The illusion of freedom will continue as long as it's profitable to continue the illusion. At the point where the illusion becomes too expensive to maintain, they will just take down the scenery, they will pull back the curtains, they will move the tables and chairs out of the way and you will see the brick wall at the back of the theater.”
Nekada je Amerika organizovala promjene režima, državne udare, otmice i ubistva kao tajne operacije. Danas čine isto samo otvoreno, ne tajeći, a učinjeno bez ustručavanja pravdaju otimačinom prirodnih resursa napadnute zemlje.
Državni terorizam je sredstvo američke vanjske politike, i konstanta. Priče o međunarodnim zakonima, ljudskim pravima, liberalnoj demokratiji i slobodnom tržištu su bajke za lakšu noć. Pravila i zakoni ne vrijede za sve. Bez obzira ko je predsjednik i koja stranka ima većinu u Kongresu i Senatu, američka imperijalna vanjska politika se ne mijenja. U tom smislu Trump nije bitno gori od Obame. Ono što je Obama radio “tajno”, dok je javno pričao o slobodi i ljudskim pravima, Trump čini kao mafijaš i šalje poruku svima ko je najjači i šta će biti sa neposlušnima, a priču o vladavini zakona, ljudskim pravima i demokratiji ostavlja teoretičarima i novinarima.
Kolonijalna i imperijalistička osvajanja mijenjaju jezik ali ne i zločinačku ćud. Prvo su svoje žrtve nazivali primitivnim i zaostalim pa su ih utjerivali u religiju, civilizaciju, demokratiju, a savremeni kolonizatori i imperijalisti žrtve nazivaju teroristima. Sada su dobacili do narko-terorista.
Za Sadama nisu imali dokaz da ima ikakve veze sa Al-Kaidom, kao što su Amerikanci povezani sa Al-Kaidom pa njihovog vođu promoviraju u predsjednika Sirije a svi lideri zapadnih liberalnih demokratija ga ugoste kao legitimnog državnika. Nisu imali ni dokaz da Sadam posjeduje oružje masovnog uništenja a to je bio izgovor za vojnu agresiju i rasturanje iračke države i društva, svrgavanje i ubistvo Sadama. Pljačka resursa je došla kao ispostava fakture sa proizvoljnim zateznim kamatama. Trump je objasnio da će vojnu intervenciju i otmicu Madura platiti Venecuela i da će Amerika upravljati tom državom nakon skoro tri decenije različitih pokušaja trajne promjene režima i postavljanja marionetske vlade koja će “privatizirati” prirodna bogatstva Venecuele. Kao ni za Sadama, ni za Madura nemaju nikakav dokaz za optužbe protiv njega. Ali čemu dokazi kad su i tužilac i porota i sudija i zgrada suda i policija i zatvor njihovi? Uz to, sami pišu i tumače zakone a sve željeno se može obaviti i bez suđenja.
Tako je Trump proglasio okupaciju Venecuele proglašavajući njeno oslobođenje.
Venecuela je početak, a Iran će biti nastavak koji je već počeo. Dvije zemlje među najbogatijima resursima, a sa najsiromašnijim građanima. Ne čudi s obzirom kako, koliko dugo i s kakvom posvećenošću im zapadne liberalne demokratije rade o glavi samo da bi ih opljačkale. Mada ekonomske odluke i mjere venecuelanskih i iranskih vlada i uopšte njihova politika i ideologija nisu pomogle već odmogle, bez obzira na konstantni strani pritisak i otvorenu agresiju.
Kakav god bio Maduro, to je ipak unutrašnja stvar Venecuele i njenih građana. Amerikancima ako je toliko stalo do utjerivanja u demokratiju, iako svi znamo da nije, eno im Saudijska Arabija, Katar, Emirati… tamo demokratije nema ni u tragovima, a nećemo na ovom mjestu nabrajati sve zločine lidera pomenutih zemalja u Sudanu, Jemenu, Somaliji… Ili, ako se Trump bori protiv narko-mafije, a znamo da se ne bori, kako to da je pomilovao ozloglašenog predsjednika Hondurasa koji je jedan od najvećih narko-mafijaša?
Ništa još nije gotovo, a Trump kakav jeste savršen je “izgovor”. Kao što je bio “glupavi” Bush mlađi na čiji račun su, kao i na Trumpov, ispričani mnogi vicevi ali milionima stradalim zbog njegovih vojnih akcija, identičnih motiva kao i Trumpove, ništa nije bilo smiješno.
Nakon ove epizode američkog terora u Venecueli, i ko zna koliko ubijenih civila, uslijediće nove jer spirali takvog nasilja nema kraja. Ko zna ko je nakon Venecuele (i Irana) sljedeći. Kuba, Kolumbija, Bolivija, Grenland… ni nebo nije granica.
Amerika želi upravljati većinom prirodnih resursa na ovoj planeti pohlepe, kako bi na taj način globalno vladala i dominirala. Štampanje novca za vojnu industriju i bezbrojne ratove, nakon skoro 400 triliona dolara deficita, nema budućnost. A dugovi se ipak moraju nekako sanirati. Rusija i Iran, sa svojim resursima, su izolirani i praktično isključeni sa globalnog tržišta. Zamrznuta su im i konfiskovana sredstva, u evropskim i američkim bankama, po pravilima drumskog razbojništva, a na štetu naroda Rusije i Irana – elitama neće faliti ništa – a sve s ciljem urušavanja država i društava. Sankcije, međunarodna izolacija, “zamrzavanja” deviznih rezervi su samo neke od mnogih tehnika promjene režima koje prakticiraju zapadne demokratije predvođene Amerikom.
Nakon decenije Green Agende i šuplje priče o zelenoj tranziciji, Amerika i EU uvele su nas u epohu ratne agende. Evropa se militarizira i ubrzano naoružava za borbu sa zamišljenim protivnikom, a vještačka inteligencija troši više vode i struje, i zagađuje planetu gore, od industrija mnogih nacija. Ipak, investicije u AI će i dalje rapidno rasti.
Trump je počeo i drugi mandat pod sloganom America First i proglasio samog sebe velikim mirotvorcem, a za nepunu godinu bombardovao sedam zemalja. Između ostalog, treba skrenuti pažnju sa afere Epstein (ali se to uprkos svemu čini nemoguće), i svih problema koje imaju prosječni Amerikanci. Trump kao američka maskota, kao oličenje i utjelovljene korumpiranosti, materijalne i moralne, vodi računa samo o sebi i svojim bogatim saučesnicima, njihovim i vlastitim ogromnim apetitima i neutaživoj žeđi za gomilanjem bogatstva, i ne mari za osiromašene građane i druge koji su mu dali glas na izborima nakon što je istovario kompoziciju vagona lažnih obećanja.
Kad smo već kod lažnih obećanja, korupcije i šuplje priče, vratimo se u naš mali tamni vilajet. Nema nikakve potrebe da se zamajavamo “evropskim putem” u nigdje. Niti će nas Evropa primiti, niti naši političari bilo šta konkretno rade da nas EU primi, niti joj trebamo, niti je EU neko poželjno društvo nakon Gaze, Venecuele… Skoro svu korist koju EU može imati od Bosne i Hercegovine, i od susjednih zemalja, već ima – ljudske resurse, mlade i ne tako mlade što bježe iz nacionalnih torova kojima upravljaju kleptomani pod zastavom nacionalizma, i rudnike po povoljnoj cijeni kupljene od korumpiranih političara i njima bliskih sumnjivih biznismena.
Naši pervertirani političari, dok rade protiv interesa svakim danom sve siromašnijih građana koji ih (ne svojom voljom) basnoslovno plaćaju, dok (svojom voljom) pokorno trpe sve i ne bune se, ponavljaju evropsku paralažu o neovisnosti o ruskim energentima. Počelo je pričom o diversifikaciji a završava zamjenom ruskih energenata američkim. Ne priča se da ćemo ovisnost o jeftinim ruskim zamijeniti ovisnošću o skupim američkim energentima. S tom razlikom da će nam Amerika prodavati naftu i gas otete u Siriji, Iraku, Venecueli… tako ćemo za skupe pare postati sudionici u globalnom zločinu.
Ali to ni izdaleka nije sve. Kvasanje i bujanje desnice i ekstremizma, brzinom množenja vaški i stjenica, nije slučajno i nepovezano s drugim aktuelnim globalnim dešavanjima. Najgore vjerovatno tek dolazi – glokalno. Globalno i lokalno.
A kakve su naše šanse u nadolazećem nevaktu, bez suvereniteta, bez strategije, bez bilo kakvog plana i bez resursa, predvođeni nesposobnim, za svoje dužnosti nezainteresiranim i korumpiranim političarima, nije teško pogoditi.