Da li vam je poznato ime Franjo Lipski, pitala je gospođa izdvojivši se iz grupe turista koji su iz Hrvatske došli u Andrićevu rodnu kuću. U muzejskoj biblioteci pokazano joj je najstarije izdanje u Zavičajnoj književnoj zbirci, knjiga poezije Zov proljeća i mladosti na kojoj je uz ime autora Ante Jakšića pisalo Tiskara Franjo Lipski, Travnik 1938.
On je bio moj ujak, rekla je.
Marmorirana hartija, moare ili svilenkasti papir s talasastim prelivima, fina maroken koža s pet prošivnih mjesta od lanenog konca oko tri kanapa od kudelje metodom po dvije, ručno pletena tordirana vrpca, sveščice ili tetradi, ljepilo od bijelog pšeničnog brašna – svijet u kojem nastaju knjige zanimao je mladog Slavonca više od svijeta u kojem se o knjigama govori pa je u trećem razredu napustio gimnaziju u rodnoj Slavonskoj Požegi i kao šegrt knjigovezačkog zanata stavio se na raspolaganje majstoru Lavoslavu Kleinu.
Kako se slažu olovna slova za visoki, plošni, propusni i duboki tisak, u godini Andrićeva rođenja Franjo Lipski uči u Banjaluci. Tiskar Josef S. Wolf veoma je zadovoljan slovoslagarom i knjižarskim pomoćnikom, u slobodno vrijeme amaterskim glumcem.
Negdje između službovanja kod slavonskopožeškog i banjalučkog majstora, špartanja po garnizonskim egzercirima i namještenja kod Zemaljske štamparije u Sarajevu, naučio je svijet gledati kroz objektiv foto kamere.
Meni je Bosna suđena, govorio je Andrić, a to bi za njim mogao ponoviti Franjo Lipski.
U glavnoj travničkoj ulici, nazvanoj po feldmaršalu koji je s okupacijskim jedinicama bez oružanog otpora ušao u grad, vojvodi Württembergu, otvorio je dobro snadbjevenu knjigotiskaru s knjigoveznicom i knjižarom.
Prvi travnički tiskar skladno razvija poslove, stiče dom i obitelj kad se ženi Vukovarkom Albinom Kršić, rađaju se kćerke Zora, Ljubica, Zlata i Mira, sin Zvonimir koji će kasnije postati štamparski majstor i zamjenik stjegovođe u gimnastičkom Stijegu Travnik Hrvatskog junaka.
Stavnja ga nije mimoišla za Veliku vojnu i rezervni vodnik-narednik potuca se između Pešte, Segedina i Sarajeva.
Voli pjevanje, odbornik je i predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva Vlašić u kojem nastupa Edo Ljubić, čije će se ime naći na istim stranicama američkih novina s imenima Franka Sinatre i Binga Crosbyja, uz njega i potonja operska pjevačica Mira Bašić.
Matija Zlamalik, budući profesor primijenjenih umjetnosti i bendžo svirač u noćnim kabareima, izobražuje se za tipografa kod tiskara Lipskog.
Osim narodnih junačkih pjesmarica, knjiga šaljivog sadržaja i knjiga razne sadržine, kod knjižara su se mogli kupiti i sportski rekviziti, u Busovači se i danas spominje Franjo Lipski, jer je prva fudbalska lopta donesena u ovaj gradić nabavljena u njegovoj knjižari.
Za uglednu obitelj nastupilo je tragično doba od časa kada su trupe Wehrmachta, kao birvaktile austrougarske, bez borbe ušle u grad, spremno dočekane od endehazijskih petokolanaša.
U bombardovanju Travnika kao snažnog neprijateljskog uporišta, saveznički avioni iz eskadrile Južnoafričkih zračnih snaga pogodili su bombom Hadžijunuzovića kuću i u njoj usmrtile Franjinu kćerku Zoru i unuka Berislava.
Poslije drugog i konačnog partizanskog oslobođenja Travnika, dogodila se havarija knjižare, papirnice i stana tiskarovog:
Tri vojnika naše Narodno Oslobodilačke vojske vozila su na kolima 21 minu. Jedna mina je sa kola ispala, vojnik ju je vratio na kola i nastala je eksplozija, te su sva tri vojnika, kola, konji bili razneseni u paramparčad, a okolne kuće su bile dvije posve porušene, druge djelomično, među njima i ta moja, pisao je Franjo Lipski Predsjedništvu AVNOJ-a.
Ni Porabni ugovor s redakcijom lista Oslobođenje, kojim je dio njegove tiskare postao jedna od jedanaest partizanskih štamparija u Bosni i Hercegovini, nije Franji Lipskom pomogao da ne bude uhapšen i optužen da je vređao ugled i narodnu čast Hrvata federalne Bosne i Hercegovine i slabio njihovu otpornu snagu. Okrivljen da je propagandno sarađivao s okupatorima i za čitavo vrijeme ustaške vlasti štampao letke i proglase uperene protiv borbe naroda Jugoslavije, posebno je terećen zbog štampanja lista isusovačke gimnazije Živa krunica u kome su se pored verskih članaka uvrštavali i politički članci, koji su imali neprijateljski stav prema narodno oslobodilačkom pokretu.
Sud za suđenje zločina i prestupa protiv narodne časti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine osudio ga je na kaznu gubitka narodne časti u trajanju od tri godine i konfiskaciju štamparije.
Molba za pomilovanje uslišena je u prvom dijelu kazne a drugi je dio neumoljivo izvršen. Franjo Lipski je i dalje bio tiskar, do kraja radnog vijeka radio je na svojim mašinama, u državnim štamparijama.
Tehnika višebojnog, dvobojnog i jednobojnog svjetlotiska Franju Lipskog učinila je začasnim Travnjakom, najvećim travničkim izdavačem razglednica. Dvije stotine veduta grada, diptih i triptih panorama snimljenih njegovom kamerom, izrađivanih u Beču, Pragu, Budimpešti, slikovna je hronika i vodič za visoku, gordu i upravo nedostižnu predstavu koji Travnjaci imaju o sebi samima i o svojoj varoši.
Poput paleolitskih ljudi-skupljača, Vladimir Jerić, član Društva filatelista i kolekcionara Travnik i jedini predratni magistar humanističkih znanosti u gradu, decenijama je sakupljao sve što se moglo pronaći o životu i radu Franje Lipskog, kao i mnogih drugih nakladnika travničkih razglednica u vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Nekadašnji direktor Arhiva Srednje Bosne i bivši generalni konzul Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, akribično je za štampu pripremio monografiju radnog naziva Bibliografski katalog razglednica Travnika 1898-1918, svojevrsni katalog mijena slike grada u koji se prije 120 godina nastanio prvi travnički tiskar Franjo Lipski.