Na današnji dan se obilježava Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je osnovana 23. juna 1992. godine odlukom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Na današnji dan je, valjda, ozvaničena TO Republike Bosne i Hercegovine. Kako god, Dan Armije je iz drugih, posve različitih razloga, neobičan i tužan dan. Odavno nema Armije, a nema ni Republike. Republika i njen Ustav, koje smo branili, ne postoje, nisu preživjeli mirovne pregovore.
Ostale su uspomene, slavne i gorke. Ostala su poslije rata osnovana bezbrojna boračka udruženja za dnevnopolitičke zadatke i potrebe pojedinaca i političkih stranaka. Velika većina boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine je prevarena na sve zamislive i nezamislive načine. U ratu, i u miru.
Prevara sa certifikatima kojima su isplaćene neisplaćene vojničke plate najočitiji je primjer. Velika većina je mogla naplatiti tek djelić krvavo zarađenih plata za koje se nismo borili, niti smo ih tražili. Zapravo se radilo o ad hoc valuti za pljačkašku privatizaciju u kojoj su ratni profiteri i drugi stranački kriminalci certifikatima, nakon što su ih otkupili za 3 ili 4 % nominalne vrijednosti, a od temeljito osiromašenih boraca koji su za njih mogli kupiti jedno veliko i dva mala ništa, kupovali tim certifikatima po nominalnoj vrijednosti obezvrijeđene fabrike i pripadajuće nekretnine. Paralelno s emisijom certifikata, društvena imovina je pretvorena u državnu, a da bi se mogla raskrčmiti. Pojedini stariji građani i borci su u najboljem slučaju mogli certifikatima otkupiti svoje stanove, koje su davno zaradili, godinama prije nego je demokratija došla u naše krajeve zamaskirana kao višestranačje iza kojeg se krio potrojeni nacionalizam. U svakom od tih novih nacionalizama tinjale su pljačkaške ambicije koje su se rasplamsale čim su nacionalisti došli na vlast. Taj se požar još ne gasi i vjerovatno ćemo svi u njemu izgorjeti, stradati kao što su stradale Armija i Republika.
Elem, boračke organizacije još krčme borbu pripadnika Armije zarad sitnošićarskih lopovluka i podmetanja, što se predstavljaju kao jeftine politike za još jeftinije političke poene, kako se kome navije i zatreba. Pri tome kolovođe istih uživaju u hladu debelih sinekura, a pošteni pripadnici slavne Armije s neslavnim krajem, sastavljaju kraj s krajem. O njihovom poštenju najbolje svjedoči njihovo siromaštvo.
Uoči ovogodišnjeg obilježavanja Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine, koordinacija boračkih udruženja Armije Republike Bosne i Hercegovine, šta god da to znači i koga god da zastupaju – mog oca, brata, mene i naše mrtve saborce sigurno ne predstavljaju – obratila se javnosti i Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu kulture i sporta KS sa zahtjevom da se predstava “Šestorica protiv Turske“ odmah ukloni s repertoara Narodnog pozorišta i da se “ospori njen sadržaj“.
Tradicionalno i koordinirano, slično su reagovala Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa” i tom prilikom izrazile duboku zabrinutost što se predstava održava u jednoj nacionalnoj instituciji kulture, te su podržali zahtjev Turske da se predstava ukloni s repertoara.
Sve je počelo zvaničnom protestnom notom Ambasade Turske u Bosni i Hercegovini upućenoj Ministarstvu vanjskih poslova naše domovine pod oznakom “najurgentnije” a kojom se izražava “najoštrije protivljenje” izvođenju predstave “Šestorica protiv Turske“, uz tvrdnju da ista sadrži “propagandu u korist FETO terorističke organizacije protiv Turske i njenog šefa države”.
Unatoč pokušaju cenzure i miješanja ambasade Turske, i udruženja, u program Narodnog pozorišta u Sarajevu, predstava je uspješno premijerno odigrana 14. aprila kao što je bilo i planirano, a u okviru programa “Regionalni teatar“. Sala Narodnog pozorišta je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Tako su, pored samoblamaže, ambasada i udruženja učestvovala u uspješnoj promociji ove predstave i još jednom potvrdili poznate činjenice.
Zabrane i pokušaj zabrane najefikasnije promoviraju i reklamiraju, i na poseban način preporučuju, ono što nastoje i žele zabraniti. Uprava Narodnog pozorišta je izdržala pritiske, za razliku od jednog festivala i njegovog direktora koji je svojevremeno izjavio da će predstavi publika prisustvovati „na vlastitu odgovornost“, nakon što se desila slična situacija orkestriranih pritisaka i pokušaja zabrane. Tom prilikom na zahtjev HKD Napredak, a organizator je upriličio predstavu za internu publiku (sic!).
Boračka udruženje u pravilu se koriste za stranačke potrebe, uglavnom SDA potrebe, nekad za vlastite ciljeve, nekad da nanesu štetu političkim konkurentima, a nekad da se odbrani neodbranjivo, odnosno da se, u ovom slučaju, brani “prijateljstvo” prema našoj zemlji ili bošnjačkom narodu. Osim velikih, bombastičnih, tamošnjih predizbornih izjava i infinitezimalnih djela koja ih eventualno potvrđuju, sve je samo dim u sobi ogledala. O takvoj vrsti “prijateljstva” možemo sve saznati iz iskustva Palestinaca ili Sirijaca. U oba slučaja Erdoganova Turska je saveznik Izraela. U Palestini – snabdijeva gorivom i drugim potrepštinama izraelsku vojsku i trguje s njom dok ona već dvije godine čini otvoreno i ponosno genocid i to ne krije, sadistički ubijajući sve što diše bez obzira na uzrast a s posebnom posvećenošću ubija djecu, uz to divljački razara i ruši sve pred sobom; u Siriji – Turska zajedno s Izraelom učestvuje u okupaciji i podjeli te velike zemlje. U oba slučaja, uz podršku i aplauze Amerike i većine EU zemalja.
Eto, u takvom smo ambijentu dočekali Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dan Armije koje više nema, Republike koje više nema. Armije i Republike što žive još samo u našim srcima koja svakog dana sporije i slabije kucaju.
Preostalo nam je da branimo samo još posljednje oaze slobode u kulturi i društvu.
Sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine svima koji slave ono čega odavno nema, na njen rođendan koji to nije.