Građanima naše zemlje, kao i Srbije, Kosova i Sjeverne Makedonije, određena je mjera samoizolacije od 14 dana nakon ulaska u Hrvatsku. Mjera ne važi za putnike u tranzitu, a kako će vršiti kontrolu ljudi u prolazu nije poznato.
Nakon fijaska sa teniskim turnirom u Zadru, smrtno ranjeni hrvatski turizam je pucao sebi u ono zdravo lijevo koljeno onemogućivši turiste iz naše zemlje da tradicionalno ljetuju na Jadranu i još jednom pomognu hrvatski turizam i ekonomiju. Iako su turisti iz Bosne tradicionalni gosti, u izvještajima o broju gostiju koji posjećuju tu zemlju u pravilu se građani naše zemlje uopšte ne spominju, ni imenom, niti brojem. Kao da im je neprijatno pohvaliti se velikim brojem turista iz Bosne.
Naravno, samo svojoj stranci, sebi i svojoj familji korisna ministrica vanjskih poslova Bisera Turković po starom lošem običaju ne žuri da bilo šta poduzme, pa najavljuje razgovore u vezi sa uvedenom mjerom obavezne samoizolacije tek za sedam dana kada će se usput i o tome govoriti. Ministrica je pored toga propustila uraditi elementarne stvari kako bi rezultati testova na covid-19 rađeni u Bosni i Hercegovini bili validni i izvan zemlje, prvenstveno u Evropskoj uniji gdje mnoge zemlje ne uvažavaju testove koji nisu urađeni u EU, a našim testovima ne vjeruju, jer nisu certificirani, odnosno nemaju međunarodnu zdravstvenu legitimaciju.
Na sarajevskom aerodromu već nekoliko sedmica donacija čeka na carinjenje jer Ministarstvo spoljnih poslova nije dostavilo potrebnu dokumentaciju. Ministrica kaže da bi neko morao odgovarati za zastoj humanitarne pošiljke, objašnjavajući kako se radi o privatnom donatoru od kojeg se kao ne mogu tražiti račun i ostala dokumentacija potrebna za carinjenje. Radi se o donaciji supruge političara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je jedna od nekoliko država sa kojima ministrica u ime naše zemlje održava vrlodobre odnose iz samo sebi, i vjerovatno svojoj stranci, poznatih razloga. Upravo su UAE slikovit primjer prijatelja naše zemlje u dvadeset i prvom stoljeću. Toliko je to prijateljstvo da su više u vrijeme korona krize donirale susjednim zemljama, bitno više, nego nama. Ali eto, i dalje ih kao i Tursku knjiže kao prijatelje Bosne i Hercegovine, a ako je suditi po onoj staroj u muci se poznaju junaci, naši su takozvani prijatelji kukavice.
Teško je upućenom u prilike biti iznenađen ovakvim prijateljstvom. Isto tako, ne iznenađuje ni diskriminatorska odluka Hrvatske o uvođenju mjera za građane Bosne i Hercegovine. Ta zabrana ne uključuje druge evropske zemlje, pa čak ni Italiju gdje je situacija još uvijek teža nego u našoj i drugim, pod mjerama, zemljama. Republika Hrvatska nije odmjerila iste mjere evropskim zemljama jer ne može pa je građanima EU omogućila ulazak bez posljedica odnosno dolazak na ljetovanje ukoliko bude zainteresiranih. Treba istaći da ni Hrvatska ne stoji sjajno sa brojem novih pozitivnih slučajeva. Zadar se još nije virološki primio, tako da konačne rezultate teniskog turnira tek treba očekivati u futuru prvom. Mi takođe znamo da Hrvatska izvozi covid-19 a mi uvozimo bez da nas se pita. Zašto Hrvatska dovodi u težu situaciju vlastiti turizam, nije poznato. Turisti iz Bosne i Hercegovine bi ove godine mogli ako ne spasiti onda značajno pomoći hrvatski turizam, kao što to čine decenijama, mada naši susjedi kao da se srame nas kao turista, ali bez imalo stida nam naplaćuju preskupu uslugu.
Uvođenje mjera samoizolacije za ranije pobrojane zemlje je diskriminatorska, ali istovremeno i epidemiološki neutemeljena odluka, jer dok se brane mjerama od ne-EU virusa mogao bi im EU virus ući s neke druge strane, kao što i hoće.
Mi ostajemo da živimo u našim domovima kao nezbrinuta djeca, bez političke zaštite, bez države, bez ikoga da štiti interese, prava i dostojanstvo građana Bosne i Hercegovine. I u slučaju da neko pokuša djelovati na bazi reciprociteta i uvesti slične mjere prema svima koji dolaze iz Hrvatske u našu zemlju, pojavili bi se dežurni domobrani u pretplati, Ćovićevi politički bojovnici, a možda i on lično, da to sabotiraju i onemoguće.
Naša ministrica vanjskih poslova brine partijsko-minderske brige, vodeći izgleda najviše računa o tome kako zbrinuti u državnoj službi svoju familiju, odnosno kako se brinuti o zbrinutima. U isto vrijeme, federalni premijer je optužen za ozbiljna kriminalna djela, vječiti tehnički mandat konzumira drugu godinu. U zemlji u kojoj se o putevima priča svaki dan u futuru prvom, ili drugom, Fadil je izmislio i futur treći, u narodu poznat kao nikad, a vjerovatno ni tad. Federacija je za 20 godina koliko gradi Koridor Vc uspjela izgraditi tek trećinu trase odnosno 100 km, a za Fadilove vladavine za šest godina, manje od 2 kilometra godišnje. Ali su zato pripremljeni i u pripremi kilometri projektne dokumentacije za bezbrojne projekte koji se planiraju a ne ostvaruju.
Građani su opet prepušteni sami sebi. Ali za početak trebamo odgovoriti na bar jedno pitanje – gdje getoizirani građani Bosne i Hercegovine uopšte mogu otići na godišnji odmor, ili se boravak u praznim hotelima po bosanskim planinama ne računa u odmor? Ako nema mora kao da se nije bilo na odmoru ili kako već. Kako stvari stoje, na izlete i odmore zasad možemo računati samo u našoj vlastitoj zemlji. Kupujmo i unajmljujmo domaće nije ni parola ni poziv već, kako stvari stoje, jedina mogućnost odnosno sudbina.
Da ova vlast išta želi učiniti za građane odavno bi se usmjerila na razvoj grana turizma koje bi imale u vidu prvenstveno potrebe naših građana, ili naprimjer na stvarni razvoj poljoprivrede. Možda imamo struje dovoljno i više nego što nam treba, ali kad se isključe zagađivači onda ni struje nemamo dovoljno, ipak mnogih strateških sirovina i proizvoda nemamo, odnosno nemamo razvijenu proizvodnju, a nedostaci i kriza u snabdijevanju osnovnim namirnica bili su vidljivi već nakon 7 dana blokade u vrijeme pandemije.
S obzirom da političari, naročito ovi na vječnoj vlasti, nisu ni najmanje zainteresirani za boljitak građana, ostaje nam samo samosnalaženje, kao i do sada, i da nastavimo živjeti stihijski, kako nam grah padne, bez da očekujemo da će neko nešto dobro, korisno i potrebno učiniti. Ili bar pokušati. Ostajemo zanemareni u zapuštenom društvu.
Dok broj pozitivnih slučajeva očigledno raste brže nego ikada do sada, uz rekordan broj zaraženih od 119 u posljednja 24 sata, prosječno 83 osobe dnevno u rekordnoj sedmici sa ukupno 581, ostajemo živjeti u poluznanju i neinformisani, slično kao prije tri mjeseca. Čini se da nismo usamljeni i da je sve veći broj pozitivnih slučajeva u sve više evropskih država. Ameriku, Brazil, Indiju i druga žarišta ne treba posebno spominjati. Ali treba konstatovati kako još uvijek malo znamo, sasvim sigurno nedovoljno o opasnosti i posljedicama novog korona virusa. Ne znamo da li je virus oslabio ili je ojačao. Zna se da je u ovoj fazi globalno veći broj pozitivnih slučajeva zabilježen među mlađom populacijom. Zvuči kao plan ostati na oprezu i biti odgovoran. Osnovne mjere samozaštite u vrijeme pandemije morale bi biti svima do sada poznate. Covid-19 je još uvijek misterija. Nama. Dakle, ostaje samosnalaženja, odbrana i zaštita. Nadajmo se da će se samosnalaženje razviti bar do nivoa da se možemo i samoorganizovati, može valjati radi preživljavanja, radi opšteg i ličnog zdravlja, radi demonstracija, za proteste… za svašta.