Samo nekoliko dana nakon saobraćajne nesreće u kojoj je na tramvajskoj stanici usmrćen jedan mladić a jedna djevojka životno ugrožena, premijer sarajevskog kantona Nihad Uk je podnio ostavku. Tako je pala sarajevska kantonalna vlada i sada je u tehničkom mandatu. Pala je zbog tramvajske nesreće iako su prošla i ova vlada Trojke uradile neusporedivo više za unapređenje i modernizaciju javnog prevoza i saobraćaja u bosanskohercegovačkoj prijestolnici nego ijedna vlada prije, i sve prethodne zajedno, i to u samo nekoliko godina, zahvaljujući angažmanu ministra saobraćaja Adnana Štete (SDP). Spasila je GRAS od sigurne propasti i bankrota, sanirala enormne milionske dugove koje su SDA menadžeri godinama pravili, izmirila neplaćene doprinose radnicima i uvezala im radni staž kako bi mogli otići u zaslužene penzije. Obnovljen je veći dio sarajevske pruge, prvi put još od vremena kada se Sarajevo kao domaćin pripremalo za Olimpijske igre. Izgrađena je nova prugu na trasi prema Hrasnici. Kupljeno je 25 savremenih tramvaja, još više novih trolejbusa, autobusa i kombija.
Navedeno su činjenice, kao što je činjenica da još nisu dati na uvid javnosti ugovori o većini ovih nabavki i radova. To baca dugu sjenu na očigledne rezultate u unapređenju i modernizaciji gradskog prevoza i otvara vrata opravdanoj sumnji u aktivnosti ove vlade i nadležnog ministarstva. Proglašavanje poslovnom tajnom javnih nabavki i tako netransparentno trošenje miliona maraka siromašnih građana jedan je od specijaliteta Trojke, a svojevremeno je takvu praksu utemeljio Adnan Delić (NiP) kao ministar privrede u prethodnoj Vladi KS kada je potrošio četiri miliona maraka na EXPO u Dubaiju bez da kaže i obrazloži kako će i na šta će golema sredstva biti potrošena, a obećavajući stotine miliona investicija od kojih poslije Dubaija nije bilo ništa, kao ni od izvještaja o utrošku sredstava.
Nije presedan ostavka premijera Uka, mada je rijedak i hvale vrijedan potez kojim je „dečko koji obećava“ konačno dobio političku legitimaciju. Jasno je da ovo nije odluka Uka već njegove stranke jer je kantonalni premijer u ostavci marioneta stranke. Prije imenovanja jedino radno iskustvo mu je bio posao stranačkog sekretara, a funkciju je dobio nakon što su u potrazi za premijerom njegovi stranački lideri iscrpili sve druge opcije. Nije tajna da su po gradu salijetali ljude nudeći im premijersko mjesto. Kao što nije tajna da to nije mana i karakteristika samo NS-a, jer ni ostale stranke nemaju potrebne a posebno ne kvalitetne kadrove za funkcije koje ih zapadnu. Rezultat je to dugogodišnje bježanije pametnih i sposobnih iz ove zemlje, i činjenice da sposobni koji ostaju ovdje, uprkos svemu, nisu partijaneri i ne žele to biti s obzirom da je politika septička jama koja se izlijeva na društvo poslije svake padavine i redovno doživljava kojekakve kolapse. Tako u pravilu samo nesposobni i/ili ambiciozni završavaju u politici. Naša je nesreća u tome što je većina domaćih političara i nesposobna i ambiciozna u isto vrijeme. A povrh svega su neodgovorni.
Ipak, ostavka Uka i pad sarajevske vlade je dokaz da na domaćoj političkoj sceni nisu svi isti. Iako liče jedni na druge, postoje izvjesne razlike. Ostavka je dokaz da je tako. I to Nihadu Uku niko ne može osporiti, a ni oduzeti ovaj mali ali značajan politički kapital. SDA premijer Tuzlanskog kantona, naprimjer, nije podnio ostavku zbog slučaja pedofilije i organiziranog podvođenja maloljetnica u kojem su učestvovali i policijski službenici, niti mu je palo na pamet da podnese ostavku nakon tragedije u Domu penzionera kada je smrtno stradalo sedamnaest osoba.
Nije podnio ostavku ni premijer sarajevske kantonalne vlade Suad Zeljković (SDA) kada je 2013. došlo do direktnog sudara dva tramvaja, pri kojem su povrijeđene desetine putnika, samo nekoliko metara od stanice na kojoj se desila tragedija zbog koje je Nihad Uk podnio ostavku.
Stranka destruktivne akcije i opasnih namjera
I notorni Tajo (SzBiH) je 2008. podnio ostavku ali tek nakon što je demolirana zgrada Kantonalne vlade, i poslije brojnih protesta subotom u podne. Bio sam prisutan na demonstracijama nakon ubistva Denisa Mrnjavca i objavljivao dnevne izvještaje uključujući i fotografije na kojima su dokumentirani mladići koji su mirne proteste ispred zgrade kantonalne vlade pretvorili u nemirne i čak napadali demonstrante koji su ih pokušali zaustaviti i spriječiti da bacaju kamenje. Počelo je mirnim protestom i gađanjem jajima da bi se nastavilo, nakon dolaska očigledno poslanih stranačkih huligana, kamenovanjem i razbijanjem prozora a sve se ubrzo pretvorilo u manifestaciju nasilja. Unatoč tome, te demonstracije nisu otete građanima ali smo svakako svi skupa bili manipulisani. Ipak, srušili smo Taju.
Sarajevo je čak i demonstrativno gorjelo u februaru 2014. Tada su zapaljene zgrade Kantonalne vlade i Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Stajao sam pored biste Derviša Sušića posmatrao i (krišom) snimao organizaciju paljevine i napad na Predsjedništvo. Taj video je objavljen i jedan je od rijetkih s lica mjesta jer su se zakrabuljeni huligani u crvenim duksevima i s tamnim naočalama fizički obračunavali sa svima koji su pokušali zabilježiti događaj i njihovu akciju.
Prve nasilne demonstracije bile su kada je u Kantonu bila na vlasti SzBiH, a druge kada je na vlasti u Federaciji bio Nermin Nikšić (SDP). Ne vjerujem u slučajnost, ali vjerujem u loše namjere SDA, posebno kad su u savezu sa strankama za goru budućnost. A znamo kako se SDA obračunavala sa demobilisanim borcima i njihovim mirnim demonstracijama.
Od prvog dana protesta povodom tragedije na tramvajskoj stanici vidjelo se da će SDA pokušati iskoristiti demonstracije za svoje tipično politikanstvo, lešinarenje i smutnju. Nisu sačekali ni dženazu ubijenog mladića. Pored zloupotrebe protesta, mislim da su se spremali čak i za nasilje a kako bi kreirali haos koji nikako da naprave a upinju se još otkako su izgubili vlast.
Tako se i jedan od tri organizatora „Reci Dosta“ već prvog dana javno ogradio od protesta zbog zloupotrebe. Ne čude loše i moguće opasne namjere SDA jer to je stranka koja osim pljačke i laži nema šta ponuditi građanima. Nemaju ni program ni kadrove i da sutra dođu ponovo na vlast – kao što su sad u Tuzlanskom kantonu – biće gori nego što su bili prije. Samim tim biće gori i od loše Trojke. A nije sigurno da taj stepen lošosti građani ove zemlje više mogu podnijeti i preživjeti.
Spremnost Stranke destruktivne akcije na sve uključujući svaku zamislivu i nezamislivu zloupotrebu jedan je od razloga ostavke Nihada Uka. U isto vrijeme bila je to iznimna prilika za Trojku, posebno za temeljito samokompromitovanu NS, za restart i savršen šlagvort za predstojeću predizbornu kampanju.
SDA je svojim pritiscima, zahtjevima da drugi urade ono što SDA sama nikad nije uradila, dala Trojki izuzetnu priliku da još jednom pokažu zašto su i takvi kakvi su – nikakvi – bitno bolji od SDA. Jer bolje je odgovorno podnijeti ostavku i sam srušiti svoju vladu nego dozvoliti SDA i njenim satelitima da izluđuju davno izluđene građane, i ugrožavaju ionako, od tradicionalnih neprijatelja Dodika, Čovića i drugih, ugroženu opštu sigurnost. Trojka je ostavkom Uka pokazala da je za razliku od svojih političkih konkurenata ipak odgovorna.
A mladića nije ubio samo tramvaj nego i sistem koji je rezultat dugogodišnje zapuštenosti društva. I u najmanju ruku opšte političke neodgovornosti. Sistem ovakvim kakav jeste činimo i svi mi. Činjenjem i nečinjenjem. Zato je ova ostavka mali čin prijeko potrebne političke odgovornosti, a s obzirom kakvi smo, i važan moralni čin.
A mladi, mlađi i najmlađi, neka treniraju proteste – valjaće im.