Travnička anahronika
Jedina je to kuća u Zenjak mahali sa krovom od šindre, demirima i kapijom sa zvekirom. Drveni basamaci dovode u muzejski postav nove goste sa istovjetnim pitanjima, komentarima i konstatacijama, najmanje o književnosti i djelu, najviše o životu pisca s upornom trivijalizacijom biografskih stavki. Ponešto je zapisano u Knjigu utisaka posjetilaca muzeja a neki iskazi zabilježeni su u imaginarnu Knjigu zapažanja muzejskog kustosa.
*
Lijepo piše da je rođen u prigradskom naselju Dolac! Kako onda njegova rodna kuća u centru grada?
Kaldrma je nabrekla jedva zadržavajući davno zatrpani avlijski izvor da ponovo ne proteče tražeći sebi puta preko Krndije do starinskog naselja proslavljenog po biografskoj apokrifiji.
*
Da li je istina da je njegov otac bio…
Slova su se zbijala u neparne redove i potom rasplinjavala u štamparsku boju. Riječi su nasumično mijenjale mjesta spotičući se o potištenu interpunkciju.
*
Tako znači, pisao je i latinicom i ćirilicom!
Na tavanu su neki poznati glasovi čitali istovremeno i poeziju i prozu sve dok se nisu provukli kroz badžu na krovu.
*
Mogu li da fotografišem ovaj dokument?
Meni su u Beogradu, dok sam tamo službovao četiri godine, stalno govorili da je on rođen u srpskoj porodici! Naslovnice knjiga na mnogim jezicima svijeta stale su kopniti i oticati s korica kao akvarel potopljen u gorsko jezero.
*
Mi smo čuli da je bio mason i da je bila neka afera…
Sofra obješena o zid okrenu se sama od sebe naopako a turski fenjer u ćošku zanjiha se premjeravajući kao šestarom raspon između lukova ćuprije…
*
Majka, da li je bar ona bila Srpkinja?
Srčali pendžeri okvasiše se kišnicom koja se razljevala u expontovske stihove: Zašto je naša kuća tiha, majko?
*
Zar nije on u Beču potpisao pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu?
Ćilim se zategao kao trambolina na kojoj su lingvisti iz antologija i zbornika izvodili stilske vježbe za komediju zabune.
*
Can you tell me if he was a Muslim?
Crte lica na mostarskom crtežu Zuke Džumhura neznatno su se pomjerile.
*
Ovde piše: U šezdeset šestoj prvi put se oženio! Pametan čovek!
Buket hrizantema na crno-bijeloj fotografiji Mikija Đuraševića raspršio se u rukama Milice pred zapanjenim pogledom carinika na aereodromu, kad je s Mandarinom krenula u Stockholm.
*
Čiji je on pisac i kome je pripadao? To Vi nama recite!!
Nekoliko ičoglana iz vezirovog Konaka, de Fose, Salko Maluhija i Mordo Atijas istupiše iz romana odlučni da nastave karijeru kao putujuća književna lica nastupajući za sitan novac po varoškim hanovima i drumskim svratištima.
*
A s Titom, kakav je bio s Titom?
Ustakljene fotografije u sivim ramovima uskomešale su se u musandri jer se na jednom snimku vidi da palac drži u džepu od hlača.
*
Uglednici tvrde da je mrzio…
Let lampa, kresivo i šibice iz Doca na Lašvi bile su pripremljene ali požar u državnom Arhivu nije se dogodio zahvaljujući domaru koji je od samospaljivanja odgovorio dva pisma s daktilotekstom o želji da se novčani iznos izvjesne književne nagrade upotrebi za unapređenje narodnih biblioteka u Bosni i Hercegovini.
*
A ko bi drugi nego Alija Đerzelez i za njim Bonval-paša s kumbarama u rukama, ali već je bilo dockan: Ono što smo jednom ispričali i kazali nije više u našoj vlasti i mi ne možemo ni predvideti šta će od toga načiniti tuđa volja i pamet, ili ćud slučaja, a pod našim imenom.
*
Dedo s francuskom kapom (razdragano):
Došao sam da vidim gdje je se rodio naš Ivo!
Andrić.
Na dan 9.10., u kući pod krovom od šindre…