WWII, poster, detalj

Zubčević: Moralna dijagonala

Ipak, neočekivana je odluka Jasne Duraković.

Smjena Vlade KS, odnosno sapunica u koju se smjena pretvorila dobila je obrat kojem smo se možda nadali, mada nismo očekivali da neko pokaže bilo kakavu vrstu časti u domaćoj politici. Uradila je to Jasna Duraković, napustivši stranku SBB i najavivši da neće vratiti mandat i da neće glasati za smjenu vlade. Koaliciona trojka uz pomoć dva papka još uvijek, valjda, ima nafatanih osamnaest skupštinskih zastupnika potrebnih za smjenu Vlade.

Danas je malo jasnije zašto se crna trojka na čelu sa SDA odlučila da po svaku cijenu sruši Vladu, prije Nove godine, mimo procedura, vršeći nasilje nad sistemom, koji su kao zastupnici Skupštine dužni štititi, i građanima o čijem interesima bi morali voditi računa, jer nakon šoka i (17. maja 2019. dogovorene) izdaje koalicione šestorke od strane DF-a i SBB-a, još je veće čuđenje izazvala naprasna, siledžijska akcija u pokušaju rušenja vlade.

Da li je koaliciona trojka već izgubila dah, da li je B Izetbegović dao Radončiću mjesto ministra sigurnosti BiH nizašta, da li će njihov (Izetbegovićev i Radončičev) davno započeti rat do istrebljenja biti uskoro nastavljen? Hoće li SDA uz pomoć domaćih izdajnika uspjeti srušiti Kantonalnu vladu još nije jasno. Odnosno, da li će postupak Jasne Duraković osim simboličke imati ikakvu realnu težinu još se ne zna. Kako god, brod pod zastavom trojke već počinje da pušta vodu, a možda uskoro i potone kao i sve neprincipijelne koalicije u ovoj zemlji.

Ipak, neočekivana je odluka Jasne Duraković. Neočekivana jer ako je već u stranci poput SBB-a, onda baš i ne treba očekivati neke politički časne akte. Ako je pak u stranku ušla iz zahvalnosti, časno je napustiti tu stranku kada političke i druge razlike postanu prevelike.

Politika je nemoralna djelatnost, a kod nas je taj nemoral dobio izgled stočne pijace na kojoj se nepreciznom stočnom vagom mjere politički interesi i prioriteti. Nemoguće je promijeniti bilo šta po vertikali ili horizontali u njenoj stranci, kao i većini drugih na političkoj sceni danas, pa je Jasna Duraković napravila, u domaćoj politici ponekad jedini mogući, potez – u skladu sa svojom savješću, ako joj vjerujemo na riječ, a trenutno vjerujemo, mada to niko od političara u ovoj zemlji ne zaslužuje – morala je otići, pobjeći, dijagonalno, napustivši stranku i distancirajući se od akteuelne politike, koja se svodi na ničim osim željom za vlašću izazvanom smjenom sarajevske vlade, odnošno pokušaj rušenja vlade.

Velik problem na političkoj sceni Kantona Sarajevo leži u činjenici da SDA predvođena B Izetbegovićem Sarajevo tretira kao svoj ratni plijen, spremni su na sve samo da odbrane “u ratu stečeno”! SDA se i danas uporno “zaklinje” u državu i ideju Bosne, a od države su “sačuvali” samo ono što je samoorganizovana TO, odnosno Armija, odbranila. Osim prisvajanja upravo tih zasluga, o Bosni se samo priča. Kao u nekom mitu o nečemu za šta nismo baš sigurni da uopšte postoji. Svakodnevno svim sredstvima na sve načine se bagatelizira i trži ideja Bosne.

Šta je uopšte, a posebno u poslijeratnom periodu SDA politika učinila za državu Bosnu i Hercegovinu?

Trenutno, mediji i javnost bruje od “prošlih” afera koje su upravo postale aktuelne, afera planiranih SDA ministara u budućoj (možda ipak nesuđenoj) vladi KS; ili, afera sa ubistvom Dženana Memića. Ubistvo se evo godinama zataškava i do jučerašnje odluke suda ovo teško krivično djelo se zahvaljujući Kantonalnim SDA službenim poslušnicima karakteriziralo kao saobraćajnia nesreća! A Dženan je ubijen tupim predmetom, a nakon toga je značajan broj službenih lica učestvovao u zataškavanju, falsificiranju i stalnom obmanjivanju javnosti.

SDA poličarima ništa nije sveto. Ni država, ni narod, ni život nevinog čovjeka.

U tom svjetlu treba posmatrati potez Jasne Duraković, kao hrabar i čestit politički čin, dok se drugačije ne pokaže i/ili dokaže. U svijetu opšte neodgovornosti, nepoštenja, bahatosti i arogancije kao političke prakse, svaki častan čin na političkoj sceni treba pozdraviti velikim pljeskom, i biti spreman na još veći pljesak, ali po licu, ukoliko se drukčije pokaže i dokaže.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Istina za Dženana
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo

I bi svjetlo
Neka bude svjetlo!
Praznik u Sarajevu