Predizborna trakavica je pri kraju. Ne raste napetost, niko se previše ne uzbuđuje osim kandidata na izborima jer pate od lakših simptoma predizborne neizvjesnosti. Stranačke kampanje su dosljedno apatične i isprazne. Nema čak ni prigodne prljave igre i jačih udaraca ispod pojasa. Sva je municija davno ispucana. Svi čekaju glasove birača kao konjicu da ih spasi dok vise svako na svojoj političkoj čuki, na kojoj su zaglavili svako za svoj račun i zarad ličnih interesa, sinekura i privilegija.
Predizborna matematika
Predsjednica NS-a je predizborno izjavila da je njena stranka svojom politikom utjelovljenoj u federalnoj ministrici turizma i okoliša Nasihi Pozder uvećala zaštićene zone Federacije za čak 27%. Procenat zaštićenih zona je 4,6% teritorije Federacije. Ako se računa relativni skok rasta u odnosu na početno stanje (odnos razlike 0,9% prema početnih 3,7%), zaštićena teritorija je uvećana za oko 24,3% u odnosu na ono što je ranije bilo zaštićeno, a ne 27%. Ako se gleda procenat teritorije cijele FBiH, povećanje iznosi manje od 1% teritorije entiteta, tačnije 0,9%.
Nije ministrica, a nije ni predsjednica, spomenula redefinisanje vodozaštitnih zona Sarajevskog polja, podno Igmana. Predloženim novim granicama, zona drastično smanjuje prostor najstrožije zaštite u korist urbanizacije i gradnje, što direktno ugrožava vodosnabdijevanje glavnog grada. Sreća pa Sarajevo nema problema sa vodom. Ima je, nije da je nema, ali ne dolazi redovno do građana i nema je dovoljno za sve. Nije morala ministrica to spomenuti, mada je mogla, jer je riječ o kantonalnom pasjaluku za račun građevinske mafije, kako se kolokvijalno tepa onima koji su davno osvojili moć pa su vječno na vlasti. Bez obzira na ishod izbora – građevinski tajkuni uvijek pobjeđuju. Ali je morala i ovo spomenuti predsjednica NS-a kad već nabraja zasluge svoje stranke.
Nije ministrica, a nije ni predsjednica, spomenula da se dozvole za rudarenje i eksploataciju državne imovine izdaju brže nego što se Ustavni sud stiže izjasniti o ustavnosti takvih odluka i rješenja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na plenarnoj sjednici održanoj 24. i 25. septembra 2026. godine donio odluku u predmetu U-2/26, i utvrdio da niz akata institucija Opštine Vareš, Zeničko-dobojskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući ugovor o koncesiji za rudnik i pripadajuće anekse, kao i ugovor za državno šumsko zemljište, nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da su nenadležni organi raspolagali državnom imovinom suprotno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Spomenula je predsjednica da se SDP dogovara sa SDA o podjeli vlasti, ali nije spomenula ko se s kim dogovarao i gdje su dogovori obavljeni. U maniru „službi“ perfidno podvaljuje i spinuje koalicionog partnera (kao onomad ostavkom premijera Uka, koju je iznebuha podnio ne kaneći zaista napustiti funkciju, a bez konsultacija sa koalicionim partnerima). Tako je koalicija Trojka tom sabotažom u režiji Sabine Ćudić nezvanično prestala da postoji. Zašto Ćudić sabotira SDP ostavljamo informiranim čitaocima da sami zaključe, a zašto obmanjuje javnost manipulacijama i podvalama znaju i vrapci na grani. Između ostalog, nada se predsjednica NS-a, koja je samu sebe stavila na vrh izborne liste za državni parlament, a i na vrh kompenzacijske liste (!), da će nadmašiti Halida Genjca po broju mandata u državnom parlamentu. Po količini šuplje priče ga je davno nadmašila. Istina, nije Genjac bio od neke velike priče.
Prije tri godine ministrica Pozder je istakla Neum kao primjer „kako zaštita okoliša i turizam mogu ići pod ruku“. Ministrica je sa 243.000 maraka podržala „Sanaciju postojećeg i izgradnju novog sanitarnog odlagališta otpada Klepovica u Neumu sa pristupnim putem“, a sa 250.000 maraka je podržala nabavku mašine za Klepovicu. Pored toga Ministarstvo turizma i okoliša je finansiralo „Uređenje dijela obalnog pojasa na potezu centralni parking – plaža Grand hotela Neum“ sa 224.181 KM. Prilikom službene, radne posjete Neumu u martu tekuće godine ministrica je izjavila: „Važno je da se u našem jedinom morskom području efikasno upravlja otpadom, ali i da se prirodne vrijednosti kvalitetno štite.“ Prije dva dana pripadnici Federalne uprave policije izveli su akciju i pretres u Neumu zbog višegodišnjeg ilegalnog odlaganja otpada iz Stona u neumskom zaleđu.
Predizborna obećanja
Ipak, predsjednica NS-a i u nje joj ministrica su mala djeca kakvi su predsjednik SDA i u njega mu zamjenik. Potpredsjednik SDA Haris Zahiragić je izjavio da „bošnjački narod nije samo dobar i glup, već je dobar i ponosan“. Pa onda poručio Slavenu Kovačeviću kao borcu Armije Republike Bosne i Hercegovine da kaže šta je oslobodio da mu odmah to daju. Kao da je bilo šta u ovoj zemlji Zahiragićeva ili SDA prćija pa da ono daje nekome. Ali vjerujemo da Zahiragić i njemu slični sdaovci vjeruju da jeste, da je Sarajevo i ono malo Bosne što je odbranila Armija njihov ratni plijen. E, pa nije. Niti je Bosna njihova, niti su je svojom ikada zaista smatrali dok su o svom begovatu i muslimanskoj državici sanjali.
Nisu borci Armije Republike Bosne i Hercegovine mogli osloboditi i odbraniti koliko je Izetbegović mogao dati. Kao što je dao kad je priznao Republiku Srpsku, a još mu se nisu zahvalili adekvatnim spomenikom, čak ni priznanjem istorijske uloge u stvaranju tog entiteta. Tako Zahiragić pita bivšeg borca i tako mu poručuje dok agitira za B Izetbegovića koji je proveo rat u babinom kabinetu ili zajedno sa babom u trezoru banke. O kabinetskim i trezorskim avanturama Izetbegovića je u televizijskoj emisiji govorio lično Komšić, u prisustvu B Izetbegovića. Samo ovaj slučaj je dovoljan da se zna sve o SDA i njenom predsjedniku i potpredsjedniku. Za njih su svi koji nisu s njima u pronevjerama i prevarama Bošnjaka – izdajnici. To je hvala članovima DF-a pod zastavom Komšića za slijepu vjernost i sluganstvo stranci Izetbegovića. To je poruka i svim eventualnim koalicionim partnerima SDA, u ponekom kantonu u kojem još ima sljedbenika kulta Izetbegovića i SDA klijentelizma. To je nedvosmislena poruka svim prevarenim borcima, kao kad su poslali specijalce da batinaju borce usred Sarajeva i bacaju ih u Miljacku. A šta ako mi borci odlučimo sami uzeti ono što smo oslobodili i odbranili? U mom slučaju bi trolejbuski saobraćaj u Sarajevu bio znatno otežan.
U njega mu predsjednik, B Izetbegović, svojevremeno je javno rekao, a nije porekao, da on, Sin Svoga Oca, ne predstavlja Bošnjake nego stranku koju mu je otac ostavio kao havarisan automobil da nas poveze kao svoje taoce u budućnost bez budućnosti i završi fatalno putovanje na koje nas je njegov babo poveo. U procesu su ojadili Bošnjake koje ne predstavlja Sin Svoga Oca, jer predstavlja, kako sam veli, stranku koja mu je služila i služi za uništenje domaće privrede i pljačku Bošnjaka. Oboje je obavljeno temeljito. Kao predradnje za njihovo bogaćenje i uništenje Bosne i Hercegovine. O omiljenoj temi sdaovaca – izdaji – ne vrijedi više pričati. Nema potrebe konstatovati očigledno, kao što je današnje stanje u koje nismo dospjeli u jednom mandatu već u nekoliko decenija SDA prevara i lopovluka.
B Izetbegović predizborno najavljuje da će ukinuti „povlastice koje uživaju građani Sarajeva“ ako stranka destruktivne akcije dođe budalaštinom Bošnjaka opet na vlast. O kojim „povlasticama“ govori Sin Svoga Oca? Porodiljske naknade (1.261 KM mjesečno, 12 mjeseci), besplatni udžbenici, besplatan javni prevoz đacima, studentima i penzionerima sa minimalnom penzijom, subvencioniranje produženog boravka i vrtića, subvencije boračkoj populaciji, besplatan studij izvrsnim studentima i druge „povlastice“ koje su rezultat trenutne vlasti u sarajevskom kantonu. Eto, ako glasate za SDA glasaćete za ukidanje ovih „povlastica“.
Ukidanje je obećao svojim biračima i nosilac liste DF-a za kantonalnu skupštinu, Albin Zuhrić, inače neviđen poslanik u toj istoj skupštini, kao i u Federalnom parlamentu – dolazio je na sjednice u slučajevima kad je trebalo rušiti neki prijedlog vlasti ili da za potrebe televizijskog programa u direktnom prenosu priredi populističke ispade u maniru svog šefa i ublehara kakav se jednom u sto godina rađa a bezbroj puta abortira. Politički, naravno. Najavio je nosilac liste DF-a i savjetnik Komšića da će prva stvar kad osvoje vlast biti ukidanje neradne nedjelje. Ko zna možda će vratiti i najniže plate i penzije na stari Novalićev nivo, samo krije namjere za postizborno iznenađenje građanima. Davne 2016. godine tadašnji premijer a današnji zatvorenik Novalić je tvrdio da je „povećanje minimalne plate sa 380 na 420 maraka društveno opasno i da koči ekonomski rast“. Eto, ako date glas DF-u znate za šta glasate.
Da cirkus bude kompletan tu je i SDA žongler, nosilac sarajevske kantonalne liste, Faruk Kapidžić, koji je pred prošle izbore obznanio plan rasta i razvoja Sarajeva do 2030. godine a ta je strategija predviđala izmještanje sarajevskog aerodroma u Visoko, da se na njegovom mjestu izgradi jezero, kao i to da Sarajevo do tad ima 700.000 stanovnika. Ove godine je otišao dvokorak dalje pa je pomjerio rok u skladu sa izgubljenim prošlim izborima, a novi broj stanovnika koji predviđa je ni manje ni više nego milion. Mašala. S obzirom da vizionar dolazi iz stranke koja nije bila u stanju ama baš ništa dobro napraviti za njihovih trideset za nas najtežih godina, ali je zato uspjela uništiti sve što joj je stranačkih šaka dopalo, ne treba se brinuti da će Sarajevo 2050. godine biti prenaseljeno.
Strka oko zgrade Predsjedništva
Mrtva(čka) je trka do fotelje člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. B Izetbegović, dobro loš od Hubris sindroma, opet je zajahao mrtvo stranačko kljuse vjerujući da će ovaj put uspjeti ono što nije prije četiri godine i pobijediti najbezličnijeg protukandidata kojeg je mogao imati a koji ga je potukao do koljena. Nije baš da Sin Svoga Oca čini stalno isto a očekuje različite rezultate. Ovaj put možda upali taktika birvaktile izbora na kojima je pobijedio. Na tadašnju davno zaboravljenu pobjedu je uticalo nekoliko faktora. U to vrijeme značajna i stabilna baza je osigurala dovoljan broj glasova u odnosu na protukandidate kojih je bilo toliko da se u dva taksija ne bi mogli potrpati, ali dovoljno da se raspu glasovi i da niko ne dobije dovoljno. Niko ko nema stabilnu bazu, a tada je takvu bazu imao samo B Izetbegović. Važna je bila i vanredna situacija za poseban osjećaj stranačkog i nacionalnog jedinstva, i jedan tragičan događaj. Na vrhuncu predizborne kampanje umro je Sulejman Tihić, a onda je pred izbore pao i Bajram. Izetbegovići vazda hajruju na tragediji Bošnjaka.
Tako je SDA dobila Sina Svoga Oca za člana Predsjedništva i predsjednika stranke. Ovo drugo je bila originalna želja i iskren nijet neiskrenog i prefriganog Oca koji je Tihića postavio kao svog nasljednika da sačuva i pripremi stranački prijesto za Izetbegovića Drugog. B Izetbegović je zasjeo na babinu stolicu i ostao na čelu stranke nespreman za lidera nastavljajući gurati Bošnjake istorijskom stranputicom.
U ovoj strci učestvuje i načelnik Opštine Novi Grad Semir Efendić. Učestvuje, jer važno je učestvovati, u trci do zgrade Predsjedništva ne kao kandidat nego kao protukandidat Bećirovića. Koncept je da sumnjivo lice Efendić oduzme glasove Bećiroviću. B Izetbegović ipak ima stabilnu stranačku bazu, iako znatno manju nego nekad. A najvažnije na svakim izborima je mobilizirati vlastitu bazu, pa tek onda boriti se za nove glasove. Na ovo drugo Izetbegović ne može računati.
Ne treba zanemariti ni bjelodanu činjenicu da će na ovim izborima puno manje Bošnjaka glasati za bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Ne samo zato što je kandidat ovaj put Slaven Kovačević a ne Željko Komšić. Već zato što bi i Komšić nakon svoja četiri (!) mandata u Predsjedništvu dobio bitno manje glasova. Nije problem Bošnjaka što ne uče političke lekcije već što ih sporo uče a brzo zaboravljaju. Ipak, bilo je dovoljno šesnaest godina da prouče varalicu Komšića. Ne svi, ali znatan broj.
Međutim, problem B Izetbegovića je u tome što će Efendić osvojiti i dio „njegovih“ glasova. To je zanimljiva strana nezanimljivih opcija ovih izbora loših i preloših kandidata. Nijedan kandidat nije dobar izbor ali je svako bolji za Bosnu i Hercegovinu od Izetbegovića. Kao što je sve bolje za Bosnu i Hercegovinu od SDA.
Vrijeme je da Bošnjaci za svoje dobro konačno i definitvno ostave SDA iza sebe i zakorače u vlastitu bolju budućnost. Neće se naročito usrećiti, ali mogu završiti više decenija dugu nesreću sa SDA, i probuditi se iz košmara koji im je donio smrt, izbjeglištvo, bijedu i stanje vječne neizvjesnosti. Da li će Bošnjaci izabrati bolju budućnost ili lošu prošlost saznat ćemo uskoro.