foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Rođendan kao pobjeda

Danas je sedmi rođendan portala slobode NOMAD.

Medijskim bespućem Bosne i Hercegovine, i šire, svijetli svega nekoliko ferala, a smijeh slobode davno je utihnuo, zakocenut, sveden na incident i vic. Sve malobrojniji veterani još nose visoko podignute baklje dok mrak raste a tama je sve gušća. Novi glasovi se rijetko i stidljivo javljaju i nisu glasni, ne huče i ne buče, a sve što uopšte mogu reći može stati u tri riječi. Sloboda, istina i pravda. Sve čega nema.

Za istinom je sve manja potražnja u epohi postistine, alternativnih činjenica i poplavi banalnih i očitih laži što kidišu na zdrav razum, onih koji takav razum imaju. Globalno je zavladao deficit uma, a bezumlje caruje i klade valja.

Prije dva dana bio je rođendan našeg dragog i neprežaljenog Bojana Tončića. Drugi kojem nije lično prisustvovao. U Beogradu su mu prijatelji umjesto rođendanske zabave priredili predstavljanje zbirke tekstova “Sam na ulici”, samizdat u izdanju drugarica i drugova. Ne bi Bojan volio da ga provlačimo kroz patetiku ali ga se sjećamo ma šta on mislio o tome. Sigurno bi rekao nešto kao “mnogo kenjaš u onom tekstu”, ali znam da mu ne bi bilo previše mrsko što ga se sjećamo. Pa makar i nemušto, dok mucamo u pokušaju da kažemo koliko i kako nam nedostaje. Ubrzo je za njim otišao još jedan poseban čovjek, prijatelj i dragi kolega Amer Sulejmanagić. Samozatajni znalac. Živio je tiho i povučeno ali je bio autentičan intelektualac, nepokolebljiv kritičar pošasti kvazinauke, istorijskog revizionizma i falsifikata popularnih u našem društvu. Prije odlaska i uprkos bolesti završio je i objavio svoju knjigu “Bosansko novčarstvo srednjeg i ranog novog vijeka (1164-1689)”.

Dočekujemo ovaj rođendan s manjim brojnim stanjem i u glasnijoj tišini nego prošli. Nemamo se čemu posebno radovati, osim činjenici da smo još tu, niti se ima šta slaviti. Kako slaviti pobjedu nad fašizmom dok fašizam buja kao troskot?

I tako, nije nam lako, stari se polako, uz prigušeno svjetlo sumraka ideja i svega u šta smo željeli vjerovati. Daleko od puta u bolje sutra. Malo nas je, sve manje, ali još imamo jedni druge.

Počinjemo novi dan i ovog jutra radeći za nadu u bolje prekosutra.

Neka nam je sa srećom.

Smrt fašizmu, a narodu šta izabere.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog
Zubčević: Rat ili mir
Zubčević: Tri dana juna
Zubčević: French Touch
Zubčević: Talačka kriza
Zubčević: Dani žalosti
Zubčević: Mirna Bosna
Zubčević: Vrijeme čuda