Zubčević: Državni (s)udar

Dildorad je u akciji, opet. Ovaj put je konkretniji pa je naumio državni udar, napad na ustavni poredak. Šta za to vrijeme rade političari izvan direktnog uticaja grmalja iz Laktaša, gdje su te silne patriote što nam krv popiše svojim verbalnim patiotizmom, za golemu platu?

Nakon devedeset dana Kantonalne vlade u Sarajevu, ne zna se o čemu bi se moglo govoriti. O zakonima, o mjerama, o inicijativama… o ublehama? Jedino o čemu se može nešto smisleno reći kada je o novoj vladi riječ je – ništa o ničemu; ili, eto, naprimjer, Vlada je najavila da pokreće veliku akciju protiv najezde žohara u Sarajevu i to je objavila kao vijest, iako sanitarne operacije nisu njihova nadležnost. Haj, bar da vidimo mogu li sa žoharima izaći na kraj.

Nermin Nikšić, novi stari federalni mandatar je pao u neko komatozno stanje od kada je prošao kroz (lični) cilj i postao premijer, a to bi mu mogla biti i posljednja funkcija, ne samo zato što nema izbornu legitimaciju ni da mjesnu zajednicu vodi, već što je (dokazano) nesposoban, posebno kao lider stranke, a kao premijer – to smo već vidjeli, a bolje bi bilo da nismo. Njegova aktuelna žaba-vlada je cirkus svoje vrste. Ali o tome ćemo imati priliku govoriti u budućnosti, vjerovatno kao o našoj zloj sudbini.

A šta nam rade političari na državnom nivou?

Rad-nerad Vijeća ministara ne vrijedi pratiti. Dojadi insanu stalno igrati Godota, biti junak u teatru apsurda, čekati sve ono što se evidentno dočekati ne može. Ali zato je Predsjedništvo zanimljivije, za pričanje viceva i zbijanja šala. Socijaldemokratska trojka Cvijanović – Bećirović – Komšić ima veze sa socijaldemokratijom kao Dildorad sa demokratijom. Cvijanovićka nema svoje mišljenje kao trbuhozborka Dildorada, “tako da nam za ovi eksperiment nije potrebna”.

Na Dodikov pokušaj državnog udara, Bećirović se oglasio još u bajramskom obraćanju urbi et orbi i ostavio sedam dana strancima da reaguju, a ako to ne učine – Bećirović će napisati najduže i najotvorenije pismo u istoriji dugih i otvorenih pisama. Ako sebi dobro žele, bolje da ga ne izazivaju. Sa druge (samo svoje) strane je Komšić. Prespavao početak pokušaja državnog udara kao Schmidt. Od kada Džaferović ne čuva i ne grije stolicu B Izetbegoviću, jer je ugrijao za Bećirovića, Željkec je prepustio sdaovsko-trolovsko-huškačke aktivnosti svojim stranačkim pijunima, pa se oni bore za SDA, slamajući se (na društvenim mrežama), smarajući sve oko sebe. A Željko, pod pretpostavkom da je trijezan, trebao bi sada “lupati po prstima”. Propustio je da nalupa Beograd po prstima, kako je obećavao i najavljivao u svojim pirotehničkim ispadima i redovnim izljevima patriotizma u mozak. Koštalo nas je njegovo poslijeratno domoljublje preko dva miliona maraka (bruto), plus svi ostali troškovi vozača, osiguranja… političku štetu, pravu katastrofu, ne računamo – ima se, može se.

Uglavnom, očekujemo da se Bećirović i Komšić dignu i zaustave Dildorada. Nakon tolike patriotske galame, ili što bi u drevnom Japanu rekli – kurčenja, najavljivanja spremnosti i odlučnosti, sad je vakat. Čekaju priliku preko dvadeset godina! I, evo, konačno je kucnuo (i njihov) čas.

Idemo!!!
Povedite nas, braćo!

Šta?!
Bećirović kod reisa na baklavi, a Komšić na planini?!

Haj, drugi put će. Nije im prvi put.

Neka sačeka Bosna i Hercegovina, nigdje joj se ne žuri. Mnogi njeni građani i građanke već su otišli da se ne vrate. Stanica za put u bolje sutra je prazna. Nema vozova na peronima, samo pokoji putnik što je propustio sve vožnje i poneki cuko beskućnik “čekaju voz koji doći neće pa da krenu putem sreće te. O, je.”

Socijaldemokrati Bećiroviću je Bajram, mada zvuči paradoksalno ipak je neki izgovor. Ali njemu ne treba izgovor – on je svoje rekao, sad je do MZ i Visokog predstavnika. Čudno, nikome Schmidt ne valja a svako malo ga dozivaju upomoć. Koga je molit’ nije ga kudit’. A šta zapravo rade Komšić i Schmidt dok Dildorad ugrožava ustavni poredak? Nije valjda da i oni bajramuju, praznuju pa se ne oglašavaju? Nije valjda da Cvitanović (HDZ 1990) i Raguž (HRS) istupaju i pozivaju Tužilaštvo da reaguje, dok Komšić jede predsjedničku tufahiju, a Scmhidt bajramske ružice u slučaju da svoj standardni produženi vikend nije uzeo koji dan ranije. Dildorad suspenduje i Dejtonski mirovni sporazum, a ako nema mirovnog sporazuma biće mirovnog nesporazuma. Nema vremena za gubljenje! Halo, Željkec!

Uzaludno je i štetno nadati se predugo i snivati prečesto nemoguće i nedostižno. Sanjati utopiju nije san već košmar. Da u Bosni i Hercegovini ima ozbiljnih političara i državnika, Dildorad bi, kao pokvarena bomba, bio egzistencijalna prijetnja samo za RS. Ovako je ratni i poslijeratni profiter Mile Kratki Partner, verbalista i ratnik na baterije, prijetnja svima.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog
Zubčević: Rat ili mir