foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zubčević: Sve dugine boje demagogije

Četvrtu Povorku ponosa u Sarajevu su SDA galamdžije, a u slobodno vrijeme kantonalni skupštinski zastupnici, iskoristili za još jedno izluđivanje građana i novi napad na manjine, konkretno LGBTIQ insane i one koji podržavaju njihovu borbu za jednakopravnost. I Islamska zajednica se tradicionalno očitovala sa već uobičajenim implicite “argumentima” i kvalifikacijama. Kao što se tradicionalno ne očituje i ne oglašava o opštem kriminalu i pljački Bošnjaka, hipokriziji i moralnom sunovratu Bošnjaka, i sveprisutnom munafikluku u Bošnjaka.

Ima neka tajna veza

U isto vrijeme, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP) krade show i izvodi još jedan medijski spin. Zapravo dva vezana spina.

Zgrada, odnosno fasada Vijećnice je i prije Gradonačelnice pretvorena u billboard, oglasni prostor, ali uglavnom služi za populističke ad hoc intervencije Gradske uprave u prostoru. Sama Vijećnica, nekada nacionalna i univerzitetska biblioteka, nakon obnove je pretvorena u salon za svadbe, političke i druge skupove i manifestacije. Plati pa klati. Ali neko ne može ni ako plati, da klati. Tako je odbijen zahtjev organizatora Povorke ponosa da Vijećnica bude osvijetljena duginim bojama. I umjesto da gradonačelnica sama to uradi – jok, ne mere! Ne da Benjamina Karić rođ. Londrc, a slomi se palamudeći o tome kako je gradonačelnica svih građana i građanki, a vidimo nije gradonačelnica mnogih. Ali jeste persona mutnih namjera i neobičnih ambicija. Tako za neke od trovača društva i hajkača organizira prijeme, ukazuje im poštovanje i odaje priznanje, poklanja zlatnike. Upravo i onima koji prakticiraju govor mržnje i prema manjinama. A sve u naše ime!

Riječju – spremna je na svaku vrstu manipulacije, bezobrazluka i neodgovornosti u svojim PR avanturama. Pa je dan uoči Povorke, kako bi spinovala i maskirala svoju odbijenicu Povorci ponosa, izašla sa “objašnjenjem” već zaboravljenog mini skandala sa Izraelskom trgovinskom komorom, istovarajući pred oči javnosti kamion dima. Akciju je izvela perfidno što postaje njen zaštitni znak. Pri tome praveći još veći skandal. Odigrala je na ofucanu ali provjerenu kartu jeftinog populizma i opasne demogogije. Kao kad osvijetli Vijećnicu bojama palestinske zastave. Bolje da je poslala karton ulja u Jerusalem, veći je sevap i konkretna korist, a i “množi se sa hiljadu”. Od njenog aktivizma Palestinci Ramale ili Gaze nemaju ama baš ništa, kao što nemaju ništa osim štete od svojih do srži korumpiranih političara. Otišla je tako daleko pa je diplomatski “otkrila” da su “Izraelci tražili” da se “prekrije” spomen-ploča ali “hrabra” Benjamina nije dala, nije šala. Ne da pa kad bi crkli! Ne da kao Vučić Gašića. No pasaran dok je Karićka na čelu Gradske uprave. Aman!

Naravno, dobila je veliku internet podršku šovinista i antisemita. Biti anticionista je legitiman politički stav, ali kada anticionizam postane antisemitizam to više nije politički stav već nešto posve drugo. Nešto što su Bošnjaci na svojoj koži osjetili devedestih, kao i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Od dehumanizacije do konc-logora i genocida nije predug put. Karićka je računala na tu vrstu podrške i dobila ju je. A šta je Sarajevo izgubilo ovim njenim manevrom to očigledno nije važno. Bitno je da svi pričaju o nepravdi u Izraelu, a o nepravdi u Sarajevu se zaglušujuće preglasno šuti. A to što gradonačelnica evidentno diskriminira jednu zajednicu građanki i građana pa čak i po cijenu inspirisanja atmisemitizma samo je sitnica u njenoj računici.

Tako je i nedavno napravila slično, nakon što je njen prethodnik, borac protiv antifašizma Abdulah Skaka uhapšen i pritvoren, uz brojne optužbe. Izašla je u javnost i zvanično otvorila privatnu rubriku “do sada se nisam o ovome izjašnjavala”.

Od kada je došla na poziciju prvi put je nakon tri godine, nakon hapšenja Skake, izjavila nešto konkretno protiv svog prethodnika, te je opet obavijestila javnost o onome o čemu javnost zna dovoljno. Potrebno je samo dići pogled prema padinama Trebevića da se ugleda građevinski monstrum. I kao ona je sve poduzela i tome slično.

Skaka je optužen i za nezakonito zapošljavanje savjetnika, a između ostalih nezakonito je zaposlena i Erna Čolić, glavna savjetnica, operativac i desna ruka gradonačelnice. Aktuelna gradonačelnica je evidentno vezana za Skaku i njegove projekte a njen dosadašnji mandat to potvrđuje. Uostalom, odmah nakon vanrednog dolaska iz apsolutne anonimnosti na funkciju gradonačelnice izjavila je da će nastaviti dobre projekte svog prethodnika. To je i učinila a rezultat se vidi golim okom.

A onda je u najnovijem pokušaju da bude glavna tema i eventualno sanira počinjenu štetu, Gradonačelnica podnijela inicijativu Gradskom vijeću da se ubuduće fasada Vijećnice ne koristi za iluminacije. Ne mere! Ne da sad nikako! Elem, pokušava smanjiti počinjenu štetu tako što će ukinuti ono što je do juče i sama manijakalno prakticirala i na šta je trošila novac građana.

Ali ni to nije sve, Benjamina gura dalje, od lošeg prema gorem. Prijedlog predviđa izuzetke državnih praznika i pet dana “važnih za Grad Sarajevo” – Dan Opsade, Dan Grada, Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Dan sjećanja na žrtve zločina protiv čovječnosti u Prijedoru i okolini. Gradonačelnica je odlučila da Vijećnica bude lice komemoracija, tuge… a ne sreće, radosti, života! Kao što je Skaka odlučio* da Vijećnica ne bude mjesto za učenje i knjige, već za prijeme i kancelarije Gradske administracije.

Neshvatljivo je da je i u ovom slučaju Gradonačelnica selektivna. Selektivno se komemoriraju Sarajevo, Srebrenica i Prijedor a zaboravlja se Tuzla, Višegrad… Ne može se iluminacijom proslaviti naprimjer Dan pobjede nad fašizmom, ni Dan žena. Osim što nam gradonačelnica nudi samo ples sa Thanatosom u vrzinom kolu smrti, kao da je rođena u centrali SDA, čak ni u smrti i žalosti za nju nisu svi isti. Zaplela se u vlastitu mrežu populizma, demagogije i gluposti, a mi se gušimo.

Može Gradonačelnica raditi šta hoće – ne zanimaju je birači i njihovo mišljenje. Odmah na početku mandata bila je eksplicitna da (kao pravnica) neće potrošiti mandat na pravnu borbu za direktan izbor gradonačelnika/ce. A samo to bi bilo vrijedno mandata i dalo neki smisao Gradskoj administraciji i njenom postojanju. Ali će mandat iskoristiti da se do podne ponaša kao influenserica, a od podne kao neodgovoran populista i opasan demagog.

Karićka, Bećirović, Lagumdžija, Čengić… a shodno tome i sam Nikšić, garant su budućih izbornih poraza SDP-a ili koalicije sa SDA u nekom futuru, prvom ili drugom. Vrijeme je da se lažna socijaldemokratija konačno sama demontira i samouništi, i ne treba im smetati u tome. I četvrta Povorka ponosa u Sarajevu je pokazala da postoji jaka bošnjačka struja u SDP-u koja se savršeno ulijeva u rijeku SDA narativa. Istim koritom se slijeva i NiP, pa čak i jedan potočić NS-a.

Devijantni Fadil

Povodom Povorke ponosa, oglasio se, i prvostepeni kriminalac Fadil “dupli respirator” Novalić. Zagovara “prirodnu tradiciju” a protiv je nametnutih “devijacija”. “Prirodna tradicija” njegove stranke je kriminal, i to očito za Fadila nije devijacija. Ali zato Fadil neumorno demonstrira zašto je SDA stranka mračne političke prošlosti bez svijetle izborne budućnosti, zašto je SDA samo jedan dugi tunel na kraju svjetla.

Obavili su SDA auto-gol propagandisti velik posao na zadovoljstvo svih neprijatelja Bošnjaka – podijelili su narod, a evo koriste i sezonsku prigodu da se obračunaju sa onima koji traže jednaka (ljudska) prava za sve. U procesu, suprotno vlastitim namjerama i željama, osigurali su da SDA izgubi vlast na svim nivoima, a da njihovog predsjednika i ponovnog kandidata pobijedi crveni Bećirović koji je zelen, a ne crven ispod kože. Još jedno Lagumdžijino političko mrtvorođenče, a vidimo i politički zombi kao i sam Lagumdžija – parazitira decenijama pišući otvorena pisma koja niko ne čita, za poslaničku sinekuru i milion dobijenih a ne zarađenih maraka. Socijaldemokratsko-nacionalistički mutant svoje vrste! Po svemu što je do sada uradio na mjestu člana Predsjedištva, isto je kao da je došao iz SDfA, a ne iz Jedanaestorke ili Trojke, očigledno shizofrene i potrojene Trojke. Jedni apsolutno jesu za Povorku ponosa, drugi apsolutno nisu, a treći se uglavnom prave mrtvi a ako ih neko pita onda jesu, ali nisu, u zavisnosti od nacionalnosti – SDP Bošnjaci su u pravilu protiv. Iako je apatičan, ispraznicama napunjen i uglavnom nepodnošljivo dosadan, Bećirović je i kao takav potukao SDA kandidata do nogu, uprkos milionima uloženim u kampanju B Izetbegovića. Tako je to kad se zgadiš narodu – izgubiš i od Bećirovića.

Naravno, i Bećirović je, kao i većina SDP Bošnjaka prespavao Povorku ponosa. Ni on ne predstavlja sve građane, čak ni one koji su glasali za njega. Za IZ dugoročno je bolja pobjeda Bećirovića nego B Izetbegovića, to, između ostalog, reisa čini politički još moćnijom i važnijom osobom, a IZ nastavlja jačati kao neformalna politička stranka koja svoju političku legitimaciju ne dobija na izborima. Kakva ironija – pored legija političara u ovoj zemlji, vjerski vođa je prvo ime politike u Bošnjaka. Toliko o Bosni i Hercegovini kao sekularnoj i građanskoj državi. Toliko o demokratiji i slobodi u Bošnjaka.

Čini mi se vjekovima vuk sa ovcom nešto ima

Huškanju kantonalnih SDA zastupnika protiv Povorke ponosa “prirodno tradicionalno” u borbi protiv “devijacija” pridružili su se i SDA tabloidi i portaloidi, trolovi, botovi i ostali skotovi ali ovaj put bez samoupokojenog Nulahusića. Pade osmo čudo svijeta, Osmica, povuče se Nulahusić u svoj paraobavještajni brlog. Da se pripremi Filip Furset? Odlazi SDA iz BH Telecoma – odlazi i (g)raja. Ispuho iman, usahnulo vrelo patriotizma čim je zavrnuta pipa? Istekao rok trajanja vjere i ljubavi prema domovini?

Zanimljivo, osim medijskih i paramedijskih auto-golgetera, SDA brainiaci kao da ne vide, zaboravljaju ili ne znaju da su zastupnici Mljacko i DIAreja garant da se SDA akobogda nikada ne vrati na vlast u šeher Sarajevu. Mogu smeđekošuljaški galamiti protiv Povorke ponosa, mogu truniti o “devijacijama” i o “bolesti” do prve sljedeće teme na koju će preći, ipak SDA sebi čini se ne može pomoći iako nama sasvim izvjesno još može itekako odmoći.

Džaba će krečiti, ako će krečiti. Dok ne prekreče Bracu i Seku, sve je uzalud. A dok ne okreče kako treba, može Trojka (ili ko god) biti loša koliko može, a može mnogo, uvijek će biti realna i dobrodošla alternativa SDA dok ova žonglira grudve od magle kao Dildorad – stalno se poziva na slovo Daytona, a ignoriše knjigu Daytona. Tako i SDA uporno pokušava da optuži opoziciju za ono što sama radi, što je činila i što želi da čini. U tome su slični Vučiću. Ne može se stare obavještajne i propagandne pse naučiti novim trikovima. Vučko, Fićo i Furset su ilustrativni primjeri.

Nije problem prihvatiti i konstatovati očito neshvatljivo samodestruktivno ponašanje SDA koja vuče ka dnu sve sa sobom, ali kako shvatiti populističko i demogoško, neodgovorno i opasno ponašanje SDP-a?

Vjerovatno kao pravo lice a ne naličje te stranke.


*Odluka da obnovljena Vijećnica ne bude biblioteka pripada gradonačelniku Ivi Komšiću (SDP). Skaka je samo zasjeo i nastavio ono što je njegov SDP prethodnik počeo i otišao nekoliko koraka dalje, u krivom smjeru naravno.

Edin Zubčević

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan
Zubčević: Patriotske igre
Zubčević: Moralna dijagonala
Zubčević: Zagadi pa vladaj
Zubčević: In memoriam
Zubčević: Tobejarabi
Blok – tri ko jedan
Željko, de, reci nam sve
Zubčević: Migranti i mi
Sannety
M kao melek
Izborne dileme
Šta je smiješno?
Praznik u Sarajevu
Neka bude svjetlo!
I bi svjetlo
Decembar u proljeće
Ljeto i geto
Zubčević: Ljetni bilten
Vandalizam i renesansa
Zubčević: Minuta šutnje
Zubčević: Muke po uredniku
Zubčević: Muke po Miljenku
Zubčević: Nacionalne utopije
Zubčević: Brodom koji tone
Zubčević: Zvijezda Mira
Zubčević: Imunitet stada
Zubčević: Građanska opcija
Zubčević: Aca vakser
Zubčević: Opšta opasnost
Zubčević: Mitovi i pobjede
Zubčević: Ko to tamo sneva?
Zubčević: Istina o pravdi
Zubčević: Život u najavi
Zubčević: Rat i mir
Zubčević: Izgubljeni mir
Zubčević: Smrt Filozofa
Diverzant u trezoru
Zubčević: Kao nekad pred rat
Zubčević: Na Drini NATO
Zubčević: U magli rata
Zubčević: Atentat
Zubčević: Drugo poluvrijeme
Zubčević: Priče kratkih nogu
Zubčević: Kraj karnevala
Zubčević: Život bez nade
Zubčević: Gluho bilo
Zubčević: Osmi putnik
Zubčević: Završena država
Balija i baliluk
Zubčević: Pometi zastavu
Zubčević: Nejse
Zubčević: Slovo o Marku
Zubčević: Tvrtko i Marko
Zubčević: Obećana zemlja
Zubčević: Ogadi pa vladaj
Zubčević: Hey, Joe?!
Zubčević: Efefef epilog
Zubčević: Rat ili mir
Zubčević: Tri dana juna
Zubčević: French Touch
Zubčević: Talačka kriza
Zubčević: Dani žalosti