Travnička anahronika
Sa osobitom pomnjom dali su razgaliti taj spomenik veleč. gosp. rektor travničke isusovačke gimnazije o. Ivan Kujundžić, kr. kapetan Teplý, vojn. građevni asistent g. Kasper, zapisao je Ćiro Truhelka u izvještaju o pronalasku jedinstvenog mauzoleja srednjovjekovne Bosne. Grobno mjesto ispod biliga sadrži dvije komore, prva je prazninom trebala zavarati pljačkaše, a u donjoj komori, stropa poput dubrovačkih palata oslikanog zvijezdama, u kamenom sarkofagu bio je skelet jedne od najvažnijih ličnosti Bosanskog kraljevstva, najpoznatijeg čovjeka travničkog kraja iz tog doba.
Radomil dijak uklesao je epitaf:
Ime je neobično, Batalo se ne zove ni jedan poznati žitelj Bosne u srednjem vijeku, zato neki historici smatraju da mu je to nadimak, čije značenje nije odgonetnuto, no u svim istorijskim dokumentima za života je tako imenovan.
Iz plemenitaškog roda Šantića, u tvrdom gradu Toričanu, iznad današnjeg Varošluk sela i rijeke Lašve, gospodar je župe Lašva.
Ženjen Resom od Vukčića-Hrvatinića, kćerkom vojvode Vukca Hrvatinića a sestrom vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića, kneza bosanskog Dragiše Vukčića i bana hrvatskog Vuka Vukčića, Batalo postaje i gospodar župe Sana.
Posljednji poznati tepčija u istoriji Bosne, bio je jedini s takvim zvanjem u službi kod dvaju kraljeva i jedne kraljice.
Upravitelj kraljevskih posjeda, vaspitač mladih vitezova na vladarskom dvoru, savjetnik, kletvenik, svjedok – ne zna se pouzdano šta je sve bila funkcija tepčića ili tepčije u bosanskom rusagu. Pretpostavlja se da je istovjetno zvanje na dvorovima u Srbiji i Hrvatskoj obuhvatala dužnost sudca, nadzornika kovnice novca i oružja, nosioca vladarskog skiptra, nadzornika kraljeve tjelesne straže.
Tepčija Batalo svjedok je od Bosne kad kralj Stjepan Dabiša zbog turačke bojne daruje braći Semkovićima mjesto Kolo i kletvenik, kad Dubrovčanima kralj Stjepan Ostoja daruje zemlju od Kupila do Stona, svjedoči i kad se ovi kraljevi savjetuju sa vlastelom i velmožama. Povelja u kojoj kraljicu Jelenu s vojvodama Hrvojem Vukčićem i Sandaljom Hranićem, knezom Pavlom Radinovićem savjetuje da zabrani carinske punktove u Stonu i Slanom, insignija je njegovog ugleda i uticaja.
Učesniku bosanskog Stanka, Nobilis virus Bathalus, Malo vijeće Dubrovačke Republike dodjeljuje dubrovačko građanstvo.
Na poziv kralja Dabiše s ostalim boljarima u odbrani kraljevstva vojuje protiv Osmanlija.
Historici blagosiljaju tepčiju kao mecenu koja knjige okova srebrom i zlatom i prikaza ih starcu Radinu. Njegov dijak Stanko Kromirjanin na jednoj od četiri sačuvane stranice jevanđelja poznatog kao Batalovo ispisao je jedini poznati popis redovnika Crkve bosanske.
Dijak je kao poseban izraz Šantićevog ugleda zabilježio da su mu na gredicah, na kolima dovozili vino iz Kremene, a historici su to mjesto nastojali ubicirati od Kremone u Italiji do Kremenika kod Viteza.
Dvorske kancelarije ne bilježe kakav je na priliku velikaš bio svojim župljanima. Kromirjanin zapisa da biše mnogo dobar dobrim ljudima.
*
S osobitom pomnjom Batalov mauzolej uništen je za vrijeme jugoslovenske Kraljevine izgradnjom Srpske pravoslavne crkve, kao da je u Turbetu to bilo jedino pogodno mjesto za podizanje hrama božijeg. Ostao je tek oštećen bilig čovjeka koji biše mnogo slavan.
Otkako su Osmanlije povukle vojnu posadu 1540. godine, tvrđavu Toričan niko nije opravljao ni obnavljao, no i sad klimava i naherena, još uzgor stoji svojim bedemima i bastionima. Kad se među njima, iznad Varošluk sela i rijeke Lašve, na promociji prvog istoriografskog djela o posljednjem tepčiću raskrile korice knjige Tepčija Stipan Batalo Šantić i njegovo doba, autor Amir Kliko i kulturni trudbenici iz Bosanskog kulturnog kruga Travnik kao izdavači, uzidaće u tvrđavu na simboličan način kamen pijeteta uzmožnom mužu.