foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Priče kratkih nogu

Slučajni prolaznik Zlatko Lagumdžija u ovoj predizbornoj kampanji ima kao neku novu stranku, čovo iskače na svakom ćošku i satra se nešta objašnjavajući. Ovaj politički zombi, živi mrtvac, vjerovatno je najnepopularniji i najomraženiji političar u Bosni Hercegovini. A znamo kakvih gadova, smradova, sjecikesa i seoskih varalica ima. Podvaljuje da će SDP sa SDA u koaliciju nakon ovih izbora i da je to gotova stvar. Dogovorena, kako anamon kaže. Uglavnom, sve se svodi na to da predizborno napada SDP, svoju bivšu stranku kojom je autokratski upravljao i toliko je rasturio i od birača rastavio da se ta stranka možda nikada neće oporaviti. I sve to radi u trenutku kad SDP bilježi rast popularnosti i vjerovatno bolji rezultat nego u nekoliko dosadašnjih izbornih ciklusa. Naravno ne zbog vlastitih kvaliteta, zasluga ili programa, već zbog katastrofalne, pljačkaške politike i prakse nacionalističkih stranaka. Ne smeta Teniseru korupcija nacional-kleptokrata, kao što mu nije smetala ni kad se njega pitalo, pa je svojim ahbabima goleme porezne dugove praštao, šteteći tako građane direktno i bezobrazno. Moglo bi se o ovom ubici domaće socijaldemokratije i davitelju ideje opozicije (opet) pričati nadugo i naširoko, ali zaista nije vrijedan truda, a nije ni kandidat na izborima, a i da jeste bilo bi isto kao da nije. Ali ima ko jest kandidat ne predstojećim ili-ili izborima. Stari Lagumdžijin zakulisni drugar.

B Izetbegović nastavlja da varira jedno te isto, da babu u mezaru okreće, i doziva, kako mu zatreba, da u svojoj kampanji svaki dan potvrdi da SDA nema ama baš ništa iskreno ponuditi biračima, ali ima šuplje priče, bujice laži, spinova, kriminala, opšte pljačke i opšteg nemorala… i još šuplje priče. Neokrznut karizmom, Sin Svoga Oca pokušava da uvjeri birače da više vjeruju njemu, i SDA diplomama, nego svojim očima i praznim džepovima. Ko o čemu – B Izetbegović o patriotizmu i poštenju. Bez truna govorničkog dara u pokušajima da pričom oponaša rahmetli oca uspijeva samo da nas podsjeti na vlastitu glupost i na očevu političku nedosljednost koja nas je skupo koštala. Toliko skupo da skuplje ne može, jer evo očito plaćamo zatezne kamate i reket njegovom sinu i njegovoj stranci i danas, kao otkupninu za otetu domovinu. SDA je de facto opljačkala i de iure izdala sve što je mogla. Od osnivanja do danas. I neće stati sa rastakanjem države, podjelama Bošnjaka na sdaovce i pripadajuće kriminogene poltrone, i one koji to nisu. Niti će prestati projekat raseljavanja građana koji je odavno poprimio razmjere egzodusa kao da je u Bosni rat (i jest, samo ne puca). Više je građana procentualno pobjeglo iz Bosne u miru, nego iz Ukrajine u ratu. I neće stati u svom djelovanju protiv Bosne dok je konačno potpuno ne unište ili dok toj stranci birači ne stanu na put. Nakon svih ovih trideset i kusur (najtežih) godina, to još samo budale ne vide.

U jednoj od svojih predizbornih eskapada, rekao je, a trepnuo nije, da im je “nuđena trećina Bosne”, ali nisu prihvatili. Valjda to u njegovoj glavi zvuči kao argument da su mogli a eto nisu podijelili i prodali Bosnu. Nije rekao ko im je nudio, niti ko su to oni. Kao da je Bosna sa svojim građanima baklava da se na tanjiru nudi. Bosna nije niti će biti bilo čija prćija, bez obzira šta umišljaju Sin Svoga Oca i njegovi koalicioni partneri, Dildorad i Skretničar rijeka, i predsjednici susjednih republika. Njihovo će vrijeme proći, i sva petorica otići, a Bosna će ostati. Nije valjda mislio samo na svog oca i sebe, jer niti su oni kraljevi, niti je Bosna kraljevina – tu su priču davno završili osmanski osvajači koje bi nam najradije Izetbegovići vratili amanetom i Bosnu zajedno sa svima nama preselili u Erdoganistan, ili Erdoganistan napravili na ovo malo Bosne.

Završavajući rečenicu Sin Svoga Oca dodaje da bi, da su prihvatili trećinu Bosne, imali sad “Alijinu sliku na zidu, svoju obavještajnu službu…” kao nisu eto htjeli, ono što su htjeli i što srcem žele – begovat.

SDA je imala svoju tajnu, ilegalnu obavještajnu službu MOS, a svako iole informisan čuo je za Šuru, Ševe, i druge šeme na š. Otac Svoga Sina i svako drugi ko bi u miru ili u ratu pokušao podijeliti i prodati Bosnu bi taj pokušaj skupo platio, a Bosnu sigurno podijelio ne bi. Zato je nijet ostao želja na čekanju a Bosna nije ni prodana ni izdana na Bošnjačkom saboru kako je bilo planirano.

Drugo, niko njima nikad ništa nije nudio nego im je možda ponuđeno da budu instrument u podjeli Bosne davno, a oni prihvatili, pa se evo preko trideset godina trude da to završe i, evo, dotjeraše cara do duvara, pa im još samo boba fali. Samo još jedan mandat i oni mogu mirno spavati nakon što država Bosna nemirnu dušu ispusti. Na tome su sa SDS-om predano radili od pobjede na prvim višestranačkim izborima i o tome postoje i svjedočenja i dokazi. Konkretno Izetbegović Stariji i osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik su blisko i prijateljski sarađivali na projektu podjele Bosne bez rata, razgraničenjima, mapama i ostalo je samo da se dogovori uprava nad Sarajevom. Jer kad nacionalista bilo koje fele kaže – nacija, misli teritorija, konkretno – nekretnine u vlastitoj domeni. Sve i svašta se dogovaralo mnogo prije nego što su prvi Bošnjak i Bošnjakinja, građani Republike Bosne i Hercegovine ubijeni u Bijeljini, Krajini, Istočnoj Bosni…

Treće, ako je pregovaraču Izetbegoviću Starijem zaista nuđena trećina Bosne (koja sasvim sigurno ne bi nadživjela pregovarača) zašto je onda protjerano preko milion ljudi, ubijeno preko sto hiljada, zašto je zemlja rasturena i razorena, opljačkana u ratu (i poraću) samo da bi na kraju Bošnjaci “dobili” jedva „24%“ Bosne, kad su sve to mogli izbjeći i imati preko 33%?

Sama činjenica da kandidat za Predsjedništvo naglas razmišlja u okviru kampanje na ovaj način, o Bosni u frtaljima, trećinama, međama, sama po sebi je, nakon svih ovih godina poražavajuća, ali je definitivno kontinuirani koncept SDA i očigledna ambicija da se u Bosni ima „utvrdo“ dobra parcela. Pa šta košta, da košta.

Znamo, sjećamo se kao da je juče bilo, da je Predsjednik Republike jedini čovjek u istoriji matematike, i nauke uopšte, koji je redovno “dva plusa pretvarao u jedan minus”, kako je nakon svakih pregovora Izetbegovića Starijeg komentarisao moj rahmetli Mirza. Zato paradoks Izetbegovića i nije paradoks jer je za njih, po riječima B Izetbegovića, bolje i pametnije imati frtalj Bosne uz stravične žrtve, protjerivanja, razaranja i genocid, nego u mirnoj Bosni trećinu. Tako da B Izetbegović treba objasniti majkama Srebrenice ovu računicu, i dati odgovore na pitanje porodicama koje još uvijek traže kosti svojih voljenih širom jedne i jedine nam domovine, kad već ničim izazvan priča o nečemu što je bilo prije tri decenije. Na pitanja kako je u Daytonu ubijena građanska Republika Bosna i Hercegovina i ko ju je ubio, kao i to kako i ko je priznao pravni legitimitet RS-a i kako je taj entitet postao republika, znamo odgovore.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Kraj karnevala