Nemirom je i pomalo zlokobno počeo prošli vikend. Kolaps energetskog sistema zatekao je kasablije širom Bosne nekad zemljice ponosne, ali su tradicionalno svi – a posebno mediji – znali i objavili u čemu je problem, nastavljajući tako lošu praksu širenja dezinformacija i demonstraciju sveukupne raskoši vlastitog neznanja. U trenu se raspao naizgled uređen sistem, kao Jugoslavija. Ne pitajte kako, jer to zna svako. Otvorena je “Pandureva kutija”, kako bi to kazala poluusmena novinarka jednog javnog emitera, imenovanjem Pandurevića, partijskog i kabinetskog kolege ministra Košarca. Podoban a ne stručan u poslovima proizvodnje i distribucije električne energije dobio je posao generalnog direktora NOS BiH. On jeste haver Košarca i na osnovu toga i stranačke pripadnosti je došao na funkciji, ali se to ne bi moglo desiti bez saglasnosti koalicionih partnera koji su za podobnog a ne stručnog glasali nastavljajući tako tradiciju pseudodemokratskih nacionalističkih stranaka. Kao što je to javno propovijedao prvi predsjednik SDA – “bolje da je poslušan i lojalan nego stručan”. Nije ni čudo da mu se neki, poput Kojovića (NS), klanjaju na Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine koju je dotični lično ukinuo. Tačnije, ne klanjaju se njemu nego njegovom kamenom nišanu, kao političaru, jedinom ne-šehidu u šehidskom mezarju. Nije valjda da se svakom-osim-sebi beskorisni Kojović klanjao šehidu koji to nije i predsjedniku stranke što njegova nije?
Narednog dana u Sarajevu je održana još jedna uspješno organizovana Povorka ponosa. Gradonačelnica Sarajeva se opet nije pojavila dokazujući i pokazujući i gradu i svijetu da nije gradonačenica svih građanki, da je njena politika isključiva. Računa na podršku netolerantne desnice, narajcanih nacionalista i profesionalnih patriota. Šta drugo očekivati od pravnice koja izigravajući zakon zajedno sa koalicionim kolegom Mandićem (NS) – a to znači protuzakonito – (p)ostavlja spomenike po tramvajskim stanicama. Svakom je loncu poklopac i svugde se i u sve petlja samo je nema tamo gdje bi njena simbolička funkcija imala bar nekog smisla – u podršci manjinama, naprimjer. Njeni budući glasači koje je uspješno zavodila svojim populizmom i demagogijom, riječju ublehama, u svom prvom i nadajmo se posljednjem mandatu, upravo su homofobi i M96 patriote, a to potvrđuju njena priznanja i zahvale upravo takvima.
U skladu sa “tradicionalnim vrijednostima” i njihovim nametanjem izvan svoja četiri zida, oglasio se i dežurni sdaovac za pitanja sloboda i šta se smije a šta ne smije u Bosni i Šeheru, Haris Zahiragić, pa je tradicionalno zalajao kao na pun mjesec protiv Povorke ponosa kao “devijantne” pojave. Ironično, to govori u kontekstu “katarze SDA” i zahvaljujući medijskoj servilnosti uvijek raspoloženih voditelja emisija za (opetovano) javno vrijeđanje manjina i (opetovani) govor mržnje. Pri tome se Zahiragić poziva na svete knjige jer se “i u njima to osuđuje”. Treba Zahiragiću, zastupniku u Skupštini KS i delegatu u Parlamentu Federacije, objasniti kao diplomiranom pravniku da je položio zakletvu na Ustav KS, i na Ustav Federacije, a u Ustavu Bosne i Hercegovine piše da je ovo sekularna država. Za društvo u kojem se živi u skladu s religijskim propisima moraće se vratiti u srednji vijek ili ako ne želi putovati kroz vrijeme može otputovati u Afganistan pa tamo neka se kandiduje i neka propovijeda šta hoće. Šta je sljedeće – javno bičevanje ili kamenovanje? Usput, u svetim knjigama pišu i neke druge svari, ali ne očekujemo da je to neki sdaovac pročitao i eventualno pročitano poštovao u praksi, pa tako evidentno nije ni pravnik Zahiragić. Ali, eto, ako nađe vremena neka barem pročita jednu suru, bilo koju, zauhar je. Najbolje bi bilo da napamet, kao hafiz nauči suru El-Munafikun. Ako ništa drugo neka prvo nauči nešto o malom širku, i neka naučeno usvoji u praksi pa neka onda propovijeda, u granicama pozitivnih pravnih propisa. Iznenadio bi se Zahiragić šta se sve može pročitati (i eventualno naučiti) u svetim i drugim knjigama. Kad bi čitao mogao bi pročitati nešto i o sebi i o tome šta svakodnevno čini i šta je Gospodar o tome propisao. Bilo bi mu korisnije jer na Sudnjem danu neće odgovarati za “devijacije” drugih već samo za svoje vlastite. Ako već spominjemo Knjige. Mada pravnik, Zahiragić, zastupnik u Skupšini KS i delegat u Federalnom parlamentu izabran na demokratskim izborima, treba prvo naučiti šta je to – demokratija.
A da na bošnjačkoj desnici Zahiragić ne bude stranački usamljen nedavno se pojavila izvjesna Mia … nipovka za čiju smo egzistenciju saznali u emisiji u kojoj je gostovala da objasni zašto je Konaković idealan za ministra vanjskih poslova. Između ostalog, čuli smo i tako saznali da Konaković govori engleski, i ne samo to već i da je poliglota, pa tečno priča, čita i piše i rumunski. Mašala! Poliglota i polihistor – frajko zna sve o svemu. Odnedavno je stručnjak i za električnu energiju pa je, kao i obično samouvjereno, na Energetskom forumu u Neumu opet izvalio i opet preživio – “moramo ostati najveći izvoznik struje jer su naše cijene i dalje konkurentne”. Da li zato privatne firme sa jednim zaposlenim otkupljuju po “konkurentim” cijenama “viškove” električne energije od Elektroprivrede BiH i izvoze umjesto Elektroprivrede BiH i tako oni a ne javno preduzeće EP ostvaruju milionske profite? EP je za prošlu godinu prijavila minus od preko 140 miliona KM, u vrijeme kad se energenti zlatom plaćaju. Elem, nova uzaludna nada NiP-a se u priči o Nešiću, za čiji je izbor na mjesto ministra sigurnosti države glasala i ona i njena partija, u nedostatku argumenata u debati o smjeni Nešića a u maniru SDA pozvala na mrtve koji su joj “umirali na rukama” iako je u vrijeme rata imala jednocifren broj godina. Na kraju na glasanju za smjenu Nešića nije bila prisutna, jer joj je, navodno, pozlilo. A ubrzo joj se opet podobrilo pa je nastavila kao da nije napravila budalu i od sebe i od stranke i od koalicije i od parlamenta.
Dođe tako i nedjelja, u očekivanju kiše bez grada, dišući na škrge, građani su kraj vikenda dočekali uz još jedno sranje u bojama što se umjesto kiše sručilo na sve nas. Nimalo naivnu budalaštinu poput imenovanja Pandurevića za generalnog direktora NOS-a, ili kao demagogija i populizam gradonačenice Sarajeva, ugledao je tamu noći video uradak tragikomičnog federalnog ministra policije Rame Isaka u samoproduciranom samopromotivnom spotu koji je smiješan do suza, ali ne radosnica. Crni je to humor, najcrnji na naš račun. Nije strava tog samoreklamnog materijala baziranog na ispraznicama i lažnom, prelažnom patriotizmu, lažnoj vjeri, lažnoj ljubavi prema narodu i domovini. Sve je lažno u toj nazovi pjesmici i spotu, lažno poput boje Isakove brade. Nije dakle sva strava u tome da se opet neko zajebava sa sjenama mrtvih i životima živih ustajući u njihovu odbranu kad ih niko ne napada, zaklinjući se na vjernost zemlji, narodu, vjeri i državi kada to niko ne traži. Strava je u tome da postoji mogućnost da neko zaista povjeruju u Ramu Isaka i da na kraju glasa za njega. Ako mislite da nema dovoljno budala s pravom glasa, pogledajte bilo koju skupštinu ili parlament u ovoj zemlji i sve će vam se samo (po)kazati.