Bosna i Hercegovina, iako u konstantnoj egzistencijalnoj krizi od dolaska višestranačja i nacionalizma, a s njima i nezamislivog lopovluka, prevara i destrukcije, trenutno je u vanrednoj političkoj i sigurnosnoj situaciji.
Državna vlada i koalicija faktički ne postoje. U tome se javno slažu i lider SNSD-a i bivši lider NS-a. Ipak, svi skupa nastavljaju primati plate za nerad i zanemarivanje radnih obaveza, uz zvučnu kulisu verbalnih varijacija na temu “smrti” državne koalicije i isteka “ugovora”.
Kako kaže Kojović, otvaranje pregovara o pridruživanju EU bio je razlog koalicije, a sad kad su ti pregovori otvoreni koalicija više ne postoji. Kako bez partnera planira voditi pregovore i ispunjavati uslove, Kojović nije objasnio. Biće da je njemu i stranačkoj mu kolegici Čudić sasvim dovoljno samo otvaranje pregovora, bez obzira što proces može trajati decenijama bez garancije da će se razgovori ikad završiti pozitivnim ishodom za Bosnu i Hercegovinu. Očigledno je parlamentarcima i prvacima NS-a dovoljno otvaranje pregovora bez pregovora za još jedan debelo preplaćen mandat.
NiP – neodgovornost i populizam
Na horizontu neodgovornosti i populizma nije novina ni nova faza borbe za prijatelje a protiv državnih institucija i usput novinara. Ministru vanjskih poslova naše nesretne zemlje dok se vode diplomatske bitke za Bosnu i Hercegovinu upravo je odbrana prijatelja prioritet, a to potvrđuje i većina ministrovih javnih istupa proteklih sedmica.
U jalovom pokušaju da ostavi dojam da se još sjeća šta mu je posao koji je tako silno želio, i dobio, ministar nekontrolisano i opasno javno lupeta – najave nove tužbe naše države protiv Srbije uključujući i revizije, ratne reparacije i ostalo što ide u kvazipatriotski demagoški borbeni komplet. Ovakvom izlivu lažnog patriotizma i demagogije u mozak nismo svjedočili još otkako je štetočina Komšić zaprijetio da će udarati po prstima ako se neko u Srbiji drzne da pretenciozno ispruži ruku prema Bosni.
Konaković, kao Komšić, palamudi potpuno svjestan da nema političku moć ni vještinu da nešto konkretno pokrene a pogotovo da završi započeto. Naravno, nabacio je loptu Vučiću na volej, kao nekad B Izetbegović Dodiku (i Vučiću). Nastavio je nakon toga ministar svojih poslova po starom, u istom tonalitetu i tempu, pa je opet javno napao državu Bosnu i Hercepovinu i njene institucije izjavama o “korumpiranom sudstvu” i “korumpiranom tužiocu”. Osim što javno komentira sudske procese, ni ovaj put nije iznio nikakve dokaze za svoje tvrdnje, kao ni za prethodne kojima je branio prijatelja a napadao institucije države i novinare, a sve sa pozicije ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Umjesto dokaza objavio je kratki propagandni film kakve su pravili u Srbiji prije nego bi izvršili egzekucije glavnih junaka – Slavko Ćuruvija, Zoran Đinđić, Oliver Ivanović… a glavni junak u ministrovom filmu je novinar.
Jedan falsifikat, dvije odluke i spašavanje vojnika jarana
Proteklih sedmica, glavne aktivnosti ministra vanjskih poslova i većina istupa svedena je na javno zastupanje prijatelja, i nastavak napada na novinare. Aktivan kao da je sam svoj bot, svačim se služi i ne bira sredstva, a mjere i ukusa nema.
Da je branjeni prijatelj veoma poseban i da su zbog njega nipovci spremni na sve svjedoči i činjenica da je svojevremeno Nermin Muzur (SDA, NiP), tada prvi čovjek Turističke zajednice KS a aktuelni načelnik općine Ilidža, falsificirao vlastitu odluku o dodjeli sredstava po javnom pozivu kantonalne Turističke zajednice. U finalnoj (krivotvorenoj) odluci izostavljen je Foto Art kojem je prethodnom odlukom dodijeljen novac. Zašto je falsificirao vlastitu odluku samo da bi iz nje izbacio kompaniju prijatelja predsjednika stranke? Istog onog kojeg ministar i predsjednik stranke sada kao i toliko puta do sada brani.
U vezi s ovim slučajem u TZKS je i pokojna skupštinska zastupnica Segmedina Srna (SDP) zatražila od Muzura da objavi imena članova komisije i objasni kantonalnoj skupštini kriterije za dodjelu sredstava. Zahtjev je ignorisan. Ni Ured za borbu protiv korupcije nije našao za shodno ispitati fenomen dvije odluke. Slično kao što odgovor nisu dobili ni građani KS na pitanje kako i zašto je potrošeno preko četiri miliona maraka u Dubaiju, kada je ministar Delić (NiP) potrošio novac građana po svom i stranačkom ćeifu, i stavio zabranu (!) na ugovore i dokumentaciju vezanu za EXPO jer su kao poslovna tajna. Kako trošenje novca građana može i smije biti tajna za građane? Do kada traje ministarsko-stranački veto i dekret o tajnosti podataka o trošenju budžetskog novca Kantona Sarajevo?
Dok se Konaković bavi odbranom prijatelja kojeg istražni i sudski organi dovode u direktnu vezu sa pripadnicima bjelosvjetskih kriminalnih organizacija, ko se bavi vanjskim poslovima države Bosne i Hercegovine?
Možda ambasadori zaposleni po prinicipu spajanja porodica ili oni što su diplomatske funkcije dobili kao veliki znak pažnje i zahvalnosti za njihov nezavisan novinarski i urednički rad, s akcentom na pregalaštvo u predizbornoj kampanji? Zar zaista neko misli ili vjeruje da će diplomatski naturščici donijeti nešto dobro našoj državi na međunarodnom planu?
Od Hadže Efendića, SDA ambasadora u Beču, pa preko Bisere Turković (SDA), i drugih diplomata, Konaković kao SDA veteran je logičan nastavak prethodnih najtežih preko trideset godina diplomatije u nas.
Diplomatija Bosne i Hercegovine, saznajemo, ima veze i sa organizovanim kriminalom. U konkretnom slučaju izvjesni Fatih Kol, počasni konzul Bosne i Hercegovine u Panami. Željka Cvijanović je pokrenula inicijativu za njegovo razrješenje, a na njen prijedlog Kol je postao počasni konzul. I Fatih Kol, kao i ministrov prijatelj, osumnjičen je u akciji Black Tie 2. Cvijanovićka koaliciju zove zbirom stranaka negirajući da su uopšte koalicija.
Ostaje nada da su koalicioni, zbirno-stranački partneri Kojović i Dodik govorili istinu kad su izjavili da Vijeća ministara više nema. U tom slučaju Konaković neće još dugo biti ministar vanjskih poslova, niti će Nešić biti ministar sigurnosti (pa neće više kao ministar ići u Moskvu zajedno sa Dodikom da se konsultuje sa tamošnjim šefom Službe).
Konaković i Nešić su najbolji primjer kako se ne radi svoj posao, već se preplaćeno radno vrijeme koristi za rad protiv države. Obojica, svako na svoj način, redovno napadaju i kompromituju institucije Bosne i Hercegovine.
Biće dobro ako uskoro propadne i Nikšićeva žaba-vlada. Sasvim je sigurno da ministri poput Konakovića i Nešića, ili Rame Isaka, mogu pojačati tim Bosne i Hercegovine samo ako taj tim napuste.