Ghoul a zajedno s njim, u ciljanom napadu, stradao je i njegov kolega Rami Al-Rifi. Vidimo, izraelski zakonodavci, političari i društvo vjeruju da njihovi vojnici imaju pravo biti gori zlikovci od nacista, jer u Bibliji piše neka izmišljotina koja im se savršeno uklapa u smrtonosnu propagandu i osvajačke ciljeve a dehumanizacija Palestinaca se podrazumijeva. Samo što neke stvari nisu hasbarali i što je Božija zapovijest – ne ubij!
I da, gdje nestadoše sva udruženja novinara?
Amerika podržava državni i međunarodni terorizam Izraela, pomaže Izrael na sve načine vojno, ekonomski, propagandno i diplomatski i u tome nisu sami. Tako zdušno i bezuslovno podržavaju kao da Izrael sve radi i za njihov račun, ono što je evidentno je da radi na njihov račun. Divni novi svijet bezakonja jadno zamaskiran devizom rules based order. Čija pravila? Čemu pravila kad postoje (međunarodni) zakoni?
Zapadni svijet, ili kako ih zove ruska propaganda kolektivni zapad, bez ostatka, bezrezervno i bezuslovno je na strani izraelskih manijaka i sadista. Amerikanci i saveznici su spremni podržavati zločine protiv čovječnosti i kršenja svih međunarodnih zakona i običaja ratovanja pa čak i rizikovati veliki regionalni sukob u kojem će ratovati za agresivne interese i politiku Izraela, čiji vojnici nose “patcheve” sa kartom Velikog Izraela koja uključuje čitav Jordan, pola Sudijske Arabije, veliki dio Egipta, i cijelu Siriju i Liban, velik komad Iraka i mali komad Turske.
Izrael ne rizikuje sukob sa Iranom, već sve čini da do tog sukoba što prije dođe. I dok ne dođe, neće se smiriti. Satanyahu čini sve da maskira poraz u Gazi i svoju impotentnu ali sveubilačku politiku i da kreira bilo kakvu sliku pobjede i snage a to Izrael tradicionalno čini služeći se doseljeničkim i državnim terorizmom. Ni to neće trajati dovijeka. Ko zna, možda su i đavo i šejtan već došli po svoje.
Ne, ništa nije naučeno iz istorije ili jeste ali se naučene lekcije zaboravljaju brže nego što se uče. Istorija se ne ponavlja već se ponavljaju manifestacije ljudske prirode sažete u zakonima – ubij bližnjeg svoga, poželi što je tuđe i ostale dekaloške inačice koje više odgovaraju stvarnosti od proklamovanih religijskih (i pravnih) načela i zakona. Liberalne opsjene i paralaže.
Evropski lideri su politikom appeasementa
Ne zaboravimo, Americi su trebala četiri predsjednika, trilioni dolara, stotine hiljada mrtvih, milioni izbjeglica i dvadeset godina da talibane zamijene talibanima.
Ne treba očekivati da Amerika, Britanija, Francuska ili Njemačka urade nešto što je eventualno na štetu džudeo-nacista, nacionista
Vrijeme i teren su pogodni za novi velik rat. Na sceni su i Hitler i kolektivni Chamberlaine. Nemamo pijanca i kriminalca Churchilla ali nam i ne treba pored dementnog genocidnog Joea, i lažne, neuvjerljive Kamale. Američka politika prema Palestini se neće promijeniti ko god da pobijedi na novembarskim izborima. Uskoro će i Kamali neke grupe birača pjevati kao i Joeu – in November we'll remember. Vidjeli smo Kamalu u Michiganu i čuli njenu jasnu poruku za Palestince i sve koji protestuju protiv genocida: Šutite ili ćete dobiti Trumpa pa će vam biti još gore! Uostalom, Obama je bio neuporedivo uvjerljiviji od Kamale Harris, ali ga to nije učinilo dobrim. Statistički, svaki dan oba mandata je ubijao civile u maniru bjelosvjetskog teroriste, što u biti i jeste. Usput je proganjao Assangea jer je otkrio američke ratne zločine slične ovim koje čini IDF, a štitio je ratne zločince što je i sam bio. A volio je i politička ubistva, kao Satanyahu.
Imamo sve što je potrebno za konačnu propast. Samo nemamo svjetske lidere spremne da se zaista bore za vladavinu postojećih međunarodnih zakona, za univerzalne vrijednosti i mir.
Sve nas svakako odavno niko ništa ne pita i možemo samo posmatrati kako gore ratne baklje i vatre dok čekamo da požar dođe ovako ili onako i do nas. Dok čekamo sabah sa šejtanom, dok čekamo reakciju “Osovine otpora” i odgovor Irana i Hezbollaha na atentate i provokaciju novog većeg rata koji Satanyahu očajnički želi, gledamo kako milijardu i po sunita čeka da vidi šta će učiniti šiitski vođa u osveti za ubijenog sunitskog lidera. Ratni zločinac premijer i njegova naci-vlada uspjeli su nemoguće – približiti i ujediniti šiite i sunite.
Ako ne uspije ovog puta, Satanyahu će otići korak dalje u provokacijama rata i neće se smiriti dok ne zapali cijeli region, jer je vječni rat jedini spas za njega i jedina šansa da ostane na vlasti i slobodi. Tako je Satanyahu opšta opasnost ne samo za region već i ostatak svijeta. Samo što sirene za opštu opasnost ne prate njegovu sveprisutnu pojavu.
Talačka kriza se nastavlja, Satanyahuu je svaki novi talac dobrodošao. Do sada su zatočeni svako na svoj način, i Amerikanci i Palestinci, i Izrael i čitav region, i EU. Pojedinačno, ne postoji osoba opasnija po svjetski mir od mirnodopskog kriminalca, ratnog zločinca, aktuelnog premijera izraelske vlade kojem aplaudiraju američki establishment i mediji.
U pravilu, taoci su sigurne žrtve.