foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Ne okreći se, sine

Repetitio est mater studiorum

Nova godina je počela tragedijom i danom žalosti. Ako je početak takav, šta sve da očekujemo do kraja godine? A prethodna je bila gadna, kao godina gladna.

Retrospektive su često zamorne a kada mine godina poput 2020, treba je što prije zaboraviti, “ne okreći se, sine”, ali zapamtiti (ponovo) naučene lekcije. Pamtićemo je po pandemiji koja još uvijek traje, rušenju spomenika i kulturi otkazivanja, BLM protestima, raznim manifestacijama teoretičara zavjera ojačanih osokoljenim antivakserima, američkim predsjedničkim izborima…

U našoj zemlji osim pandemije i lokalnih izbora, pamtićemo 2020. po vrhuncu korupcije, demonstraciji bešćutnosti i kriminogenog mentaliteta političara. Tehnički mandatar Novalić, sa svojim saradnicima i saradnicom, počeo je novu godinu sa potvrđenom optužnicom u aferi Respiratori. Naravno, ostavku niko ne spominje jer bi to značilo pad tehničke vlade o kojoj su se SDA i HDZ dogovorili da se ne dogovore.

2020. godina je počela već 13. decembra 2019. SDA je sa svojim pratećim strankama DF-om i SBB-om srušila Vladu Kantona Sarajevo, iako su u toj vladi već bili i DF i SBB. Ergo, sami sebe srušili da bi nikad do kraja formirali najneodgovorniju, najnesposobniju, najbizarniju i najkilaviju kantonalnu vladu. U međuvremenu rušenje Vlade KS Izetbegović je platio prepuštanjem Bosne i Hercegovine Dodiku, a Federacije Čoviću. Politički egzibicionizam političkog siledžije u pokušaju B Izetbegovića slupao se o glavu stranci, a navikao je da se njegovi i ženini aferimi razbijaju o glavu naroda koji bi kao da predstavljaju, a narod ima tvrdu glavu i svašta je u stanju preko te tvrde glave preturiti. Bračni raspar Izetbegović će dohakati, ne samo SDA kao partiji, već i nama, ili mi njima.

Pa je onda nakon petka 13. došla “tiho, nezvana sama” afera Asim. Saznali smo kako funkcionira SDA, odnosno dobili smo potvrdu za ono što smo već znali. Korupcija je tako temeljita, a moralna korumpiranost SDA je jama bez dna. Nikad im dosta otimanja novca od sirotinje, građana čiju su državu SDA i njegovi koalicioni partneri HDZ i SNSD opljačkali a građane osiromašili. Otišli su u prevarama tako daleko da i sami sebe varaju. Između svega ostalog, saznali smo ko je i kako izabrao Abdulaha Skaku za gradonačelnika Sarajeva. Asim i Osmica završili, kaže Asim.

U maju, kad ruže procvjetaju

U maju smo sreli aveti fašizma. Došle su nam sa pompom u šeher da održe misu za žrtve Bleiburga, a te žrtve su bili i ratni zločinci, fašisti, pripadnici okorjelih ustaških jedinica, koje su provodile genocid nad Jevrejima, Srbima i Romima četiri godine. Nema ustaša bez četnika, njihovih saveznika od juna 1942. pa su se tako u bjekstvu, nakon što se i Hitler ubio, zajedno sa ustašama našli i crnogorski četnici. Jedine žrtve su bili civili koje su ustaše povele sa sobom, zavedena mladost izvedena na stratište nakon što je crna zavjesa rata spuštena u Evropi.

Razlika između muslimanskih velikodostojnika 1941-1945. godine i 2020. se ogleda u činjenici da se nisu pisale rezolucije već je reis izdao saopštenje predstavljajući nimalo uzoritog kardinala Puljića kao žrtvu Zagreba, odnosno zvanične hrvatske politike, jer je Crna misa organizirana pod pokroviteljstvom hrvatske Vlade i Sabora. Šturo je i jadno, ali dosljedno nekim svojim prethodnicima, rezolucionarima, reis komentirao, ali ne i osudio, Crnu misu u Sarajevu. Bila je to prilika za buđenje revijalnog antifašizma koji se na sarajevskim ulicama manifestirao uglavnom jugonostalgično. Kardinal je na kraju održao propovijed ne spomenuvši nijednom ljubav, ne oćutivši da nema kršćanstva bez ljubavi.

Lokalne promjene

A onda su došli lokalni izbori. Čak i u Mostaru. Stigle su i promjene koje se mogu svesti na to da su dio dosadašnje lokalne vlasti nacionalnim strankama, SDA, SNSD-u, pa i HDZ-u, uzele novokomponovane neonacionalne i populističke stranke, mahom prebjezi iz stranaka u poziciji. Jedina do sada vidljiva razlika između njih i pozicionih nacionalista je što su ovi novi za manje korupcije, verbalno, i za što više populizma i velikih riječi uz revijalne poze. Ali, sačekajmo da vidimo kakva će biti politika i praksa lokalnih pobjednika. Nadamo se da im politika neće biti kao do sada samo pusta retorika, demagogija. Bila bi velika sreća kada bi se politička scena razvijala u pravcu jakih političkih pojedinaca, po mogućnosti nezavisnih, za razliku od dosadašnje i još uvijek aktuelne partokratije, gdje su svi oni koje građani izaberu odgovorni svojoj partiji, a ne građanima od kojih su dobili mandate.

I dok se američki i evropski građani vakcinišu sve u šesnaest – prave se liste prioriteta, građani računaju kad će doći na red za vakcinaciju – osoba pod istragom, u javnosti poznata kao tehnički premijer Federacije, u slobodno vrijeme ekspert za duple respiratore koji nam ne trebaju, a uz to i ne rade, e, taj se, Fadil, da prostite, zanima vakcinom kao Eskimi pelcerima kivija. Njega samo zanima kako da usvoji budžet za još jednu godinu i nastavi antidemokratsku vladavinu Federacijom u vječnom savezu SDA i HDZ, plus sateliti, sezonski ili tradicionalni. I dok se Fadil ničim ne bavi, osim što nam pije krv na slamku, i komentariše medicinsku opremu, mediji i Islamska zajednica se bave vrstom želatine koja nije korištena u vakcini. Dakle, bitno je da li je svinjska ili nije, a nije bitno to što želatina uopšte nije korištena. Nije bitna želatina niti njeno porijeklo u desetinama, stotinama proizvoda, od kiki bombona nadalje.

Vala se naskako

U svom posljednjem medijskom trzaju nakon fijaska na lokalnim izborima, Skaka je obznanio da neće biti samouvjereno najavljivanog virtuelnog dočeka Nove godine “koji će biti bolji nego u New Yorku”, iako su u Sarajevu samo ćevapi i burek bolji nego u NYC. Najavio je da će novac od proslave biti uplaćen za nabavku vakcina. Jeftini populizam nakon još jeftinijeg populizma bombastičnih najava novogodišnje proslave i poređenja Sarajeva i New Yorka, a Sarajevo je u Skakinom svijetu u toj komparaciji superiorno.

Naravno, nije rekao, kada, kome i koliko novca će uplatiti za nabavku vakcina. Valjda računajući da će to obaviti kao i dočeke Novih godina, bez tendera, na osnovu ekskluzivne ponude. Drznuo se anti-antifašista da ismijava i omalovažava kandidaturu Bogića Bogičevića. Nemušto i jadno, kakav je i sam bio i ostao, a takvog će ga ovaj grad i zapamtiti – kao sramotu. Pamtićemo ga kao tzv. gradonačelnika koji je kompromitirao i bagatelizirao Šestoaprilsku nagradu u svom nelegalnom mandatu. Da bi se, ruševina, Jajce kasarna vidjela iz grada, posjekao je stogodišnje lipe oko kasarne koje su preživjele i rat. Završio je dugogodišnje dotirane projekte obnove Sarajevske žičare i Olimpijskog muzeja. Pretvorio Vijećnicu u svoju rezidenciju i privatno igralište. O poslovanju Vijećnice i Žičare ćemo čuti i čitati u mjesecima i godinama koje dolaze, valjda.

Propitivanje vakcine u nas

A te vakcine koje je Skaka najavio populistički se posipajući pepelom, da mu čak i populista Stanivuković može pozavidjeti, trenutno nema namjeru niko naručivati, pa će i ovaj pucanj Abdulaha Skake u sarajevsku maglu i smog imati efekat još jednog ćorka.

Svi koji su preživjeli rat u Bosni, svi koji su se radovali Ikaru kao telećem odresku, svi koji su pili brisač pameti – rakiju iz domaće radinosti napravljenu od ko zna čega u dijapazonu od riže do leće, ali uglavnom od šećera ili čistog alkohola, špirita – ne trebaju brinuti za sastav vakcine, s obzirom šta smo sve u sebe unijeli i kroz svoje tijelo pronijeli.

Na ovom mjestu ćemo iz samohumanizma poštediti i sebe i vas pričom o svakodnevnom zagađenju, o otrovnim nevidljivim česticama, o metalima i ugljendioksidu i monoksidu, i katranu, i svemu ostalom što ulazi u naš respiratorni sistem, u naš krvotok. Svakim dahom, svaki dan. Sve te PM čestice koje inhaliramo kao sjeme čekaju da proklijaju u kancere i druga smrtonosna oboljenja.

Čekači sadake

Vakcina će u naše živote ući, kao i sve ono što nam treba, kao humanitarna pomoć. Naravno, u prvoj turi će se namiriti političari i njihovi bližnji. Kao kad je pomenuti Fadil zaražen koronom primljen kod svoje partijske šefice u sarajevski UKC bez da je prošao primarnu, ili sekundarnu stepenicu zdravstva na kojoj je šefica svega uporno insistirala.

Nije Fadil imao simptome da bi i teoretski imao šanse da uđe u širi izbor onih koji će možda eventualno nekad biti primljeni na UKC. Nije imao Fadil simptome (barem ne korone) ali zato jeste drugaricu i partiju. Istu onu partiju koja je iznjedrila, i štiti, raznorazne spodobe od Asima do Fadila, uključujući i zamalo realiziranog mini diktatora Solaka i malinara iz Srebrenice, koji živi i radi u Vogošći, a Srebrenica mu je ulaznica i preporuka u svijetu vladinih poticaja i privilegija. Tako je TV voditelj Fikret, postao uz pomoć Fadilovih poticaja malinar, a ubrzo i stručnjak za uvoz medicinske opreme, koja je namijenjena domaćinstvima možda za usisavanje mrva, a ne kliničkim centrima i intenzivnoj njezi pacijenata. Cijena? Sitnica.

Ako se bude nastavilo ovim tempom bez ritma, u našu zemlju će vakcina doći u najboljem slučaju do proljeća, i to ne zahvaljujući našim političarima, Vijeću ministara ili bilo kojoj drugoj od bezbrojnih instanci, i osim što se ne zna kada, ne znamo ni koliko (ni kojih) vakcina ćemo imati na raspolaganju bar za početak. U najgorem slučaju, budimo sretni ako dođe dovoljna količina vakcina do ljeta. Elem, kad se svi namire možda će doći red i na preživjele građane Bosne i Hercegovine. U svijetu su 2021. dočekali kao godinu kraja pandemije, godinu nade, zahvaljujući vakcinama, a mi smo je dočekali kao još jednu godinu čekanja. Čekanja svega što nam hitno treba.

Kada dođe vrijeme godišnjih odmora svi internet farmaceuti, virolozi, infektolozi, antivakseri i stručnjaci opšte prakse će se ipak vakcinisati jer vjerovatno neće moći dobaciti dalje od Neuma bez vakcine, kada vakcine postanu standard, a do ljeta će imunizacija biti provedena u većini zemalja. Ne i kod nas jer smo mi crna rupa, što je eufemizam za septičku jamu. Mi ćemo valjda dobiti vakcinu kad nova generacija korona mutanta, novog soja, postane standard. Dok se bude pripremala nova, mi ćemo se bocati starom vakcinom.

Ne brinite, možda nećemo primijetiti ali opet ćemo kao što smo nekad jeli hranu iz viškova vojnih rezervi, jesti keks iz konzerve star tridesetak godina. Opet ćemo se radovati humanitarnoj pomoći, kao građani zemlje četvrtog svijeta. Onog koji je zaboravljen sam od sebe. Svijeta koji je bio napredan, nekada davno, a sada sa zavišću gleda svako novo lansiranje komunikacijskog satelita u Ruandi, dok se bavi dumanjem o tečnim mikro procesorima i tranzistorima koje anamoni meću u vakcinu. Satelit je ništa kakva se tehnologija koristi u vakcinama – oku nevidljivi tečni čipovi koji će efikasno kontrolisati Mehu iz Tarčina, ili Milojku iz Nevesinja.

Čini se da naši političari ako nemaju mogućnost korupcije ne mogu prst pomjeriti. Ako ne mogu pronevjeriti neće ni raditi. Šta će njima vakcina ako se ne mogu ugraditi nevidljivi poput nevidljivog čipa, ali za razliku od nevidljivog čipa ovi naši hojrati su stvarni. Bolno stvarni. I već su nam se davno samougradili. U sve.

Afera Ikona

Baja svih baja, ostade bez… a nakon gubitka Banja Luke, izgubio je i ono malo kredibiliteta aferom Ikona. Dodikova proizvoljnost i sklonost ka improvizaciji, ovaj put je uzela poveći danak. Sam se poharao. Samopoharao se. Možda je danak dovoljan za rastanak. Dodik u ovu godinu ulazi politički smrtno bolestan. Ostaje da se vidi da li će njegov imunitet imati adekvatan odgovor. Da li će, kako i po koju cijenu preživjeti. Hoće li sa svojih 45 opština – 42 u RS-u i 3 u Federaciji – SNSD lider opstati ili će u pokušaju samoodržanja naštetiti vlastitoj stranci kao B Izetbegović.

Zaustavljeni ljudi u pokretu

Ipak, najbolje se vidi stanje države i društva na slučaju ljudi u pokretu. Takozvana migrantska kriza je zapravo kriza naše države i društva u cjelini. U Unsko-sanskom kantonu, građani su, godinama, predugo, prepušteni sami sebi, kao i ljudi u pokretu koji su slobodno ušli na istočnim granicama u našu zemlju i ostali zarobljeni na zapadnoj granici. Migranti u našu zemlju dolaze iz EU, da bi nastavili put u EU. I građani i migranti su prepušteni sami sebi, odnosno ostavljeni u suprotstavljenoj poziciji. Država je prepustila Krajišnike na milost i nemilost sudbini, a isto tako i ljude u pokretu.

Uz to, međunarodna zajednica utjelovljena u IOM-u, pokazuje svu licemjernost i uzaludnost pa nas podsjeća na neke neslavne epizode međunarodne zajednice u periodu 1992-1995. Desetine miliona eura su potrošene a migrantima za Novu godinu Oružane snage ad hoc podižu šatorsko naselje, kao da su jučer ušli u našu zemlju. Stotine ljudi spava pod otvorenim nebom i ako zamislimo samo tu sliku ugledaćemo pravo lice današnje Bosne i Hercegovine, i društva uopšte.

Za kraj, ne treba se opuštati. Već sa visokim gardom oprezno zakoračiti u novu godinu, jer može biti gora nego stara. Iako je iza nas, ništa što je u prošloj godini počelo nije završeno završetkom godine. Ni pandemija, ni promjene. Bez vakcine, i bez blagotvorne demokratije, počinjemo ovu godinu samo s nadom u bolje sutra.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost