Došla je nova godina. Zemlja je zaokružila još jednu vožnju oko Sunca i krenula ispočetka, a svijet će nastaviti gdje je stao srljajući ka vlastitom gorem sutra, i vjerovatno užasnom prekosutra.
Izrael i Amerika, sa Britanijom i evropskim partnerima, nastoje da Svijet u ovoj godini uvuku u novi, veliki rat. Netanyahu može ostati na vlasti samo ako ratuje. Posebno sad nakon što je vrhovni sud u Izraelu osujetio njegov pokušaj redizajniranja pravnog sistema države a kako bi u konačnici sam sebe oslobodio optužbi za korupciju. Samo rat Netanyahua spašava! S kim god. Rat u Gazi je već izgubio. Hamas nije uništen, taoci nisu oslobođeni, a izraelska vojska trpi velike gubitke u ljudstvu i tehnici dok ubija civile Gaze i pokušava da se bori protiv sile koju ne vidi.
U toku je djelimično povlačenje okupacione pješadije sa sjevera Gaze. Manje vojske – manje žrtava, a više vojske za novi rat. Gdje god.
Hey Joe, where you goin’ with that gun of your hand?
Novi rat je izgledniji nakon još jednog terorističkog čina Izraela, ovaj put na teritoriji Libana, tačnije u Bejrutu a kako bi demonstrirao nekome, ko zna kome, snagu i nešto kao pobjedu. U napadu je stradalo sedam ljudi, uključujući visoko rangiranog lidera Hamasa koji je bio meta. Vođa Hezbolaha je još u oktobru najavio da će svaki atentat biti smatran agresijom i objavom rata Libanu i Hezbolahu. Izrael nastavlja sa provokacijama i demonstracijama sile u želji da otvori novi front na kojem bi konačno uknjižio bar jednu vojnu pobjedu. Netanyahu želi produžiti rat a samim tim i svoju političku karijeru, a vjerovatno i slobodu.
U jednu ruku je čudno, u drugu ruku budalasto, a u treću bjelodano jasno da Netanyahu priziva rat radi rata, i na taj način postaje činjenično najopasniji neprijatelj Izraela. Ako je Izrael u svom genocidnom pohodu na civile Gaze potučen od bosonogih branilaca sa oružjem kućne izrade, od boraca koji žive čitav život pod okupacijom i opsadom, kako će se boriti sa Hezbolahom koji osim ogromnog iskustva i naoružanja ima i stratešku dubinu? Nikako! Ali će sve pokušati zamaskirati masovnim ubistvima i razaranjima. U konačnici politički i vojno bezuspješno kao i do sada. Izrael vodi rat kako bi Netanyahu ostao na vlasti, a Sun Tzu je (uzalud) učio da je najbolja pobjeda ona bez ispaljenog metka. Terorista je ispalio hiljade američkih bombi na djecu Gaze i ostao bez pobjede. A sad planira početi novi rat u kojem takođe neće pobijediti.
Just another BRICS in the wall
Američka armada nekoliko hiljada nautičkih milja daleko od Amerike po starom imperijalističkom običaju šestari morima i okeanima poput gusara i bira kome će se krvi napiti. Ako treba i novi rat a da ekonomija, ratni i genocidni napori Izraela ne trpe štetu od blokade Hutija. Ipak, čini se da su se prilike i vojne neprilike globalno promijenile – asimetrični ratovi ulaze u novu fazu. Jedan dron “menja sve”, a BRICS raste kao da germu jede.
Povučen je nosač aviona Gerald Ford iz Crvenog mora, što je svakako opominjući predznak da se Izrael sprema za rat sa Libanom, uz Iran kao ultimativni cilj, tako da je i djelimično povlačenje iz Gaze vjerovatno manevar pred novi rat. Novi talas agresije, razaranja i smrti. Poveo je Netanyahu Izrael na put bez povratka logikom – “poslije mene potop”. U Iranu su danas, na godišnjicu ubistva generala Sulejmanija, eksplodirale dvije bombe. Trenutni bilans – najmanje 100 mrtvih i stotine povrijeđenih. Iran je najavio oštar odgovor na ovaj teroristički čin.
Dok Biden priča o “indiscriminate bombing” u Gazi, savjetuje da Izraelci koriste “manje bombe”, ali im suprotno tome šalje velike bombe, bombetine, i to samo u decembru dvije goleme pošiljke mimo Kongresa. Hiljade velikih bombi za hiljade malenih Gaze. Činjenično, saučesnik je u ratnim zločinima, i genocidu. “…a ko sablazne jednog od ovih malenih…”
Joe Biden, sve češće nazivan i prozivan – “Genocide Joe”, očigledno nije puno naučio za ove tri godine predsjednikovanja, a nije ni mogao sve i da je htio – starog psa se ne može naučiti novim trikovima. A sav ovaj krvavi putujući cirkus nakon fijaska u Afganistanu – nakon tri hiljade milijardi dolara, dvadeset godina, četiri predsjednika i nakon miliona stradalih, izbjeglica… konačno su uspjeli Talibane zamijeniti Talibanima. Aferim!
Obećao je Ukrajini pomoć “as long as it takes” a čim je Izrael počeo novi rat, odnosno intenzivirao rat koji vodi protiv Palestinaca, u različitim valerima krvoprolića još od 1948., najavljena “vječna” podrška se pretvorila u “as long as we can”.
Genocidni Joe možda nije primijetio da se svijet promijenio od kada je on postao predsjednik Amerike, a sve što je samodeklarirani cionista sa pola stoljeća dugim cionističkim stažom najavio nije se obistinilo. Upravo suprotno. Rublja nije “in rubble” (ali zato palestinska djeca jesu). Rusija nije poražena, niti će biti. Nije praznih cijevi nego je razvoj i proizvodnju municije i oružja značajno povećala. Ipak, Amerika je usvojila vojni budžet od rekordne 842 milijarde dolara što je više nego Rusija, Kina, sve EU zemlje i ostali zajedno. Da li je u ovom budžetu i novi rat?
Hej Džo, jesi l’ šenuo
kuda si to sa pištoljem krenuo?
Biden je nasalasao Ukrajince, nahajcao ih i najarcao šarenom NATO lažom. A spriječio ih je (zajedno sa kriminalcem Borisom Johnsonom) da potpišu dogovoreno primirje u Istanbulu odmah nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, kad Rusi nisu znali gdje im je glava a gdje… kupola tenka.
Nekoliko miliona izbjeglica i skoro pola miliona mrtvih i osakaćenih Ukrajinaca kasnije – Rusija opet ima inicijativu, a ukrajinska vojska je spiskala opremu u takozvanoj ofanzivi a da nije postigla ništa značajno (osim značajnih gubitaka). Pri tome su izgubili i ono što se ne može nadoknaditi – motivirane borce.
Iako puše kužan vjetar propagande da je Ukrajina pred vojnim kolapsom i da su Rusi nezaustavljivi, teško da je to izvjesno, posebno ovo potonje. Krah takozvane ljetne ofanzive desio se zahvaljujući propustima i slabostima Ukrajinaca, a ne snazi Rusa. Kao što je u septembru 2022. zbog razvučenosti Rusa, ukrajinska vojska oslobodila Izjum i ogromnu teritoriju u oblasti Harkov, a u novembru i Herson mostobran. Tako će vjerovatno i ubuduće pobjede jedne strane biti rezultat slabosti druge strane. Obje vojske imaju slično neefikasnu organizaciju, sovjetsku, i korupciju, tako da su im i rezultati slični. Ali su im kapaciteti, ekonomski, vojni i ljudski bitno različiti.
Iako imaju još snage otvara se pitanje motiva i morala ukrajinskih branilaca. Američka finansijska i vojna pomoć je neizvjesna, a jedino što je izvjesno je da je neće biti i da će eventualno EU primiti na sebe sav teret. Ergo, nastavlja se tovarenje davno pretovarenog EU konja. Ko mu je kriv kad je magarac.
Ukrajina je sezonska avantura Amerike, za razliku od Izraela koji je njena vječna misija. Upravo ovakav Izrael kakav je danas. Od kolonijalizma i aparthejda do genocida samo je jedan, nekoliko decenija dug korak. Kao što je proročki upozoravao genijalni Yeshayahu Leibowitz najavljujući još sedamdesetih godina prošlog stoljeća da je budućnost Izraela genocid; njegov izraz judeo-nazi, nakon pola stoljeća najbolje opisuje trenutnu vladu Izraela.
Vidimo da je Bidenova Amerika agresivna i slijepa. U slučaju Ukrajine kao i u slučaju Izraela, Amerika je za rat i samo rat. Ratovi su od vitalnog značaja za američku ekonomiju. Diplomatija se ne prakticira ni u šali, a “soft power” pristup više ne postoji. Biden kao i Netanyahu vjeruje samo u silu. I s jednim i s drugim će se “raspraviti” njihovi građani, trenutni zatočenici njihovih ubilačkih i samoubilačkih politika.
Dešavanja u Crvenom moru svakako će stimulirati rast cijena fosilnih goriva na globalnom tržištu, a tim i nova poskupljenja u Evropi, inflaciju i sve što je prati. Nekadašnja takozvana ovisnost o jeftinim ruskim energentima sada je pretvorena u pravu ovisnost i osuđenost na “jedan izvor” po neuporedivo višim cijenama. EU politički i vojno podržava izraelski genocid u Gazi, i uopšte kolonijalni projekat Izraela a sve u skladu sa svojom dugom kolonijalnom i svakom drugom ružnom prošlošću. Posljedice te mračne evropske prošlosti kreiraju koordinate našeg savremenog svijeta koji ponekad podsjeća na vrijeme Rimske imperije, a sav današnji humanizam se može svesti na nekoliko grčkih filozofa u vrijeme Rimljana. Imperija u (pr)opadanju, a da je tako najbolje svjedoči političko i vojno ludilo na sceni.
Južnoafrička Republika je podnijela vrlo detaljnu tužbu za genocid, protiv Izraela na 84 strane Međunarodnom sudu pravde. Očitovanje se očekuje već sljedeće sedmice. Izrael negira optužbe. Inače, sve vojske čine sve kako bi sakrile zločine svojih pripadnika, dok se vojnici Izraela ponosno slikaju i snimaju vršeći nedjela, ratne zločine svih vrsta, a njihovi političari i komandanti najavljuju i provode etničko čišćenje i genocid sa davno zacrtanim ciljem aneksije Gaze i Zapadne obale.
Ova godina je godina izbora u kojoj će se globalno birati između neizvjesne sutrašnjice i izvjesne crne budućnosti. Glasači su već poručili nepopularnom Joeu – In November, we remember! Joe Biden je proveo život kao ratni huškač. Podržao je svaki agresivni rat Amerike, čak i ilegalne ratove Busha mlađeg! Tako da od njega ne treba ništa drugo ni očekivati.
U kombinaciji sa aktuelnom judeo-nazi vladom Izraela svaki američki predsjednik garant je da mira neće biti. I da je smrt perspektiva na sve manje udaljenom horizontu koji nas strpljivo čeka da dođemo po svoje.
Sretna nam ova nova godina!