foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Fenomen Zvizdić i druge pojave

Na političkoj sceni naše zemlje, na sreću našu još uvijek države, Bosne i Hercegovine brojni su i različiti fenomeni, a ono što jednu seriju pojava čini osobitom jeste da su bivši sdaovci sada protivnici stranke bračnog para Izetbegović, i glasni borci protiv SDA naslijeđa i tekovina, a to su između ostalog – korupcija, nepotizam, izdaje svake vrste, male i velike, na sve moguće i nemoguće načine. Izdali su ideju građanske Bosne, odustali od Republike Bosne i Hercegovine, Armiju RBiH pretvorili u stranačku, islamiziranu, vojsku. Prvo se odustalo od usvojene platforme za djelovanje Predsjedništva u ratnim uslovima – dokument koji je reflektirao između ostalog i referendumsku volju građana za nezavisnošću Republike BiH koja je formalno potvrđena i međunarodnim priznanjem, i zastavom sa ljiljanima na East Riveru, 22. maja 1992. Da spomenemo samo neke od drastičnih primjera korupcije i nepotizma koje SDA dosljedno i sistematski prakticira na štetu Bosne i svog naroda od osnivanja do danas bilo bi nam potrebno previše prostora i vremena i ne bismo naveli ni deseti dio svega što smo vidjeli, doživjeli i preživjeli u ovih trideset najtežih godina. Nedavno nas je Tarik Haverić, usput, podsjetio na koncept A Izetbegovića o Bosni i Hercegovini kao dogovoru naroda.

“Kada je koncept Alije Izetbegovića o Bosni i Hercegovini kao dogovoru naroda koje predstavljaju njihove stranke doveden do kraja i institucionaliziran u Dejtonskom ustavu, i kada se vidjelo šta to zapravo znači, Stranka demokratske akcije počela je da skida sa sebe odgovornost za sistem koji je inicirala i koji će uskoro početi da naziva ‘dejtonskom ludačkom košuljom’, pa je Muhamed Šaćirbegović svega nekoliko mjeseci nakon potpisivanja mirovnog ugovora, bez ikakvog stida, u jednom intervjuu za sve optužio Zapad.”

U šarenom, ružnim likovima i još ružnijim naličjima pretrpanom, svijetu SDA korupcije i nepotizma ne može se ni približno opisati taj njihov paranormalni život u kojem se država i javna dobra shvataju kao Alajbegova slama koju svako može otimati i krčmiti kako hoće, koliko hoće, i kako i koliko ga zapadne, a sve to u vrijeme – tri decenije – egzistencijalne ugroženosti naroda koji kao zastupaju. I u ratu i poslije rata, i u pandemiji i prije pandemije – kad je korupcija u pitanju SDA je apsolutno dosljedna. Aktuelna situacija Bosne i Hercegovine i aktuelni položaj Bošnjaka živi su spomenik višedecenijske prakse SDA. Za šta god da se SDA deklarativno zalaže i kao bori to neće na zelenu granu. Na opasnosti, blago rečeno, nemorala, upozoravao je Derviš Sušić odmah po rođenju ideje, i prava, političkog organizovanja na nacionalnoj osnovi u tadašnjoj SFRJ. Ispalo je, na našu vječnu tragediju, da je imao apsolutno pravo kada je opominjao.

“Ako dođe do osnivanja isključivo muslimanske stranke u Bosni i Hercegovini, muslimani treba da se prisjete gorkih iskustava sa onima koji su im se nametali ranije kao stranačke vođe. Da dobro pripaze na moralne profile ličnosti koje biraju kao svoje političko rukovodstvo i da ih stalno u tom pogledu javno, demokratski provjeravaju i na riječi i na djelu, naročito na djelu kao potvrdi javno izrečenih riječi i prihvaćenih programa. Ne budemo li tako činili čeka nas opet neka 1941., ali mnogo krvavija i sa daleko težim posljedicama.

Nad suverenom slobodnom Jugoslavijom kupe se teški, crni oblaci, jednim dijelom porijeklom iz neke Jalta-kuhinje a najvećim iz pokušaja raznih aspiranata na politički vrh, po cijenu potpunog njenog drobljenja i prisilnog gušenja u krvi do pojasa. Strah me je da sirotinja opet ne bude zavedena od strane potkupljenih agitatora i da se preko njenih leđa, u krvavom kolopletu ne počnu krivim putem razrješavati nagomilana protivrječja jugoslovenskog društva.

Sarajevo, 14. april 1990.”

Nove nade, stare snage

Zajednički imenitelji bivšim sdaovcima je to da su sada protiv SDA, da su proveli od desetak do trideset godina u SDA, da su bili u najmanju ruku nijemi posmatrači svega sve vrijeme, a s obzirom na pozicije mnogi su bili protagonisti; nemoguće da “nisu ništa znali”. I svi su kao izašli iz SDA jer se nisu kao slagali sa politikom, odnosno korupcijom i nepotizmom kao da se to dešava odnedavno, kao da nije konstantna i praktično jedina politika SDA, bila i ostala. Činjenice govore suprotno – iz SDA su svi izašli, skoro bez izuzetka, u trenutku kada SDA više nije bila platforma za njihove ambicije. Nikako zbog korupcije i nepotizma. U suprotnom bi istupili iz stranke već nakon nekoliko mjeseci članstva. Tako je Stranka za BiH nastala i odmah postala stranka oportunista, sitnoikrupnoćardžija, i ubrzo je propala raskrinkrana kao lažna alternativa SDA. Nedavno je nekromancijskim ritualom ponovno oživljena SzBiH, kada je Semir Efendić prešao, preselio u devastirane virtualne političke prostorije ove stranke. Sačekao je kao pravi račundžija da se završe lokalni izbori, i onda “s obrazom”, opštinom, otišao Harisu Silajdžiću.

Konaković je u poređenju sa Efendićem na vrijeme napustio SDA, a za njim je krenula legija zakletih sdaovaca, jurišnika, a u pojedinim slučajevima i najagresivnijih nacionalista i homofoba koje je SDA ikada iznjedrila. Sa sobom su poveli i mnoge tzv. botove, pa je jedno vrijeme SDA u tom smislu bila hendikepirana, ali se brzo dozvala i vratila agresivnija nego ikad i potpuno povampirena i žedna krvi svih Bošnjaka, i svih drugih, i ostalih, koji se usude javno reći istinu o SDA lažima. Za razliku od Efendića, Konaković i NiP su stekli neku vrstu legitimacije jer su učestvovali u procesima “promjene” koja će biti zaista promjena tek onda kada se stvari zaista promijene. Ta promjena će, ako je bude, biti očigledna i neće nas niko trebati ubjeđivati, kao što nas sad Trojka uvjerava da joj vjerujemo da je upravo ona ta promjena – vjerujemo samo zato jer nemamo izbora, jer moramo, a ne zato što smo uvjereni.

Daleko od toga da se može vjerovati Konakoviću i NiP-u na lijepe oči i lijepu riječ. Sjetimo se da je Konaković za svog vakta u SDA, recimo kada je bio premijer Sarajevskog kantona bio najbezobrazniji i najdrskiji premijer ovog kantona ikada. Tajo je za njega bio diletant početnik. Bezbrojni su primjeri tog bezobrazluka, ali je u živom sjećanju ostao slučaj kada nas je ubjeđivao da je zagađenje u Sarajevu laž i spin, a u vrijeme promocije sa Skakom patentiranog novogodišnjeg koncerta. Tada mu nije smetalo, kako sam kaže, “zavrtanje ruku” bez kojeg Skaka ne bi bio izabran za gradonačelnika Sarajeva. Tada je SDA igranka o zagađenju kulminirala uvođenjem sistema par-nepar za vozila u KS, prigodno na katolički Božić, u nedjelju, da bi već narednog dana, nakon što je efekat poklopca termalne inverzije nad sarajevskom kotlinom nestao, a vjetar raspuhao smog, ukinuo par-nepar i besramno na konferenciji za medije izjavio da je mjera par-nepar dala rezultat i da su spremni opet na takve i slične mjere ako bude potrebno. Sjećamo ga se i kao miljenika i glasnogovornika Sebije Izetbegović, itd. itd. Ipak, učestvuje u procesima, za koje voli reći da ih “lideriše” NiP. Ne znam čemu kreativnost u izmišljanju novih glagola. To je valjda neki novogovor kojim se želi ostaviti ko zna kakav dojam. Nećemo spominjati sve ideološke ispade iz vremena SDA, ni iz vremena NiP-a. Istaknuti je pojedinac Trojke, stranački pobjednik lokalnih izbora na kantonalnom nivou, i predsjednik stranke koja ima najviše zastupnika u KS od kojih je Čampara prešao iz SDA, Vreto iz NS…

Nema sumnje da je Konaković važna, pa i pokretačka snaga Trojke, da je talentovan za politiku, mada to ne mora nužno biti vrlina, ipak ne živimo u vrijeme antičke Grčke. Pored toga, NiP je stranka u usponu, za razliku od SDP-a i NS-a, i trenutno ima najveći izborni potencijal. Potrebno je još puno toga konkretnog da nas uvjeri da je došao političke tobe, i on i njegovi. Uostalom u društvu SDP-a i NS-a izgleda demokratičnije i prihvatljivije građanski orijentiranim glasačima kojima SDP i NS koalicijom sa NiP-om nisu ostavili mogućnost izbora.

Za razliku od Konakovića – koji je napustio SDA hajmo reći haman navakat, direktno se izložio i upustio u borbu protiv SDA, i postigao rezultate koje nema smisla negirati ni relativizirati, pri tome bio i dovoljno odlučan i sposoban pa formirao stranku i povukao značajan broj bivših stranačkih kolega, sdaovaca, sa sobom – Denis Zvizdić je poseban fenomen i nakon napuštanja SDA začudo ima stanovita očekivanja i neskrivene aspiracije. Nije mu smetala ni afera Asim, ni afera sa nabavkom respiratora, ni bilo koja druga afera ranije a bilo ih je bezbroj. Decenije je proveo u SDA i kao sdaovac obavljao brojne važne funkcije, osim člana Predsjedništva. Istina je da se radi o pristojnom čovjeku, da je iskusan i sposoban, te kao takav da ima pravo na političke aspiracije, ali odakle mu pravo da se ponaša kao da je mimo njega prošlo ovih najtežih trideset godina i da se mimo njega desila sva šteta, da ne kažem sve zlo, koje je prvenstveno svom narodu i Bosni i Hercegovini SDA učinila od nastanka pa sve do danas?! Zar je to što je pristojan i sposoban dovoljno da mu se zaboravi da je u samom vrhu SDA proveo duge godine i da je kao i svi drugi sadašnji i bivši sdaovci odgovaran za trenutno stanje u društvu, naslijeđe i sramne tekovine SDA? Da li bi napustio stranku da mu je B Izetbegović ponudio kandidaturu za Predsjedništvo, što bi bio pametan potez B Izetbegovića da je iole odgovoran i ozbiljan političar i da razmišlja o budućnosti Bosne i Hercegovine, a ne samo svoje stranke, odnosno da ne razmišlja samo o sebi, svojoj familiji i partnerima?

SDA i stranke sdaovaca

Danas su Bošnjaci podijeljeni, ostrašćeni neprijatelji jedni drugima, a za to najveću odgovornost snosi upravo SDA, jer su nas oni, žalosna nam majka, kofol vodili i branili, a samim tim i Denis Zvizdić kao decenijama visokopozicionirani sdaovac. Da li je to što je pristojan i sposoban dovoljno da ga amnestiramo odgovornosti višedecenijskog angažmana u SDA? Angažman koji mu je omogućio da živi kao bubreg u loju, a sad kad nema više loja, odnosno kada SDA lađa bludi bespućima slomljenog jarbola, sa mahnitim kormilarom i razbojničkom posadom, sad se skače sa palube preko brodske ograde na glavu u more i pliva u nepoznato. Uz to, Zvizdiću je, kako sam kaže, podjednako prihvatljiva ponuda bilo koga ko će mu dati šansu za trku do zgrade Predsjedništva. Može to biti Trojka, ili SzBiH, a i da mu SDA sad ponudi odmah bi se vratio i bez problema bi “objasnio” zašto je to logičan i nužan potez jer domovina zove, kao što je Komšić rekao da se neće kandidirati ako država bude na pravom putu i ne bude u opasnosti, ali da hoće ako Bosna i Hercegovina bude ugrožena. Ne zna se da li je bezobrazniji Komšić kada to kaže ili su naivniji oni koju u to povjeruju. Slično je i sa “konsultacijama” oko izbornog zakona B Izetbegovića i Komšića. Kakva besramna farsa!

Denis Zvizdić je funkcioner i funkcija je njegova ideologija. Njegov politički credo definiraju lične ambicije i aspiracije. S obzirom da hoće sa svakim ko mu ponudi šta mu treba, on sam evidentno nema neko određeno političko uvjerenje niti cilj, osim funkcije, jer je uvjeren samo u ono što njemu lično donosi korist. U tome je dosljedan. Zna da ima velike šanse u trci do zgrade Predsjedništva, a bez te trke njegova će se karijera završiti kad mu istekne aktuelni mandat. Naša tragedija je u tome što je domaća politička scena i ponuda takva da je Denis Zvizdić super kakvih ima. A bizarna je činjenica da Zvizdić, slično kao i Komšić, ima budućnost u Predsjedništvu ili nema uopšte budućnost. Ni on kao ni Komšić nema stranku, odnosno Komšićev DF je na aparatima od petka 13. koje će građani isključiti dogodine u ovo doba. Ipak, treba vjerovati da će Zvizdić naći sebi mjesto čak i ako ne bude utrčao u Predsjedništvo. U SzBiH će samo ako mu ponude kandidaturu. Sa ili bez kandidature u NiP-u će za Zvizdića uvijek biti mjesta. Samo što će na kraju ispasti da je više sdaovaca u NiP-u nego što je ostalo u SDA. I to je kao promjena. To je svakako promjena za njih sve skupa, a da li je to promjena koju građani žele i tako očajnički trebaju ostaje da se vidi.

Ipak, simpatizeri Trojke nemaju razloga za strah jer B Izetbegović, njegovi asimi i njegova Sebija sigurno ne planiraju preći u NiP.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa