foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Kad trolovi utihnu

Prošlog mjeseca je Ukrajinu uzdrmala nesvakidašnja afera. Victoria Spartz, rođena Ukrajinka, republikanka iz Indijane, predstavnica u Kongresu, optužila je Andreja Jermaka drugog čovjeka Ukrajine, lijevu i desnu ruku Predsjednika, praktično glavnokomandujućeg civilne i vojne vlasti kao saradnika Rusije. Kao ruskog igrača kako se kod nas kaže za, naprimjer, dobrovoljca Dodika i spavača Čovića, a nerijetko i za Milanovića koji daje sve od sebe da nas u to i uvjeri.

Duga je lista optužbi na račun Jermaka – distribucija strane pomoći, odnosno spora dostava vojne opreme na ratište, zadržavanje i gomilanje u magacinima što je omogućilo Rusima da u nekoliko navrata unište veće količine strane vojne pomoći. U jednoj takvoj operaciji Ukrajina je izgubila veliki broj skupocjenih Javelina i drugog protivtenkovskog oružja. Optužbe se ne zavšavaju samo na tome. Postavljeno je pitanje kontrole vojne (i finansijske) pomoći u strahu da bi mogla završiti u pogrešnim rukama.

Sumnjivi su i ljudi koje je Andrej Jermak doveo nakon što ga je Predsjednik imenovao za prvog do sebe, kao drugog najmoćnijeg čovjeka Ukrajine. Do tada je bio Predsjednikov savjetnik za vanjske poslove. Nagrađen je imenovanjem u februaru 2020. godine, nakon uspješno obavljenih pregovora, velike razmjene i oslobađanja ukrajinskih vojnika iz ruskog zarobljeništva. Jermak je za prvog do sebe postavio Olega Tatarova u augustu 2020. Tatarov je pobjegao iz Ukrajine u februaru 2014. Za vladavine Janukoviča bio je šef glavnog istražnog odjela Ministarstva unutrašnjih poslova i proganjao učesnike Euromajdana. Prošle godine antikorupcijski aktivisti skupili su preko 25.000 potpisa za njegovu smjenu, koja se ipak nije desila, a optužbe protiv Tatarova su odbačene u januaru ove godine od strane kijevskog okružnog suda (Ševčenski distrikt). Spartzova optužuje Tatarova za (dvogodišnje) blokiranje imenovanja nezavisnog tužioca za borbu protiv korupcije.

Jermak je postavio i Alekseja Arestoviča koji je kombinacija narodnog tribuna, vrača i propagandiste. Nakon narandžaste revolucije, Arestovič je otputovao u Rusiju gdje je 2005. na novinskoj konferenciji RIA Novosti (znamenita KGB filijala) učestvovao zajedno sa Aleksandrom Duginom. Kritizirali su “američko miješanje”, da bi petnaest godina kasnije postao talking head broj 1 Vlade Ukrajine koja je pod američkim uticajem i kontrolom! Posao mu je da opravda sve postupke Predsjednika, Jermaka i svite. Tako je i aferu Wagnergate relativizirao.

Operacija Avenija i Wagnergate

U julu 2020. ukrajinska vojna obavještajna služba u saradnji sa Amerikancima, Britancima i Turcima pokrenula je Operaciju Avenija s ciljem kompromitacije Rusije. Radilo se o lažnoj regrutaciji. Tridesetak dobrovoljaca koji su već ranije imali angažmane u Wagner Grupi je regrutirano za “novu misiju” i autobusom iz Moskve otputovalo u Minsk a odatle su trebali dalje avionom za Istanbul da bi se uslijed prinudnog slijetnja prizemljili u Ukrajini gdje bi svi bili uhapšeni. Akcija je propala, nakon dojave, pa wagnerovci nisu stigli na avion za Istanbul, već su uhapšeni od strane bjeloruske obavještajne službe i vraćeni u Rusiju. Skandal i afera Wagnergate su rezultirali smjenom, a na upražnjeno mjesto šefa ukrajinske službe je došao novi čovjek kojeg je izabrao Jermak a imenovao Predsjednik Ukrajine. Arestovič je demantirao čitavu stvar verbalizirajući u svom stilu sve do besmisla. Spartzova je optužila Jermaka da je na osnovu njegove dojave bjeloruskoj službi provaljena operacija.

Između dva pisma

Nakon napada, i teških optužbi koje je u medijskom svijetu izvan Ukrajine primijetio Politico, uz još nekoliko sporadičnih i škrtih izvještaja, došlo je do ozbiljnih potresa na političkoj sceni. U pokušaju da se stvari smire, a i da se zadovolji ranija potreba za žrtvenim jarcima zbog brzog pada Hersona, Predsjednik je ponudio glavu svog druga iz djetinjstva i poslovnog partnera Ivana Bakanova, šefa ukrajinske obavještajne službe. Pod optužbom da je između ostalog „odgovoran za događaje koji su doveli do ljudskih žrtava“. Ne može se baš svako pohvaliti da je otpušten uz takve optužbe, bez istrage.

Na istom pladnju ponuđena je i glava državne tužiteljice, jedne od rijetkih koja na visoku poziciju nije došla iz svijeta show businessa i tv produkcije. U njenom slučaju nije naveden razlog smjene. Očigledno nije htjela prakticirati ovlaštenja kako kome padne na pamet i zatreba pa je zatražena i njena ostavka, što je ona glatko odbila! Nakon toga je Predsjednik Ukrajine smijenio državnu tužiteljicu dekretom. Protuustavno – što je tužiteljica ubrzo objasnila javnosti. A onda se sve preselilo u Parlament gdje su oboje smijenjeni “po zakonu”. Indikativno je da stranka na vlasti uprkos uvjerljivoj parlamentarnoj većini nije imala dovoljno ruku, ali je našla dovoljno “papaka” iz opozicije za smjenu šefa SBU-a i državne tužiteljice. Prkosna Irina Venediktova je konačno smijenjena. Iako se očekivao nastavak i javna debata o njenoj smjeni i nove bitke, sve je utihnulo njenim imenovanjem na poziciju ambasadorice u Švicarskoj. Tako je slučaj državne tužiteljice završen. Bivši šef ukrajinskog SBU-a se u tišini povukao. Vjerovatno na neko od velebnih imanja u inostranstvu koje navodno posjeduju svi iz aktuelnog ukrajinskog vrha.

Ali ni to nije smirilo Victoriju Spartz. Na svojim putovanjima po Ukrajini razgovarala je sa mnogim vojnim i civilnim liderima koji su podijelili njene sumnje i ponudili nove informacije. Pisala je i predsjedniku Bidenu. Osmog jula, čime je zvanično počeo sukob sa Jermakom, i dvadeset i šestog jula nakon povratka iz Ukrajine. Poslije prvog pisma Jermak je pokrenuo hajku na Spartzovu i njene sagovornike u Ukrajini. Uslijedile su, naravno,  javne diskreditacije, omiljena tehnika svih službi. A počele su i smjene neodgovornih. Smijenjen je i komandant teritorijalne odbrane Dnjepra Genadij Korban. Oduzeto mu je državljanstvo tajnom odlukom, a tajna je otkrivena kad mu je 22. jula onemogućen povratak u Ukrajinu nakon kraće posjete porodici. Ukrajinski predsjednik je uveo mogućnost samom sebi da vlastitom odlukom oduzme državljanstvo bilo kojem građaninu Ukrajine. Usput je poništeno preko 220 pasoša ukrajinskih parlamentaraca i tako im onemogućeno putovanje van zemlje, a za eventualne razgovore sa stranim novinarima potrebno je odobrenje ukrajinskih vlasti, i parlamentarcima i novinarima. Trenutno je u parlamentu aktivno 410 zastupnika, od 450. Četrdeset opozicionih mandata je ukinuto zbog “proruske” politike delegata.

Loše su prošli i drugi koji su se usudili javno govoriti o svojim sumnjama. Nakon čistke, Spartzova je optužila Jermaka da uvodi diktaturu i autokratski režim. Nastavljeno je otpuštanje još dvadesetak nižih i viših vojnih i civilnih službenika, posebno iz SBU-a, kako bi se umirila javnost i neumoljiva Victoria Spartz.

Mirno spavajte invazije biti neće

Spartzova je nastavila svoj obračun sa ruskim igračima, pa je u jednom od svojih novih napada na Jermaka izjavila kako je već u martu trebao podnijeti ostavku jer je do samog početka invazije tvrdio da invazije neće biti čime je ugrozio odbrambene kapacitete ukrajinske armije i policije, i tragično uticao na spremnost odbrane.

Spartzova je početkom ruske invazije dobila publicitet i simpatije republikanaca i demokrata zahvaljujući svojoj ostrašćenoj antiruskoj retorici i zagovaranju veće američke vojne i svake druge pomoći Ukrajini. U samoj Ukrajini protivnici aktuelnog predsjednika, mahom iz tabora do srži korumpiranog Porošenka, pridružili su se optužbama i podržali Spartzovu.

Ni u Americi Victoria Spartz nije naišla na preveliku podršku u svojoj akciji protiv Jermaka i ruskog interesa. Bivši američki ambasador u Rusiji Michael McFaul izjavio je da mu Jermak ne djeluju proruski i da je dao značajan doprinos i konstruktivne prijedloge dok su zajedno radili na paketima sankcija Rusiji. S obzirom na neefikasnost sankcija u zaustavljanju i usporavanju ruske agresije i njihov negativni globalni uticaj, teško da je to jak argument u odbranu Jermaka. Možda prije kontraargument.

Ali ni to nije sve. Na upražnjeno mjesto državnog tužioca imenovan je Andrej Kostin, blizak prijatelj Andreja Jermaka čime je predsjednikov čovjek od povjerenja (kao i Predsjednik) samo konsolidovao i uvećao svoju vlast i moć. Predsjednik je imenovao i novog guvernera oblasti Herson koja je skoro u cijelosti pod okupacijom ruskih snaga. Novi guverner Jaroslav Januševič ima direktne i duboke veze sa Janukovičevim ekonomistom i njegovim sinom. Mikola Azarov je sada u Rusiji i pojavljuje se na ruskoj televiziji pričajući samo najgore o Ukrajini, a u svojoj dugoj karijeri na različitim visokim funkcijama je učinio sve što je mogao da paralizira i onemogući ekonomiju Ukrajine suludim nametima i ograničenjima, i na druge načine. I njegov sin Aleksej blizak prijatelj Januševiča se kao i otac “krije” i “bježi” od zakona jer ih u Ukrajini čekaju otvoreni procesi i istrage.

Nedavno je imenovana i nova sudinica Ustavnog suda. Olga Sovgiria saradnica i proteže Portnova. Ona je u vrijeme Janukoviča izradila dokument kojim je omogućen, odnosno nije spriječen, “Četvrti sporazum” (Harkov pakt) između Ukrajine i Rusije iz 2010. o produženju najma vojne luke i baze Sevastopolj do 2042. odnosno 2047. To je bilo od kritične važnosti za uspješno prisajedinjenje Krima Rusiji 2014. Andrej Portnov advokat i pravni savjetnik Janukoviča, pobjegao je (opet) iz Ukrajine u junu ove godine. Navodno je vrijeme provedeno u ranijem bjekstvu, od Euromajdana do pobjede aktuelnog predsjednika Ukrajine, proveo uglavnom u Turskoj, mada je opća ocjena da je većinu vremena proveo u Rusiji gdje se trenutno nalazi.

Spartzova je na kraju kao završnu treću tačku drugog pisma Bidenu izrazila svoju zabrinutost zbog Denisa Šarapova kojeg je Jermak postavio za zamjenika ministra odbrane u aprilu ove godine. Kao razlog ističe dugogodišnje poslovne veze Šarapova sa Andrejem Jermakom, i Borisom Jermakom, Andrejevim ocem, inače penzionisanim višedecenijskim službenikom ruskog KGB/FSU-a, a razlog je i povezanost Šarapova sa osobom po imenu Rahamim Emanuilov a zbog ranijih veza dotičnog sa Iranom i Afganistanom, i aktuelnih sa Rusijom.

Upadljiva je jedna neobičnost u vezi “afere Jermak” – ruski trolovi ne propuštaju nijednu priliku da objasne svaku pa i najbeznačajniju informaciju u bilo kakvoj vezi sa Ukrajinom, svakodnevno i uporno, neki i sa dosta talenta. Ništa im, čini se, ne promiče. Ipak, Spartzovu i Jermaka niko (stvarno ili samo binarno) živ ne spominje. Ni riječ. Ni slovo. Neka tišina kao magla prekrila je ovaj neodoljivi pejzaž. Ni bot da kmekne.

U nastavku čitajte – Rusija, duboka država Ukrajine?

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala