Afera “Asim” nas je informisala o mnogo čemu. Građani su saznali da je izbor za kantonalni odbor KS SDA namješten, da je izbor gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake takođe namješten, saznali smo i ko je sve uključen u te, a vjerovatno i druge slične radnje. Radi se o najvišim funkcionerima SDA na najvišim stranačkim pozicijama, i na najvišim državnim funkcijama, debelo plaćenim funkcijama, a to uključuje i predsjednika stranke B Izetbegovića kojeg je njegov čovjek od najvećeg povjerenja spomenuo kao nekog ko se “uključio” u nečasne rabote. Svi smo mogli čuti dovoljno da steknemo još jednom uvid u karakter i strukturu SDA.
Na trenutak, koji je trajao dva-tri dana, moglo se pomisliti da je SDA na putu važnih promjena, predvođena Aljošom Čamparom koji se odmah “ogradio” od Asima i kompromitovanih budućih ministara, ali je preskočio da spomene sve one koji su spomenuti na snimku. Ova pirotehnička egzibicija Čampare predstavljena kao moralni igrokaz bila je sumnjiva od početka s obzirom na fokus njegove “pobune”.
Dvije stvari su bitne u ovoj akciji “spašavanja vojnika jarana”, odnosno spašavanja važnih protagonista afere. Čampara nije spomenuo glavne aktere skandala, i akcenat je stavio na partiju i njene organe. U tom tonalitetu zapjevali su svi SDA zvaničnici bacajući još jednom svojim naivnim glasačima, i svim građanima, prašinu u oči, kao što je Čampara istovario kamion magle u sobi punoj ogledala, insistirajući unisono da priznaju samo sud vlastite partije.
B Izetbegović je na kraju izjavio da će Asim Sarajlić biti kažnjen jer je narušio ugled SDA. Zakone Bosne i Hercegovine nije spomenuo. Kao da se potpredsjednik SDA nije ogriješio o zakone naše zemlje.
O “ugledu” SDA sve znamo, ali eto saznali smo da zakoni ne važe za članove SDA, da je SDA iznad zakona. Isto tako je izjavio da je Asim Sarajlić “branio” Bosnu i da to ne treba gubiti iz vida. Iz toga slijedi da svi koji su “branili” Bosnu uživaju poseban pravni status i da se na njih ne primjenjuju zakoni kao na ostale građane. Pri tome je B Izetbegović izgubio iz vida da je naprimjer Fikret Dedić branitelj Bosne radi tri metra drva završio u zatvoru. Naravno, nije bio član SDA. Da je bio član SDA mogao je posjeći čitavu šumu i samo ako bi ga uhvatili na djelu i snimili, bio bi ”kažnjen”, samo partijski naravno.
Poput Josipa Broza u znamenitom Bombaškom procesu, SDA pojedinci grupno priznaju samo sud vlastite partije. Može im se. Samo što je njihova partija vlast, a ideologija kriminal.
Imaju li svi koji su branili Bosnu pravo da budu kriminalci ili samo oni koji su u SDA, retoričko je pitanje na koje nam je B Izetbegović više puta na više načina odgovorio. Imaju li porodice poginulih boraca, zajedno sa preživjelim borcima, pravo da, recimo, krše zakone ove zemlje, da izađu na ulicu, da ruše i razbijaju, da zapale grad? Sve bi to bilo još uvijek manje od onoga što rade SDA bojovnici, evo već tri decenije.
I u ovoj aferi vidjeli smo da će se SDA kriminal i SDA kriminalci rado sakriti iza domovine, iza patriotizma, iza vjere, iza Boga, iza odbrane Bosne, iza nišana rahmetli Alije Izetbegovića, iza svega i svačega, kada treba ubijediti građane da više vjeruju korumpiranim SDA političarima nego vlastitim očima i ušima. Još jednom smo se uvjerili da Stranci demokratske akcije ništa nije sveto, osim vlasti i para, što je u njihovom slučaju isto.
Asim Sarajlić je čovjek od najvećeg povjerenje B Izetbegovića iako još uvijek traje sudski proces protiv njega, još od afere sa Amirom Zukićem, zbog kojeg su čak i zakon ukinuli da ga oslobode, a sad čuči u Nadzornom odboru stranke SDA. On će nadzirati, bezbeli. To su te moralne vertikale SDA – Sarajlić, Zukić, Izetbegović, Čampara, Skaka… sve same patriote, vjernici, borci za Bosnu i Bošnjake.
Razmjere moralne korumpiranosti, oholosti, bezakonja i bahate sile SDA članstva na pozicijama otjeraće i posljednje slobodne i nezavisne ljude ove zemlje. One koji zaiste vole svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali ne kao što je “vole” SDA političari – kao seljak kravu, da bi je godinama muzli i na kraju zaklali.
Narodi Bosne i Hercegovine dobrovoljni su zatočenici svojih nacionalnih vođa. Sva trojica, Izetbegović, Dodik i Čović svako na svoj način podjednako tlače vlastite narode, a kolateralna šteta, kao potlačeni i zatočeni, smo i svi mi preostali ostali građani. Za razliku od dobrovoljnih podanika i njihovih vođa, mi preostali ostali vjerujemo u ideju Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih građana i naroda. U kakvu Bosnu vjeruju lideri nacionalnih stranaka vidjeli smo još jednom, i to tako da su i slijepi mogli vidjeti.
U ovom Bombaškom procesu, prvu je bombu narodu pod noge bacio Denis Zvizdić, pa je njegov zemljak Aljoša Čampara, u maniru boraca Armije Bosne i Hercegovine kad smo se dočepali M-75 ručnih bombi, zakamenjao građane i SDA bazu, kao mi svojevremno dušmane Bosne, jer su nam bombe i trombloni bili jedina artiljerija. Na kraju je, za finale Sin Svoga Oca ispalio 120 mm granatu na javnost, kao četnici na djecu u parku, i ubio sve nade da će ovaj skandal SDA iskoristiti da se bar malo prestroji i riješi opasnih i ogrezlih kriminalaca u svojim redovima. Uzaludno je to očekivati, ne zato jer vrana vrani oči ne vadi, već zato što smo još jednom vidjeli da su u SDA svi isti. Korupcija i vlast su njihova idelogija i religija. Drugačije od moralnih SDA nakaza nismo ni vidjeli ni čuli. Ako ih ima, mi ih ne vidimo i ne čujemo. Ako postoje razumni ljudi u SDA, poput jednog od osnivača Osmana Brke, mi za njih ne znamo. Jer skoro svi koje smo do sada upoznali su isti. Savršeno isti. Kao dva jajata, kao dvije ručne bombe M-75.
Političari su se još jednom potrudili da Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine obilježimo u skladu sa njihovima idealima i vrijednostima. Još jedno ponižavajuće iskustvo za sve poštene i čestite građane, ostavljajući građanima još samo ulicu kao mjesto borbe za pravedno društvo, zajednicu ravnopravnih građana i naroda.
Ostaje još i nada da će žena prvog u Bošnjaka srediti SDA kao što je “sredila” UKC u Sarajevu. Jer Sebija Izetbegović zna i u njoj je snaga, a s njom je u jedinstvu SDA.