Prošle je sedmice Peđa Kojović (NS) objavio da koalicija na državnom nivou više ne postoji. Ponovio je tako ranije objavljeni raspad i riječi svog koalicionog partnera Dildorada. Kaže Kojović da ga ulizivanje Dildoradu ne zanima. Dužnosnici njegove stranke nastavili su obavljati poslove u Vijeću ministara bez obzira na “prestanak važenja ugovora”.
U svojim redovnim javnim obraćanjima ratni švercer cigareta i mirnodopska ikonokradica poput razmaženog djeteta krivi čitav svijet što je kokuz, a uz to dužan i povjerenicima i narodu, a više novac ne može dobiti ni od Rusa. Nije zapravo Mile švorc, već RS i građani koje je zadužio do guše a da marke oni sami nisu posudili. Čini sve da se održi na površini i ostane likvidan da do izbora može isplaćivati plate. Biće to veliki uspjeh za njega nakon što je u ekonomsku crninu zavio upravo bosanske Srbe, a ostale je zarobio vezujućih ih za sebe kao za mrca. A lakomisleni lideri Trojke poletili da se vežu.
„Pristajem na sve, samo kaži…“
Pozicija željni lideri Trojke pristali su na sve što im je traženo da bi bili vlast. Odmah poslije izbora je počela sezona gutanja žaba. Raznoraznih žaba, od krastača do otrovnica. Računali su lideri Trojke da su progutane žive žabe lako svarljive, ne sluteći da će im skakati i kreketati u stomaku. A na svoj užas Konaković, Nikšić i Forto otkrili su da su neke od progutanih vrlo otrovne i nisu svarljive. Kao što su gutali žabe da bi prispjeli na vlast, tako sad te žabe valja povraćati da bi ostali vlast. S inicijalnim gutanjem sepeta žaba ništa nije završeno, a previše je toga tek počelo.
I građanima su servirane žabe za gutanje. Jedna od žabetina je Dino Konaković kao ministar vanjskih poslova, pa onda Nermin blok tarifa Nikšić kao premijer Vlade Federacije. Valja i to povratiti, nakon što izbljujemo Nešića kao državnog ministra sigurnosti, a Ramu Isaka kao ministra policije Federacije… i sve nešiće i sve isake.
Sve je veća nesigurnost, a najavljuju i “neizbježni” rat. Za to vrijeme, Konaković je u nekoliko dana nekoliko puta javno optužio tužilaštvo za “pakovanje” i “namještanje” velike međunarodne zavjere narko-kartela, pa su se, po Konakoviću, svi udružili i Europol i DEA i FBI, samo da napakuju njegovom prijatelju, a sve to kako bi naštetili njemu. Niko ne može Konakoviću naštetiti kao on sam sebi i to svakodnevno, uporno i nepokolebljivo dokazuje. Naravno sakrio se iza lažnog patriotizma, kao da je još u SDA.
I Nikšić i antipatični ministar Isak su takođe povezali nemile događaje i aferu Tito i Dino sa trenutnom sigurnosno-političkom situacijom. Dok njihov koalicioni partner planira razvaljivanje države a možda i rat, Nikšić i Isak kažu isto – da se hapšenje policijskih šefova dešava u ovom kritičnom trenutku za našu zemlju. Ima li veće krize i kritičnosti od Nikšića kao premijera i Isaka kao ministra?
Najnoviji kritičan čas, dakle, za našu zemlju kucnuo je i kada je Nešić postao ministar sigurnosti, Nikšić federalni premijer, a Ramo ministar policije, i kad je neko poput Konakovića postao ministar vanjskih poslova. Da je tako potvrđuje i konferencija za medije koju je organizovao u MVP, i sa govornice MVP branio svog prijatelja i napadao tužioce. De fakto – napadao je državu sa pozicije ministra vanjskih poslova te države.
Kakve veze trgovina drogom i pranje novca imaju sa ministarstvom vanjskih poslova? Da li je dotični svjestan da upravo on čini nemjerljivu štetu državi i građanima zloupotrebljavajući svoju poziciju i funkciju ministra da bude advokat osumnjičenima za pranje novca i trgovinu drogom? Kaže da je razlog jer su u Sky komunikaciji spomenuti on i njegova stranka, Narod i pravda. Upravo zato ne bi trebao koristiti poziciju državnog ministra za svoje privatne i stranačke poslove. Ali kod Konakovića je sve naopako i u najboljem slučaju polovično. Ničim izazvan počeo se pravdati da nije on Crna kravata, a tvrdi da to nije ni njegov stranački kolega Aljoša Čampara (SDA, NiP) kao da su optuženi. Zašto se pravda i brani, i zašto brani i pravda druge? Nije mu to posao. Plaćen je za sasvim druge veoma odgovorne poslove koji zahtijevaju diplomatske vještine pa i diplomatski jezik, a ne da na radnom mjestu u radno vrijeme zloupotrebljava i radno mjesto i radno vrijeme. Dok traje najveća diplomatska bitka posljednjih godina u UN-u, naš ministar vanjskih poslova bavi se ko je s kim i kad bio u Dubaiju. Iznenada, kao da svi putevi vode u Dubai.
U prošlom mandatu Vlada Kantona Sarajevo potrošila je preko 4 miliona KM za EXPO u Dubaiju, odnosno ministar Delić (NiP), obećavajući stotine miliona investicija, a pri tome je stavio zabranu na sve dokumente i ugovore izleta u Dubai i ne zna se kako su pare potrošene. Milionske investicije još nisu došle, a građane je milione koštalo ministrovo obećanje i avantura Vlade KS.
U Sky prepiskama često se spominju investicije i pranje para. Navodno su stambeni objekti, pa i čitava naselja napravljena i od novca stečenog nezakonitim radnjama. A postoje indicije da su možda neke političke partije i pojedinci uživali podršku za svoje predizborne kampanje iz istog ili sličnog izvora.
Priželjkivani rat uživo
Dok sakriva korupciju u RS-u i pokušava održati autokratiju, Dildorad svoju snagu crpi iz medija koji mu neumorno daju platformu za govor mržnje, širenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, negiranje genocida i nasumično vrijeđanje svega i svakoga. Neumorni su novinari u traganju za novom provokacijom. A on im se odužuje tako što redovno vrijeđa i ponižava i novinare. Istu podršku uživa i ministar Nešić, kao jedan od solista Bajinog hora. Šta iko pametan može očekivati od nekoga poput Nešića osim mržnju i glupost? Ali lideri Trojke su spremni prihvatiti i Nešića i Isaka (sva tri) samo radi… niko se više ne sjeća čega jer priča o otvaranju pregovora za EU završena je odmah nakon što su lideri NS izvrtili svoje samodopadljive promotivne video spotove.
Poneki novinari kao da priželjkuju rat, kao da im je dosadilo tretirati javnost “nasuho”. Kao da žele novi rat samo da bi zadovoljili nezdravu potrebu vlastite važnosti. Spremni su uraditi sve za tu pažnju, osim raditi svoj posao u skladu sa novinarskim standardima. Nažalost, ti su standardi nestali, čini se za sva vremena.
Da opozicija SDfA ima političke pameti koliko je zrno kafe pravila bi se mrtva i pustila Trojku da se pred očima građana sama uništi. I još kad bi se SDA riješila Izetbegovića… gdje bi im bio kraj. Ali… Sin Svoga Oca ne da stranku što je naslijedio kao havarisani auto. Opet je javno progovorio, na sreću Trojke. Trezoraš pokušava mamuzati svoje sipljivo lažno patriotsko kljuse, ali ne ide. Korisni idiot Trojke ponovo jaše oblak dima u sobi ogledala.
Za kraj, na mala vrata, u pokušaju da sanira štetu od preko sto i četrdeset miliona gubitka u JP Elektroprivreda, Nikšić i njegova vlada planirali su nezakonitim blok tarifama dramatično povećati cijenu električne energije za domaćinstva. FERK je ovaj pokušaj osujetio. Ogroman gubitak Elektroprivrede nastao je, između svega ostalog, i zato što se iz godine u godinu nastavlja pogodovanje privatnim firmama koje umjesto Elektroprivrede izvoze viškove električne energije i umjesto državnog preduzeća ostvaruju milionske profite.
Eto, toliko o promjenama i demokratiji u nas. Nastavlja se tumaranje u krivom smjeru, produžava se kao agonija naše lutanje bespućima mogućnosti, bez cilja i smisla. Čekamo da nas kao dogorjelu svijeću ugase političari baveći se sami sobom, a ostatak države rastura ko stigne i ko poželi.
Ali, postoji rješenje i razlog za slavlje. Federalni premijer i ministar unutrašnjih poslova zajedno su javno izrezali tortu proslavljajući prvu godinu vlade. Šta konkretno slave osim rođendana Vlade niko osim njih ne zna. Valjda slave što njihova žaba-vlada još nije proskakala, ali glasno krekeće. Danas je organizovan, po prvi put, molitveni doručak u Sarajevu (bez prisustva predstavnika Roma) na kojem su sudjelovali premijer Nikšić, visoki predstavnik Schmidt i drugi šaljući građanima nedvosmislenu poruku da u molitvi je spas.
Molitva kome? S ovakvim političarima, pitanje je da li nam iko može pomoći.