Preminula je šezdesetgodišnja Đulferi Avdić. Čekala je godinu na terapiju, ali terapiju nije dočekala. Čitavu godinu. Nije jedina koja je čekala, niti je posljednja koja neće dočekati terapiju.
Iako su bezbrojni problemi u našem društvu rezultat dugogodišnjeg nemara, lopovluka, neodgovornosti i nestručnosti, nova vlast i koalicija SDP, NiP, NS i svi njihovi koalicioni partneri na federalnom i državnom nivou već imaju podebeo dosije grešaka, propusta, nesnalaženja, neodgovornosti, nehaja i zločina. Jer šta je drugo ova smrt nego ubistvo za koje je odgovorna vlast. A njihovi politički konkurenti iz opozicije nemaju građanima ama baš ništa ponuditi, jer bi to već ponudili, nakon sve štete koju su počinili kao vlast u proteklih trideset najtežih godina.
Trojka ne može računati na istu podršku glasača kao i do sada i zapravo jedina im je šansa da se ta koalicija do sljedećih opštih izbora raspadne i da stranke samostalno izađu na izbore ili u nekim drugim koalicijama mada se ne vidi niti jedna smislena mogućnost u tom smislu, osim evetnualno postizborno, opet samo vlasti radi. I da, šta su ono bile zajedničke platforme na federalnom i državnom nivou koalicionih partnera? Da li se iko sjeća usvojene strategije, planova, bilo čega?
Još jedan koalicioni ciklus, ili bolje – cirkus, i NS više neće imati potrebe ni da postoji a posebno ne da izlazi na izbore. Tamo gdje su imali jedinu glasačku bazu a to je Kanton Sarajevo, tu se ništa ne pitaju, a imaju anemičnog Uka od kojeg je svima muka. Nema principa koji su deklarirali a da nisu pogazili a vrijeme je i da Kojoviću i Ćudićki konačno vidimo leđa. Dosta je i njih i njihovog palamuđenje iza kojeg se kriju samo lične ambicije. Što su toliko puta potvrdili pa samo budalama to još nije jasno. Kojović je svakako dobio mandat preko kompenzacione liste, a po političkom stažu mogu se mjeriti sa čamparama i zvizdićama. A za koju godinu i sa Halidom Genjcom. A dok nije ušao u politiku Kojović nije bio u stanju naći bilo kakav posao. Stručnjak kao i svaki drugi prosječan političar u ovoj karikaturi od države i društva.
NiP će sigurno doživjeti slabiji rezultat nego ranije iz prostog razloga što je NiP bio i ostao alternativa samo SDA, posebno s obzirom na činjenicu da je nastao od SDA jurišnika ala Konaković i isluženih nikom korisnih kadrova SDA. Da je Konaković na vlasti u KS vidimo i po redukcijama vode koje su bile zaštitni znak njegove vlade dok je bio SDA mandatar. Još nam se smijao u lice, a njegov tadašnji stranački ahbab Zahiragić je javno provocirao da se na redukcije žale oni građani koji su se u komunizmu kupali samo nedjeljom i to po jeftinoj struji. Ovakav vid primitivizma je preporučio pomenutog čakijaša za najviše funkcije u stranci kako bi nastavio lajati na prolaznike. O mudrosti tog poteza najrječitije govore izborni rezultati u njega mu stranke. A onda je u februaru prošle godine poručio u ime stranke – “Okrenut ćemo se Rusiji, Kini, Srbima.” Da je SDA okrenuta Srbima nije novina, ali su ipak malo iznenađenje Rusija i Kina. Tako je govorio pravnik bez iskustva, kantonalni zastupnik i federalni delegat. Uostalom, ko zna kako je ono polagalo ispite, možda je kao Konaković očistio godinu za desetak dana. Kapacitet! Ali samo u SDA svijetu.
SDP je priča za sebe – horor priča. Nikšić i Mijatović su sebi kupili po touarega s dodatnom opremom a sve od para sirotinje, uključujući poreze i doprinose koje plaćaju i oboljeli od karcinoma kao što je plaćala i preminula Đulferi Avdić. Zar se nije moglo kupiti i lijekova od preko 500 miliona kredita koliko nas je do sada zadužila Nikšićeva vlada?
Džaba je trojkašima pričati. Sve upućuje na to da se radi o neiživljenima, gladnima vlasti i privilegija, kao što su i višedecenijski SDA veterani, zvizdići i čampare i svi drugi zvizdići i sve druge čampare, a ima ih ko žutih mrava. Nikad im dosta a nikakve koristi od njih. Toliko ih ima da dok se oni namire ne ostane poštenom svijetu ni za lijeka. A oni kao pravi paraziti i nametnici ne haju za budućnost svog domaćina.
Lokalni izbori će biti prilika da građani kažu svoje mišljenje o vladavini Trojke, ali opšti izbori će biti hendek-challenge za Trojku a da li će taj hendek preskočiti to niko ne zna.
Dan izbora je jedini dan u dvije godine kada političare zaista zanima šta građani misle. Problem je što u našoj zemlji ne žive građani nego stanovnici s pamćenjem zlatne ribice. A da je tako potvrđuje nam neslavna izborna prošlost. Trideset godina se glasalo za SDA, istina – SDA je i krala glasove, ali ne može im se osporiti da su dobijali izbore. Kao što se ne može negirati da su glasači bili saučesnici u svom posljeratnom zlu što ga je SDA počinila. Predratna i ratna zla stranke nedemokratske akcije ovaj put nećemo računati. Elem, nekad je SDA dobijala izbore, ali vjerovatno više nikad. Međutim, to ne znači da je Trojka sigurna. Nije. Ali ako se SDA ikada vrati na vlast to će biti isključiva zasluga Trojke i još jedan veliki korak nazad. Problem je što smo mi toliko nazadni da je pitanje koliko se uopšte koraka unazad može napraviti. A od kada SDA nije na vlasti otkrivaju se afere kao kosturi u ormaru. Koliko je samo Ibro Berilo trajno unazadio ovo društvo, prirodu i društvo. Potrebne će biti generacije da to saniraju, pod pretpostavkom da neke buduće generacije budu bolje od kriminalca Berila i SDA bandita.
Za koaliciju Trojka je najbolje da se fino raspadne do sljedećih izbora. U suprotnom NS će nestati u Trojki jer njihovim (nekadašnjim) malobrojnim glasačima nije svejedno što moraju glasati za NiP glasajući za NS, pa su i to bili spremni progutati, ali neće opet. NS svakako stagnira nekoliko ciklusa i nema više nikakav kredit da računa na bilo šta a ima još manje vremena da sebi pomogne, mada je to upitno i kao mogućnost. Kako će onda pomoći građanima?
Od NiP-a i genetski predodređenih za vlast ne treba ništa dobro očekivati kao ni od SDA. Jedina funkcija NiP-a bila je da pomogne rušenje štetočinske i za građane i državu smrtno opasne SDA. U istoriji te stranke nedemokratske akcije je kontinuitet prevare i pljačke prvenstveno svog naroda. Ako ništa, glasači bi trebali kazniti NiP zbog Delićeva četiri miliona maraka koja je netransparentno spiskao u Dubaiju na Expo obećavajući stotine miliona investicija, a posebno zbog skandaloznog mandata kantonalne ministrice obrazovanja Hota-Muminović i njenih “reformi” i uopšte njenog odnosa prema svom poslu, roditeljima, učenicima i zaposlenima u tom sektoru. Takvu aroganciju samo ogromno neznanje može poroditi. A nije joj se ni šef stranke istakao kao ministar. Jednostavno čovjek nema kapacitet za bilo šta veće od velike šuplje priče, a na njegovu žalost logoreja nije govornička vještina. Predugo je bio SDA da bi bilo ikakve šanse da bude izašta dobar.
SDP je, naprimjer, na vlasti u Tuzli oduvijek, da ne kažemo od jeseni 1944. Kada pogledate kakvo je stanje u Tuzli vidite da je sve zlo i sva propast prvenstvena odgovornost SDP-a odnosno Jasmina Imamovića ali i gradonačelnika Bešlagića svojevremeno. I šta da onda prosječan glasač očekuje kad izađe na birališta i da svoj glas nekome? Kome zapravo uopšte može pošten glasač dati svoj glas?
Koliko je od 300 mjera Trojka do sada provela? A koji je od deklariranih principa dosljedno poštovala? Da li spominju išta od obećanog i zašto ne spominju? Trojku nisu spojili ni principi ni mjere, već želja za vlast. Danas to pouzdano znamo samo zato jer je očito.
A neka se Nermin Nikšić i njegov mali od palube kojeg je doveo iz RS-a za ministra u federalnu vladu, bivši dodikovac, Mijatović vozaju u skupim autima dok pacijentice umiru čekajući lijek. U međuvremenu za Nekinog vakta polako ali sigurno femicid postaje redovna pojava, a puca se i ubija na sve strane. I niko ni mukajet. Katica sanja helikopter, a dva puta osuđivani kriminalac, aktuelni ministar unutrašnjih poslova Isak predstavlja i lice i naličje Trojke. Da ne nabrajamo druge koalicione prikaze.
Kako god. Psi laju na karavane a touarezi prolaze.