foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Partibrejkersi i trezorski rastanak

Juče je u ad hoc organizaciji SDA i DF unepriličen javni skup, „protest“ (protiv sudbe klete), najavljen bez prijave i mimo zakonskih propisa. Na takav su nelegalan skup pozivale mnoge javne ličnosti. Nadamo se da je Zakon o javnom okupljanju još na snazi.

Ne zna se šta je pravi razlog ovog derneka koji je izgledao kao zakašnjelo predizborno sijelo. Ne zna se zašto su se funkcioneri, članovi i simpatizeri ovih stranaka okupili, niti se znaju namjere, ali je skup svakako propao, kao žeton; kao SDA, kao Srpska Open.

Na proteste u pravilu nisu došli znani i anonimni, virtuelni i verbalni bojovnici koji su na proteste pozivali. Junačine! Oni bi narod gurali u novi rat a ne smiju doći na proteste na koje sami (zapjenjeno) zovu druge. Da brane državu. E, čuj državu da brane? Federacija nije država, već entitet, kao što je i RS samo entitet i ništa više, ali i ništa manje od toga.

Za SDA je Federacija njihova plitka država, a RS su ašićare davno halalili. Federacija kao njihov ratni plijen pa nije čudo da padaju u katatonični trans od pomisli da će ostati bez federalne vlasti. Pardon, da su ostali bez vlasti kao bez zraka pa se sada guše i loše glume dobre momke. Bez novca i moći, SDA je bez smisla i bez cilja, jer novac i moć, „po zakonu”, ovu moralno i materijalno korumpiranu družinu primarno zanimaju i drže na okupu.

Šaka jada

Ova nova protestna schizo epizoda SDfA podsjetila me na jedan koncert znamenitih Partibrejkersa kada je legenda (za života) Cane razočaran zanemarljivo malom publikom u velikoj dvorani počeo svirku pozdravom – „dobro veče, šako jada“. Onim svojim dubokim glasom sa zvonkom notom velikog prezira i prejakim beogradskim akcentom.

Taman tako. Šaka jada. Povampireni, najarcani internet vojnici, trolovi i botovi jaki su samo u dubokom podrumu anonimnosti, iza busije monitora i sa tastaturom za rafalanje i neselektivno granatiranje neistomišljenika i civilnih ciljeva. Džaba kad pucaju ćorcima. Šenluče strijeljajući u maglu očekujući da tamo negdje, u magli, prave pokolj. A domet njihovog uticaja ne dobacuje ni do stranačkih članova – nisu odolili izazovu produženog prvomajskog vikenda naspram „odbrane države”. Grlati a nemušti SDfAovci i njihova stavčad su jedini, posljednji gosti u eho sobi svoje jalove propagande, koja s uspjehom sluđuje još samo zavedene, nesretne davno sluđene Bošnjake.

Suncem ogrijane i lijepe su jučer bile sarajevske ulice dok su građanke i građani šetali, vozili bicikle, nezainteresirani i ravnodušni prema ovoj novoj fazi SDfA kampanje mržnje (i haosa) koja ne prestaje mjesecima.

Sjetimo se da su sdaovci u predizbornom bunilu prijetili masovnim grobnicama kao sudbinom što neumitno čeka Bošnjake ako ne glasaju za SDA. Kao da postojanje SDA ne koincidira sa brojnim nevoljama Bošnjaka, od progona i genocida do poslijeratne pljačke i muhadžirluka (bez rata). Otišli su mnogi od onih koje ni četnici ni njihovi topovi nisu otjerali, ali jeste SDA. Zvuči uznemirujuće, ali šta ćete – činjenice su ravnodušne prema našim osjećajima.

Protesti za „građansku” po mjeri SDfA bili su mad mix tekbira, skandiranja „Fadile, Fadile…“ i „ustaše, ustaše“ da bi se sve završilo psovanjem boga od strane jednog od razbojnika koji su učestvavali u napadu na federalnog zastupnika Uzunovića. Čovjek se navodno morao kriti danima da ga SDfA banda ne bi doslovno otela i tako spriječila da glasa (!!!). Ali su se preračunali i završili matirani u dva poteza.

Ovaj protest je ukratko sve što treba znati o SDfA. Od Allahu ekber, preko Fadile i ustaše, do velikog finala u totalnoj blasfemiji i ćafirluku. U huljenju, kako priliči huljama i dolikuje strankama čiji su politički program – laž, prevara i smutnja.

Ringišpil SDfA histerije se vrti dalje. Član Predsjedništva ove naše otete domovine izjavio je da je ovo okupacija. Znamo da loše podnosi biti trijezan, ali ovo ni pijan čovjek ne bi rekao. Sve gledam kroz prozor očekujući okupacione trupe, ali osim sdaovaca ne vidim nikoga. Da im se nije nešto desilo?

Njegove SDA gazde idu dalje, pa proglašavaju „ovo” preciznije – „ustaško-nacističkom” okupacijom. A Nikšićeva je vlada „kolaboracionistička“. Osim što nije jasno s kim to tačno „kolaboriraju”, otkad to SDA smetaju ustaše i nacisti? Mislio sam da su im jedini „prirodni” neprijatelji komunisti, partizani antifašisti pa da su i sto puta Bošnjaci. Nije li SDA zakitila sarajevske ulice imenima kolaboracionista? Ima li zvučnijeg imena od Huseina Đoze, jednog od najučenijih, tabor imama 28. regimente 13. SS divizije, koji nam upravo maše iz ulica, škola i sa mostova koji nose njegovo ime. Na dužnosti tabor imama, zamijenio ga je Skaka. Ali ne onaj savremeni borac protiv antifašizma nove generacije.

I da, Nikšićeva vlada je „križarska“. Novi element narativa SDA. Aferim! Da li su to sami smislili ili im je Muslimović pomogao? Idioti! Uz ovo, SDA udara na Ameriku, ne popušta! Baš se ufurali u „poslije nas potop“. Ne znaju da su oni potop! Ali mi znamo.

Najgore je što će nas još jednom u crno zaviti i unazaditi, i sa preostalim, kakvim-takvim, zainteresiranim prijateljima zavaditi, u ovom svom samrtnom revanju i lajanju na sve i svakoga, od ljudi do zvijezda. Valja nama živjeti i nakon sljedećeg Kurban-bajrama, odnosno nakon što SDA izgubi sve kase i fondove, sva javna preduzeća i ustanove, pa konačno, polako ali neizbježno, dodatno izgubi članove koji su tu samo radi para, a kada ne bude para neće biti ni njih.

Pirotehničari i bleferi! Oni su kao i Dildorad – u pravilu blefiraju, osim kad pare uzimaju. Sve je kod njih lažno. Nadigla je SDfA gamad sve, širila strah i mržnju, pokušala kreirati društvenu psihozu kao da svijet propada, kao da dolazi sudnji dan, a samo će SDA nakon tri decenije konačno sići s vlasti, i sjahati nam s leđa. A uzjahati drugi. Čemu drama? Mi trebamo dramiti, jer možemo birati samo manje zlo, a ne dobro. Ali i mi smo za to odgovorni, mada ne svi podjednako, ali ipak nismo za to krivi mi već loši političari između kojih moramo da biramo, ako želimo da minimalno učestvujemo u demokratskim procesima, pukim izlaskom na izbore. Instituciju građanskih protesta su davno kompromitovali anonimni „organizatori“, a ova po mir i sigurnost građana opasna budalaština u režiji SDfA što se neupješno pokušala zakrinkati kao protest samo je (nadamo se) posljednji stadij. Građani još jednom moraju proći sve lekcije demokratije, jer i ono malo što smo napabirčili ili znali više ne znamo sa sigurnošću. Još jednom sve ispočetka ukoliko želimo do slobode. Ne zvuči optimistično, ali nije da nemamo priliku.

Hipnotisana gomila

„Svi znamo dokle ovo može ići – do ponavljanja teških sukoba.“

B Izetbegović 28. april 2023.

Zanimljivo, kad nam se spremalo klanje – govorili su nam da mirno spavamo. A sad nam kažu – rat. Dakle, mirno spavajte – SDA biti neće.

Kao što je Sin Svoga Oca skršio milione u predizbornoj kampanji samo da bi bio potučen do nogu, tako je prošla i ova ujdurma. Tolike pare, toliki uticaj i na kraju, na ulicama svega nekoliko stotina poslušnika, uključujući one koji su došli za dnevnicu i najnormalnije otišli oko 16.30 (završili svoju odbranu države), i malobrojne budale koje su povjerovale u laži sdaovaca i ublehe bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

SDA je dala sve od sebe da poništi osnovni princip demokratije – mirnu promjenu vlasti. Navikli pa im se omililo da im Fadil bude premijer pa bi tako do kraja svijeta. Za preko osam godina Fadilove vladavine iz Federacije je otišlo da se nikad ne vrati najmanje tristo hiljada radno sposobnih građana. U naponu snage, sa kvalifikacijama i znanjem, otišli jer sunce stranačkog neba ne grije stručne već podobne. Ostalima svaki dan pada kiša.

Na političarima je da stvore uslove da nam institucija Visokog predstavnika ne treba kao čuvar Dejtona – nama ni Dejton nije trebao (već Republika Bosna i Hercegovina). Dejton je trebao onima što su ga smislili i potpisali. Građani Republike Bosne i Hercegovine sigurno nisu ubili Republiku Bosnu i Hercegovinu, već je borba za Republiku ubila mnoge građane. A oni koji su je trebali predstavljati, da ne kažem štititi, su je zadavili. Nejse. Prošao voz, a mi iz voza ispali, izbačeni na stanici na kojoj nismo htjeli izaći.

Tako malo publike za show „najjače” stranke „u Bošnjaka” sa vječnom predgrupom – Demagoška fronta, koja svira i pleše na playback. Realno, pomenuti Partibrejkersi imali bi više publike u Sarajevu od SDA i DF kad se ove dvije udruge konformista i oportunista udruže. Naravno, Partibrejkersi bi svirali “na karte” pa bi puno više građana Sarajeva platilo da gleda Partibrejkerse, nego što je na ove stranačke proteste došlo. Izašli s posla u državnoj firmi ili javnoj ustanovi, na džumu, pa onda na proteste.

Nikad više?

Elem, tresla se gora pojavio se miš! Iste večeri ukazao se Sin Svoga Oca, kao da je pao s Marsa, a tako se doima od kada na našu nesreću znamo za njega. A da partije koje ovakvu imaju opoziju za svoju budućnost ne treba da brinu potvrdio je Muž Svoje Žene završavajući prekrasan aprilski dan izjavom, izvalom koja nagovještava nastavak juriša u vlastitu propast:

„Te priče o nekim čišćenjima i nekim velikim reformama unutar SDA… Čemu? Ne mijenja se struktura onih koji pobjeđuju, ne mijenja se ni trener, ne mijenja se tu ništa bitno. Poneko čišćenje, treba odstranjivati one koji se upuste u ono u šta se ne treba upustiti, toga bude u velikim strankama. Mi to čistimo bez velike pompe. U ovom trenutku imamo najjaču strukturu SDA ikada. … Za SDA ne treba puno bolje, SDA treba jači koalicioni kapacitet.”

Bravo! Guraj ti to.

Nastavlja svoj pobjednički niz od petka 13. a od tada do juče je SDA svašta izgubila. A šta je dobila? Omražena. Poražena. Nastavlja i radi isto, a očekuje drugačiji rezultat. Odlično im ide. Neka nastavi B Izetbegović – samo pravo naprijed. Sredinom. Do prve provalije. Ali ovaj put sam sa svojom strankom. Bez naroda.

Za kraj, pozovimo još jednom u pomoć našeg junaka sa početka ove priče. Devedeset šesta. Nakon dana provedenog u gradu koji nije imao ponuditi previše princu beogradskog asfalta, izlazi na skromnu scenu s bendom i pozdravlja zatečenu publiku: „Dobro veče, Gacko. Večeras i nikad više.“ Inšalah!

Ostaje nam Nikšićeva šarena žaba-vlada, ali o tome drugi put. Neka je sa srećom! Da ne kvarimo ovaj lijepi prvi dan bez SDA na vlasti koji ćemo prigodno ukrasiti činjenicom da je Fadil Respirator od danas samo još jedan prvostepeno osuđeni kriminalac. I ništa više. Jedno veliko opasno ništa, koje nas je preskupo koštalo. Kao i njegova stranka presumnjive prošlosti i preopasnih namjera. Blago rečeno.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog
Zubčević: Rat ili mir