Priča o dronovima u Bosni i Hercegovini je trakavica što paradira javnim prostorom. Niko ne sumnja u perspektivu dronova u civilstvu i na ratištima budućnosti. Uostalom, ko bi u vrijeme nestašice vojnika propustio milione gejmera samoobučenih za korištenje džojstika, daljinsko upravljanje i virtuelnu stvarnost? Neće biti preteška misija mobilizacije za ratovanje bez kontakta i neposrednog iskustva blatnjavog i opasnog bojišta, bez mirisa krvi i okusa smrti.
Kod nas je kvazipatriotsku priču o dronovima, u fazonu „mirno spavajte imamo dronove“, prvi počeo hučati i bučati, nemušti i besposleni ministar odbrane Zukan Helez (SDP). Političar-kabadahija, baron Münchhausen i vojno neuk ministar odbrane. Riječju – po život opasan bombaš-diletant. Bazukan!
Pitanja za ministra Bazukana – otkad se o razvoju naoružanja debatira javno i otkad se o tome javno obavještavaju neuporedivo bolje naoružani i opremljeni potencijalni neprijatelji? Čemu blefiranje o vojnim planovima i implicitna prijetnja nepostojećom silom? U ratu je blef smrtonosan, a u miru prilika za povod protivnicima opasnih namjera. Zašto ministar obmanjuje javnost o proizvodnji dronova u Federaciji? Da li su laž i ubleha njegova politika odvraćanja? Ako jesu onda je to maloumna politika opasna za sve građane Bosne i Hercegovine.
U medijima se pojavio čitav niz napisa o aktuelnoj domaćoj proizvodnji vojnih dronova. Osim Heleza koji je govorio, odnosno mumljao u pokušaju priče o nekoliko vrsta borbenih dronova koje „proizvodimo”, objavljen je i članak u kojem se to (anonimno) tvrdi. I nedavno osnovani Centar za napredne tehnologije (javna ustanova KS) zasnovan na starim stranačkim principima zapošljavanja podobnih izašao je u martu ove godine u javnost sa sličnim podacima i (polu)informacijama. Kao Centar razvija dronove. Razvija ili kupuje licence? U stranačkoj jagmi Centar je zapao i pripao NiP-u a oni su naravno imenovali svog podobnog „eksperta” koji se u dronove i napredne tehnologije razumije ko Mara u kriv štap. Direktor je u javnosti poznat samo po videu na YouTubeu i debati na temu kosmos-štasmos pred popis stanovništva što su onomad proveli pa zataškali vlastodršci. Pokušavao je nešto reći o jeziku, narodu, vjeri… Allah selamet. A sad razvija dronove. Ali samo u svijetu nipovskih patriotskih opsjena i genetski predodređenog nipotizma.
Za legalan rad, odnosno za proizvodnju i razvoj naoružanja, municije i vojne opreme potreban je čitav niz odobrenja, saglasnosti i dozvola. Nezakonita proizvodnja i razvoj naoružanja i vojne opreme kažnjivi su po Članu 13 Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Federaciji Bosne i Hercegovine.
I taman čovjek pomisli da je neko razuman Bazukanu rekao da odmori malo i smanji doživljaj svijeta i svoje uloge u istom, opet se ničim izazvan ukazao ovaj put lično igrajući video ulogu operatora drona. Nakon fotografije ovog pajaca i aktera kafanskih tuča, nedavnog poziranja s puškom u ruci, samo je još falio promotivni video s dronom.
Dronovi u mašti, milioni u havi
Dok se Bazukan igra i priča o fiktivnim dronovima, u Federaciji postoji stvarna vojna industrija sa konkretnim problemima. Novi vlasnik oko trećine dionica privatnog kapitala u tvornici „Pretis“, nedavno otkupljenih, spreman je da uveze u Bosnu i Hercegovinu novu hidrauličnu presu, koja bi enormno povećala kapacitet proizvodnje artiljerijske municije. Međutim, saznajemo da novi vlasnik, odnosno vlasnici „Amerikanci” nisu dobili saglasnost većine iz nadzornog odbora, sastavljenog od podobnih stručnjaka.
Dugo očekivani „Amerikanci” bi omogućili nove ugovore, nabavku novih repromaterijala i povećanu proizvodnju u trenutku kada je cijena proizvoda firme „Pretis“ višestruko veća nego prije nekoliko godina.
Razlog „privremenog“ blokiranja te inicijative leži u činjenici da se predstavnici Vlade Federacije BiH ne znaju odrediti ni postaviti prema toj inicijativi koja dramatično u pozitivnom smjeru mijenja budući status kompanije „Pretis“, a vjerovatno trasira i buduće inicijative i prema ostalim tvornicama vojne industrije u Federaciji BiH.
Članove Nadzornog odbora „brine“ da li će investicija u hidrauličnu presu u vrijednosti od oko 20 miliona dolara promijeniti vlasničke odnose, iako „Amerikanci” navodno ne traže da se njihova značajna investicija odrazi na udjele u vlasništvu kompanije.
Zabrinutost je djelomično opravdana, ali istovremeno ukazuje da Direkcija za namjensku industriju koja djeluje u sklopu Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije i u ovome trenutku rukovodi Komisijom za izradu srednjoročne Strategije razvoja vojne industrije u periodu 2024-2034 o tom pitanju vjerovatno nije ni razmišljala. To se može vidjeti u dostupnoj Strategiji razvoja vojne industrije u periodu 2012-2022. god. Takva mogućnost se ne spominje i nisu predložene inicijative u tom smjeru.
Također, postoje informacije da je slična inicijativa o modernizaciji tehnoloških kapaciteta ponuđena i bugojanskoj vojnoj firmi „Binas“ koja proizvodi upaljače za artiljerijsku, minobacačku i raketnu municiju velikog kalibra, ali da ta inicijativa nije naišla na pozitivnu reakciju Nadzornog odbora, ni trenutnog rukovodstva.
Znamo kako je u poratnom periodu tadašnja vladajuća većina u Federaciji BiH omogućila podobnim privatnicima da udio u vojnim fabrikama kupe vojničkim certifikatima (otkupljenim za 3-5% nominalne vrijednosti). S namjerom da samo ubiru dividende i učestvuju u podjeli zarade vrijednih i sposobnih radnika, a ne da investiraju u razvoj i tehnološku modernizaciju. Njihov ulog nije donio ništa konkretno osim sticanje udjela u vlasništvu i shodno tome pravo na dio zarade.
Tada je procjenama obezvrijeđena i izgubljena stvarna vrijednost vojnih fabrika u Federaciji BiH. Ona se ne ogleda samo u broju mašina, raspoloživim objektima i poželjnim poslovnim prostorima i hektarima zemljišta, unosnim za preprodaju. Stvarna vrijednost su tehnička i tehnološka dokumentacija vojnih proizvoda stvarana decenijama prije rata, rezultati višegodišnjih testiranja municije, a posebno znanja i stručnost radnika i inžinjera u tim vojnim fabrikama.
Podsjetimo na nedavni slučaj „nemara“ prethodnih političkih vlasti i predstavnika tih vlasti u nadzornim organima – na prodaju iznimno važne kompanije „Vitezit“ privatniku iz Hrvatske. Ilustracije radi, cijena artiljerijskog goriva bila je između 10 i 20 USD po kilogramu, aktuelna cijena se kreće od 60 do 100 USD. Koliko je stotina miliona izgubljeno? Dodajmo tome 331 milion gubitka Elektroprivrede i shvatićemo da smo bogati, samo je problem što naše više nije naše. Bitno je da su stranke namirile svoje pajdaše.
„Usklađivanje” cijena i koordinacija gluposti
Kakvom je sve polusvijetu u ovom provizoriju od države i društva dato da se igra s nama i našim životima i to na naš račun! Bazukan je Nikšićeva stranačka dvorska luda koja treba da nam odvuče pažnju sa povećanja cijena električne energije za građane (u dijelu Federacije) za cijelih 23% a da bi prošla laž da cijena nije povećana već je samo „usklađena” za 10%. Još se sjećamo Nermina Nikšića kao federalnog premijera iz prvog mandata i svih aferima njegove Vlade u Elektroprivredi, propasti projekta Bloka 7 i čega sve ne.
U prošloj godini Elektroprivreda BiH je napravila minus od čak 331 milion KM, što će reći da je EP u prošloj godini gubila skoro milion maraka svaki dan. Iako su prvo obavijestili javnost da se radi o manjku od 140 miliona. Rezultat je to i loše dugogodišnje SDA uprave pod vođstvom premijera Novalića, i mandata direktora Andelije. Prvi je u zatvoru, a da li će drugi ne zna se. Ne može Nikšićeva vlada preko novoimenovanog podobnog FERK-a povećati cijenu struje koliko može Elektroprivreda proizvesti gubitaka.
Da cirkus bude kompletan, usvojen je budžet Bosne i Hercegovine u kojem je manje novca za odbranu. Ali Bazukana to nije spriječilo da zakorači u šarenu baštu virtualne stvarnosti, gledajući u svojoj glavi film u kojem on dronovima tamani dušmane ko vaške. Demonstracija ničega pomnožena s nulom.
Buljubašić iz direktorske fotelje Elektroprivrede nastavlja obmanjivati javnost o električnoj energiji kao što ublehar Bazukan palamudi o odbrani. Zaigrali se, jedan izgubljenim milionima, a drugi dronovima. Zbijaju neslane šale na naš račun, pred nama, samo za nas, na našu veliku sramotu i tragediju.
Kada ministra odbrane Bazukana kombinujemo sa dva puta pravosnažno osuđenim ministrom policije Federacije Ramom Isakom, u zajedničkom projiciranom patriotizmu na baterije, imamo za građane opasnu kombinaciju. Neprijatelji Bosne i Hercegovine dobili su još dva korisna idiota, a mi još dva beskorisna a opasna idiota. I zbog takvih i zbog svih sličnih iz prethodnih trideset najtežih SDA godina građani bježe što dalje od Bosne.
Ko zna, možda smo mi davno propalo društvo bez budućnosti i nade u bolje sutra ili prekosutra. Možda je sve ovo što živimo manifestacija naše davne propasti. Koprcamo se kao da smo živi a nismo, samo se refleksno trzamo. Naše sjene ne lutaju dvorovima i ne plaše gospodu. Naše sjene plaše i istravljuju samo nas same, do konačne propasti s premijerom Nikšićem i njegovim šibicarima. Ili nekim drugim nikšićima.