Danas je sedmi rođendan portala slobode NOMAD.
Medijskim bespućem Bosne i Hercegovine, i šire, svijetli svega nekoliko ferala, a smijeh slobode davno je utihnuo, zakocenut, sveden na incident i vic. Sve malobrojniji veterani još nose visoko podignute baklje dok mrak raste a tama je sve gušća. Novi glasovi se rijetko i stidljivo javljaju i nisu glasni, ne huče i ne buče, a sve što uopšte mogu reći može stati u tri riječi. Sloboda, istina i pravda. Sve čega nema.
Za istinom je sve manja potražnja u epohi postistine, alternativnih činjenica i poplavi banalnih i očitih laži što kidišu na zdrav razum, onih koji takav razum imaju. Globalno je zavladao deficit uma, a bezumlje caruje i klade valja.
Prije dva dana bio je rođendan našeg dragog i neprežaljenog Bojana Tončića. Drugi kojem nije lično prisustvovao. U Beogradu su mu prijatelji umjesto rođendanske zabave priredili predstavljanje zbirke tekstova “Sam na ulici”, samizdat u izdanju drugarica i drugova. Ne bi Bojan volio da ga provlačimo kroz patetiku ali ga se sjećamo ma šta on mislio o tome. Sigurno bi rekao nešto kao “mnogo kenjaš u onom tekstu”, ali znam da mu ne bi bilo previše mrsko što ga se sjećamo. Pa makar i nemušto, dok mucamo u pokušaju da kažemo koliko i kako nam nedostaje. Ubrzo je za njim otišao još jedan poseban čovjek, prijatelj i dragi kolega Amer Sulejmanagić. Samozatajni znalac. Živio je tiho i povučeno ali je bio autentičan intelektualac, nepokolebljiv kritičar pošasti kvazinauke, istorijskog revizionizma i falsifikata popularnih u našem društvu. Prije odlaska i uprkos bolesti završio je i objavio svoju knjigu “Bosansko novčarstvo srednjeg i ranog novog vijeka (1164-1689)”.
Dočekujemo ovaj rođendan s manjim brojnim stanjem i u glasnijoj tišini nego prošli. Nemamo se čemu posebno radovati, osim činjenici da smo još tu, niti se ima šta slaviti. Kako slaviti pobjedu nad fašizmom dok fašizam buja kao troskot?
I tako, nije nam lako, stari se polako, uz prigušeno svjetlo sumraka ideja i svega u šta smo željeli vjerovati. Daleko od puta u bolje sutra. Malo nas je, sve manje, ali još imamo jedni druge.
Počinjemo novi dan i ovog jutra radeći za nadu u bolje prekosutra.
Neka nam je sa srećom.
Smrt fašizmu, a narodu šta izabere.