foto: Dženat Dreković

Zubčević: Posljednja šansa

Nova godina nam je već stavila do znanja da možemo ozbiljno računati da bolja biti neće. Mogla bi 2021. sudeći po odlučnom početku, a nadamo se da neće, biti takva da se sa sjetom sjećamo 2020. Novi soj korone otvara mogućnost pravog drugog vala ali s onu stranu crnih misli, građani Kantona Sarajevo imaju pravo da budu optimisti jer su dobili bolju vladu. Kao što se nadamo će nova godina biti bolja, tako se nadamo da će i nova vlada biti bolja.

Prvi dan Fortine nove vlade obilježen je opsadom Capitol Hilla. Suzdržat ćemo se od tumačenja omena, koincidencija i simbolike jer imamo mi i svojih problema. Bitno je da je Biden budući predsjednik a Trump bivši predsjednik koji je ostavio haos i podijeljenu zemlju, i trampizam kao trajnu tekovinu i naslijeđe. Ako su svi tradicionalni američki problemi kulminirali za samo nekoliko godina u ovakvu travestiju, čemu mi jadni i čemerni u nefunkcionalnoj demokratiji treba da se nadamo?

Treća sreća

Konačno je formirana nova vlada Kantona Sarajevo, treća u dvije godine. Formiranje i ove vlade ukazalo je na kadrovske probleme na političkoj sceni. Rijetki su stručni i čestiti ljudi koji se žele uključiti u politiku, a posljednjih godina stotine hiljada naših sugrađana napustilo je svoju domovinu. Svih nacija, svih ideologija, svih vjera, bez razlike. Očigledno radno sposobni i stručni. U politiku danas, kao i do danas, u pravilu, ulaze oportunisti (ili u rijetkim slučajevima naivčine). Politička scena u nas je nezdravo okruženje, arena beščašća, a kadrovska kriza (ili situacija) se vidi i u ministarskoj garnituri nove vlade Edina Forte.

Ideološki šarena koalicija, rekao bi neko nakon prvog pogleda, ali domaća scena je takva da je jedina trajna ideologija – vlast, a oltar – interes. Tako je zbog vlasti, formiranjem vladajućih koalicija, sve moguće. I nije to novina. To je jedan od autentičnih političkih proizvoda SDP-a pod vođstvom za socijaldemokratiju po zlu poznatog Zlatka Lagumdžije – koalicija ljevice i desnice. Koalicija ljevice i desnice ne rezultira nužno koalicionom politikom centra, već često propašću ljevice. Nekada je SDP bio realna opozicija, i mogao je sam pobijediti SDA, i pobjeđivao je. Danas je SDP stranka za koalicije i svojim kadrovima osigurava pozicije koje stekne koalirajući doslovno sa svim i svakim.

Ipak, nova vlada je itekako dobrodošla. Nakon prošle SDAovske (nikad do kraja formirane) kantonalne vlade, uz dva privjeska DF i SBB, i sve ono što smo vidjeli u pandemiji, uključujući i Šanku, ministra zdravstva u odsustvu i ostavci, ali da ne nabrajamo članove vlade nenadanog premijera Nenadića. Treba je zaboraviti kao ružan san. Kao noćnu i dnevnu moru koja je napokon završena. Nova Fortina vlada je već bolja od SDA-DF-SBB suludog eksperimenta u kojem su građani Sarajeva bili zamorci, i platili visoku cijenu života bez vlade sa neodgovornim vladarima.

Ono što SDA očito ne shvata, a potvrda je novi skupštinski trojac Dević/Biščević-Tokić/Zahiragić, SDA ne shvata da bez obzira koliko žestoko i ostrašćeno, često nečasno i jadno, napadali Fortu i njegovu vladu od prvog do zadnjeg dana prve vlade, a vidjeli smo i od prvog dana druge Fortine vlade, ove tri iritirajuće skupštinske pojave koje vrijeđaju samopoštovanje i dostojanstvo građana, garant su prosperiteta i budućnosti svake vlade kojoj su oni opozicija.

Pozicionari koji imaju ovakvu SDA kao opoziciju, za svoju budućnost ne treba da brinu. Svaka riječ koju izgovori neko od ovo troje, a pogotovo Dević i Zahiragić, novi je glas za Četvorku, i još jedna potvrda da je SDA davno dotakla ne samo kadrovsko već i moralno dno (dna). Svakom svojom rečenicom podsjećaju na sve ono što nam je krv na očima, svu bahatost, temeljitu neobrazovanost, sav jad i bijedu SDAovaca koji su boreći se kao za Bosnu i Hercegovinu, u skladu sa svojim kofol probosanskim ublehama i jeftinim trikovima, doveli Bosnu i Hercegovinu, državu i građane, do najnižeg i ponižavajućeg položaja nakon Daytona, uz strasnu i konstruktivnu pomoć svojih koalicionih partnera u destrukciji HDZ-a i SNSD-a, utjelovljenih u Čoviću i Dodiku.

Lideri u nigdje

Domaći lideri ordiniraju u vlastitim domenama. Njima nije u interesu da ovu državu i sve njene građane i narode uvedu u Evropu, u kojoj je, ipak, vladavina zakona. BiH je oaza mraka za sav politički šljam, pa i zato građanke i građani odlaze, bježe glavom bez obzira. Daleko, što dalje od domovine koju vole. Ovakva BiH je idealna za ovakve političare. Njihovi putevi u EU i NATO ne vode nikuda, a njihova politička praksa vodi nas sve skupa u nigdje ili na neko gore mjesto.

Isti dan kad je formirana nova vlada KS, iz bolnice je izašao Dodik. Prebolio je navodnu koronu, koja mu je došla sasvim zgodno u trenutku Afere Ikona, pa se sakrio iza respiratora dok frka prođe a bolnicu napušta uoči badnjaka, tako da će iskoristiti i ovaj tradicionalni božićno-devetojanuarski ciklus i novi cirkus za novi val propagande, širenja netrpeljivosti, govora mržnje, i laži. Bujice laži. Možda je prebolio koronu ali ikonu još uvijek nije. Stigao je da kaže i da je Banja Luka srpski grad, da će se prije Bosna raspasti i nestati nego RS, koja će biti – kako on naglas sniva – država. Istina je da će se Dodik raspasti mnogo prije Bosne i Hercegovine, a šta će kasnije biti, to Dodik svakako neće vidjeti.

Čović, skretničar rijeka, nervozan nakon prebrojavanja glasova, poput Trumpa negira rezultate izbora u Mostaru. Dobio je malu internu opoziciju HRS, kojoj se Bosanci i Hercegovci ne trebaju posebno radovati, jer se radi o nacionalnoj stranci sa nacionalističkim ambicijama u kojima nema bitne razlike u odnosu na HDZ.

Nova vlada sarajevska ima jednog ministra hrvatske nacionalnosti, jednog srpske, i navodno dva iz reda ostalih, iako to nije u skladu sa Ustavom Kantona, ali je tradicija i ova najnovija kantonalna vlada nije izuzetak što joj ne služi na čast. S druge strane, rekordan broj ministrica – četiri. Nadajmo se da ćemo dočekati vrijeme kada će u vladi, naprimjer, biti tek četiri muškarca. Pa da vidimo. Dosadašnje macho vlade dokazale su se kao slabićke, slabe na korupciju, slabe stručnosti i tako redom.

Najglasniji među jednakim, Konaković kaže da nemaju dva stručna Srbina u Sarajevu, već samo jedan. Nije mu palo na pamet da nema još jednog stručnog koji hoće s njima, čak i ako mu ponude ministarsko mjesto.

Ipak, Fortina vlada i Forto su više nego dobrodošli, nakon jada i bijede vlade SDA. Sve afere, počevši od izdaje DF-a i SBB-a i formiranja koalicije Crne trojke, ili kako je građani zovu koalicije Petak 13, rušenja KS vlade, bez ikakve potrebe, bez osnova, i bez ideje i programa, uz afere Asim i Respiratori, uz pandemiju i direktorsku samovolju na UKC, sve ovo i još puno toga je bilo dovoljno građanima da izborno kazne sve članove Crne trojke, pa je SDA izgubila Sarajevo. Na opštinskom nivou ostao im je samo Novi Grad i načelnik koji je jednom nogom izvan SDA. Izgubili su Sarajevo i na gradskom nivou, pa ćemo ispratiti takozvanog gradonačelnika Skaku s nadom da ga više nikad nećemo vidjeti ni na jednoj javnoj funkciji. DF i SBB su ubilježile temeljit izborni poraz kao najavu novog i konačnog poraza na opštim izborima.

Izgubila je SDA Sarajevo i na kantonalnom nivou. Tako da je možda vrijeme da SDA prepustimo samoj sebi, o svom se jadu zabavila. Neće još dugo ako ovako nastave, a izgleda da po starom nastaviti hoće, jer B Izetbegović je preko reda uveo novog jurišnika, u svom stilu, u skupštinu KS, i na taj način pokazao šta zapravo misli o volji građana. Izbor Zahiragića kao nove snage u skupštini siguran je put ka kantonalnoj propasti SDA na opštim izborima. Tako B Izetbegović vidi demokratiju – jalijaš u skupštinskim klupama će kao nekoga prepasti. Ne vidi slijepi i ne čuje gluhi Izetbegović da su Zahiragić, Dević i Biščević-Tokić najbolja reklama za Fortinu vladu.

U kafani “Posljednja šansa”

Dobrodošla je Fortina vlada i ne samo zato jer je SDA zaglibila u mulju vlastitog dna, već se radi o premijeru kojem je stalo do građana i njihovog mišljenja i koji poštuje instituciju kojoj je ponovo na čelu. To se vidi po načinu komunikacije, kao i po dostojanstvu i nepristajanju na borbu u blatu sa SDA kočijašima.

Možda nova Fortina vlada nije dobra, to još ne znamo, ali je jedina koju imamo, bolju nemamo. Želimo joj svu sreću. Nova Fortina vlada je vlada posljednje šanse, povratak tračka nade. Posljednja šansa da Četvorka dokaže ili bar pokaže sposobnost, odgovornost, i eventualno poštenje. Ali ne kao u vrijeme Šestorke, kada su kadrovi iz današnje Četvorke dodjeljivali sredstva bez javnih kriterija i bez komisije. Nadajmo se da kantonalni novac neće biti bankomat, naprimjer, NiP-a. Nadamo se da je pobjednička stranka u Sarajevu sposobna da uči i na vlastitim greškama, a ne samo na greškama SDA.

Fortina vlada je Vlada posljednje šanse jer ako se pokaže nesposobnom, korumpiranom, neodgovornom ili na bilo koji drugi način sličnom SDA, nestat će posljednji tračak nade da je boljitak uopšte moguć, a nestat će i posljednja prilika koju će današnja Četvorka imati. Vlada Četvorke je ne samo posljednja šansa za većinu članova Četvorke, odnosno Nove sarajevske koalicije, već i za naše društvo. Ukoliko propuste posljednju šansu za svoju budućnost, propustit će priliku da osiguraju bar malo bolju budućnost za sve nas. A ako se to desi – onda ćemo završiti svi na ulici. I oni, i mi. Pa ćemo možda morati redefinirati demokratiju na ulicama i trgovima. Ko zna.

Zato želimo svu sreću Fortinoj novoj vladi. Osim sreće trebat će im i pameti. U našem slučaju sreća nije garant da i u hali nećemo ostati gladni. Pozdravljamo ih rudarskim SRETNO! dok se spuštaju u mrak jame koju je za sve nas iskopala SDA, sa saradnicima.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog
Zubčević: Rat ili mir
Zubčević: Tri dana juna
Zubčević: French Touch
Zubčević: Talačka kriza
Zubčević: Dani žalosti