Zubčević: Ide Mile lajavačkom prugom

U sudijskoj nadoknadi, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, svirao je penal. S obzirom da za izvođenje nije bilo drugih kandidata, sa bijele tačke ništavila vlastitog, rekordnog mandata, sam je izveo presuđeni jedanaesterac i loptu po sredini nebranjenog gola pospremio u mrežu. Nakon toga, sasvim očekivano, jer je dosadno predvidivo, mnogi su pohrlili na liniju gola štiteći svojim tijelima i djelima pocijepanu mrežu.

Bajanje naroda

Opet očekivano, Milorad Mile Dodik, u narodu nepoznat kao Dildorad, prvi je zalajao pod prozorom OHR-a kao na mjesec, najavljujući sve i svašta u nekoj vrsti kompilacije svojih najvećih shitova koji su se sezonski, posljednjih desetak godina, po potrebi, smjenjivali na Miletovom repertoaru. Sve je iz svog ruksaka uvreda i budalaština posebno osmišljenih za vlastiti narod istresao Mile, a dojam ostavio nije.

Prijeti Mile i vrijeđa redom, a mediji saučesnički opsesivno sve to bjesomučno ponavljaju, dajući platformu za govor mržnje, otvarajući prostor negatorima, ne samo genocida, već međunarodnih zakona, presuda međunarodnih sudova i opšte vladavine prava. Ne odgovaraju mu pravo i pravda kao ni njegovoj braći po tehnici manipuliranja i upravljanja svojim narodom, B Izetbegoviću i skretničaru rijeka Čoviću. Prijeti Mile kao neki siledžija iz školskog dvorišta. U još jednoj logoreji, odnosno verbalnoj dijareji, spomenuo je, govoreći o Inzku i austrougarskog namjesnika Kallaya, pa čak i Gestapo. Mile spominje nekome familiju, Mile koji je u Srebrenici četnik, u Jasenovcu partizan, a na Ozrenu ustaša jer je ponosan na ozrenske četnike, stvarne, stalne i formalne saradnike i partnere ustaša od juna 1942. Uostalom bez ovakvog visokog predstavnika kao što je bio Inzko, ne bi bilo ni ovakvog Mileta. Dodikov uspon koincidira sa mandatom još uvijek aktuelnog visokog predstavnika.

Shizofren je Mile dok pokušava da probudi antifašistički resentiment kod poštovalaca kvislinga i saradnika fašista koji su značajan dio glasačke baze. Kad spominje genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, ne kaže da su ga počinile ustaše, saveznici četnika. Ne spominje ni zločine nad muslimanima u Drugom svjetskom ratu, ni sva klanja od balkanskih ratova do danas. U jednoj rečenici je četnik a u drugoj partizan. Možda je to još jedno novo abnormalno normalno prihvatljivo kao obrazac onima kojima je mračna ravnogorska izdajnička ideologija srcu bliska, ali je sasvim neprihvatljiva i nemoguća za sve koji baštine ratne, slobodarske tekovine partizana, odnosno antifašista, pobjednika u ratu, a ne gubitnika.

Dosljedan je Mile u pokušaju da od sebe finansijskog dobitnika, a političkog neumitnog gubitnika, napravi solipsističkog pobjednika. Ipak, Mile je zalajao na mjesec i krenuo tračnicama koje vode njegovom neizbježnom kraju. Samo je dužina preostale pruge nepoznanica. Postao je Mile ikonodarivalac težak i opasan, a dodijao je i Bogu i narodu.

Ruski potrošni materijal i složna braća

Uživa Mile Putinovu podršku iako je interes Rusije prvenstveno destabilizacija Bosne i Hercegovine koju ruski autokrat može koristiti za sitna, i eventualno nešto krupnija, potkusurivanja. Dodiku je Rusija važan partner koji će mu u slučaju potrebe, koja se čini izvjesnom, pružiti utočište. I njemu i njegovim milionima koje je oteo od sirotinje RS-a.

Sva trojica – Mile, Sin Svoga Oca, te predratni komunista i ćiriličar Čović – priznaju kao pripadnike svoga narodu samo one koji glasaju za njih. A Trojica se bore za svoje uske interese u pravilu na štetu svog naroda. Troši Trojac i živote nerođenih, svih onih koji će se tek roditi u zemlji potpuno opljačkanoj i trajno zaduženoj.

Kako će Dodik, odnosno RS, za pet godina vratiti odjednom skoro pola milijarde ovogodišnjeg misterioznog kredita? Nikako. RS je pred bankrotom i poput Srbije živi na kredit, ali to neće moći sanirati novim ratom. Bez obzira šta Buljin i Čić-Vu o tome mislili i govorili. Jer što jedan Aca misli drugi govori. Buljin je trbuhozborac Čić-Vua.

Očajan je Mile dok preskače pragove. Vidi Mile u daljini niz prugu da bi uskoro mogao u avanturu drugu, dugu. Kraj je puta i stranputice sve bliže.

Na Miletov lavež sinhronizirano odgovaraju B Izetbegović i Željkec. Kad je vrijeme za lažni patriotizam, ovaj dvojac je usklađen. Kao što Čović zavija tercu ispod glasa Dodiku, tako Željkec skiči drugi glas B Izetbegoviću. Ovaj politički mrtvac, živa smrt koja govori i hoda, najavljuje još jednu kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Uz to, ako B Izetbegović kojim nesretnim slučajem dobije još jedan mandat onda smo sigurni da dobro biti neće. Od kada nas ovaj dvojac brani, svi nas biju i maltretiraju a Bosna je sve manja, a njena budućnost sve tanja.

Bez obzira na verbalne ratove, Mile i B Izetbegoivć odlično sarađuju. Pa su se tako dogovorili da Mile imenuje svoju rodicu za ambasadoricu BiH u Parizu, a B Izetbegović svog borca protiv antifašizma šalje kao ambasadora u Katar. Upade Skaki opet ninašta sjekira u med. Može se reći da je velikodušno nagrađen osim ako umjesto u Katar ne ode u Jemen, jer nijedno ne može naći na karti iz prve, bez pomoći.

Od ustanka do uranka

A danas je osamdeset godina od ustanka naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine protiv fašističkih okupatora i njihovih sluga. Ubrzo i protiv Miletovih četnika, ustaša, ljotićevaca, zelenog i belog kadra i svih drugih koje je teško i nabrojati.

I oni su pod plaštom brige za narod brinuli o sebi. Isto kao što aktuelni nacionalistički Trojac svojima smatra samo one koji glasaju za njih, tako su i domaći izdajnici smatrali svojima samo domaće izdajnike. Ista je to sorta. Revizionistička bagra i šljam koja nas pravi budalama na oči, izluđuje i brutalno pljačka svakodnevno.

27. jula prije osamdeset godina ustali su najbolji da se bore protiv najgorih.

Danas najgori sve nas vode u nigdje koje nas čeka iza ugla ako ne iskočimo iz pomahnitalog voza potrojenog nacionalizma.

Okasnili smo i na ustanak i na uranak. Zakasnili da se uključimo kao protagonisti u vlastitu sudbinu. Statiramo čekajući da se desi ono što se nikada samo od sebe nije desilo.

Čekamo kao što neradnik čeka posao. Posao se ne čeka, posao se traži. Tako se ni promjena ne čeka, već si promjena koju želiš, ili nisi.

Mi, za sada i do sada, nismo.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Zubčević: Profesor Tunjo
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi

Mirza Kušljugić
Hromadžić: Naši migranti
Zubčević: Ko to tamo sneva?