foto: Dženat Dreković/NOMAD

Škrgo: Alter Art

Travnička anahronika

Bez primisli da oponašam navadu Davida Lyncha da u istom bistrou svakog jutra u isto vrijeme  jede pitu od višanja, u ulicu gdje nema sunca, Školska 23, dolazio sam u Internet klub, prvi takav u Bosni i Hercegovini, da pijem najbolju espresso kafu u gradu. Na unutrašnjoj strani ulaznih vrata kluba plakatima su najavljivani koncerti i drugi kulturni događaji koje je organizovala i producirala organizacija Alter Art. Na jednome plakatu pisalo je da u Travniku sa zagrebačkim bendom Tena Novak gostuje Damo Suzuki.

Ovo je skrivena kamera, a ja sam njen protagonist!

Autori Ripina, video serijala koji se kao u kinu prikazivao pred publikom, od mog opisivanja ribolova i ribarskih tehnika u jednoj epizodi načinili su izvrsnu parodiju – zato sam pomislio kako znaju da tu redovno dolazim i da jamačno znam kako se zove jedan od dvojice pjevača grupe CAN, pa su negdje postavili kameru da snimi moju reakciju na lažnu vijest o tobožnjem koncertu.

Podozriv je bio i moj drug Draško G. zvani Sutlija Zenički, kolekcionar CAN diskografije, mislio je poput legionara Milka Starića, kad ih u Legiji stranaca, negdje u alžirskim pustinjama, obavijeste da će ih posjetiti predsjednik Francuske: Di će De Gaulle u ovu dumaču?

Pola sata prije najavljenog koncerta, u Internet klubu zateknem Sutliju Zeničkog kako sjedi za stolom u društvu Armine B. i neke, meni leđima okrenute, dugokose osobe.

Pred mojim drugom su sve gramofonske ploče koje je objavio CAN, a on, kako bi to činili stari prijatelji ili poznanici koji se nisu dugo vidjeli, živo razgovara sa Damom Suzukijem i poziva me da im se pridružim!

Ovaj nastup bio je jedan od stotinu i trideset koncerata muzičara i bendova sa svih svjetskih kontinenata, koji su svirali brojne žanrove, pravce i stilove muzike. Na travničkoj sceni gostovali su Gogol Bordello, Ken Stringfellow iz REM, Bill Gould iz Faith No More, koji je zbog doprinosa organizaciji postao počasni član Alter Arta…

Neispravno Vox pojačalo stajalo je u potkrovlju Pozorišne zgrade kao puška na zidu Antona Pavloviča Čehova i popravak tonske aparature kao pucanj je označio početnu tačku u nastanku organizacije s 500 članova.

Gvardijan iz travničkog Muzičkog društva posudio je pojačalo pozorišnom bendu Pjevački Institut Bezbrižni Rupert.

Osposobljavajući pojačalo, bivši student elektrotehnike Darko S. vidio je da na pozorišnom tavanu probe održavaju i srednjoškolci iz benda Holokaust, kasnije preimenovan u Alternativa Nova. Na njegov poticaj, pridružuju im se školski drugovi koji su tek formirali bend Grozny, a on će ih motivisati da od međusobno skupljenog novca iznajme kuću na Varoši i preurede je u mjesto za muzičke probe i tonsko snimanje.

Nakon nekoliko godina, u Gluhari, sobi za probe, 30 bendova u to vrijeme stvara autorsku muziku različitih žanrova – najvažnije pravilo za muzičare Alter Arta bilo je da nema sviranja tuđeg repertoara. Nastupaju na raznim pozornicama po gradu, festivalima i manifestacijama u Bosni i Hercegovini, zapažene turneje u Holandiji, Njemačkoj i Italiji imaju Alternativa Nova, Grozny i konceptualni bend KZU, ole, olePZU, oje, oje. Prvi travnički bend koji je snimio album je KillingJazzHardcoreBaby, a nakon njih to su uradili Holographic Human Element, koji su na evropskim pozornicama odsvirali 150 koncerata.

Slično Andrićevim studentima iz romana Na Drini ćuprija, koji višegradskoj omladini iz Beča, Graza i Praga donose nove reči i pošalice, nove pesme, nove igre sa zimušnjih balova, a naročito nove knjige i brošure, Darko S. je u Travnik hamalski teglio ono što je učio od engleskih muzičkih producenata i menadžera o dotad ovdje neviđenim stvarima, standardima i modelima u organizaciji muzičkog i kulturnog života mladih. Alter Art bijaše njegov šah eser – životno djelo.

Osim muzičke, organizacija je imala i fotografsku, likovnu i strip frakciju, snimale su se radio drame, producirao Ripin, organizovao festival Dani adolescenata, likovne izložbe, književne večeri, filmske projekcije i mnoštvo radionica raznih umjetničkih formi.

Skandalom s održavanjem koncerta Let 3, Travnik je proskribovan kao tamnovilajetska palanka a za Alter Art bio je to samrtni hropac koji je potrajao sedam godina, koliko je bilo potrebno da vlastodršci ostvare naum o suptilnom i time ništa manje brutalnom gušenju i gašenju organizacije.

Mladi građani alternativnih namjera htjeli su da budu drugačiji, različiti… Zbog toga je i okončano njihovo djelovanje.

Uzemirujući klepet drvenih krila leptira-igračke, s kojim se na kaldrmi ispred Andrićeve kuće igra dječak u završnoj sceni kratkog filma Irhana može mirno da spava, čuje se u mukloj tišini koja nije pobjednička, begovska, sa Sofe iz Travničke hronike.

U Gluhari danas svira jedan bend. Tome možemo pridodati još jedan, i to čini muzičku scenu Travnika.

Članovi organizacije razišli su se kao voda koja sebi nađe puta kad se izvorište potoka zatrpa, sad je umjesto hučnog toka korito suho i samo mahovina na kamenju ukazuje da je tu proticala moćna matica. Kao Hendek koji iznenadno i povremeno proteče, u grad ponekad naiđe i nanese kakav inostrani bend i održi koncert muzike neestradnog karaktera.

Istinabog, rudimentarno je objavljivanje Javnog poziva za kreiranje travničke muzičke scene, kojim je Centar za kulturu dao „ponudu svim zainteresovanim muzičkim sastavima, DJ-ima, solo izvođačima za kreativni i scenski izražaj“!

A Darko S. nije otišao u Njemačku, da tamo bude vozač autobusa kojim se prevoze bendovi na turnejama po Evropi, samo zbog pandemije covida-19…

Travnička anahronika

Škrgo: Lašva
Škrgo: “Ljudi k'o vozovi”
Škrgo: Dva kofera, spremna
Škrgo: Mecena
Škrgo: Kazalište
Škrgo: Vera
A šta je s tvojom slobodom?
Šoša i Majka
Titov travnički šnajder
Ćursija
Škrgo: Doktor Rakigjija
Škrgo: Drug Avdo
Škrgo: Bulaja
Škrgo: Brandis
Škrgo: Golubari travnički
Škrgo: Braća Kulenović
Škrgo: Rašela i Sunkula
Škrgo: Suzi
Škrgo: Plava voda
Škrgo: Limena glazba
Škrgo: Ilhamija
Škrgo: Major Petrović
Škrgo: Fejso
Škrgo: Muad'Dib
Škrgo: Kaleidoskop
Škrgo: Rosa Brandis