foto: Dženat Dreković/NOMAD

Škrgo: Rašela i Sunkula

Travnička anahronika

Ni Travniq no es mas menimo lugar.”

Nije ni Travnik najmanje mjesto.

Rašela i Sunkula stanovale su na Varoši i Žitarnici, blizu jedna drugoj, a skoro podjednako udaljene od Kalkadoša, jevrejske sinagoge.

Rašela Baruh udajom je iz Travnika otišla u Bosansku Gradišku, odakle se kao udova Elijas vratila i otvorila trafiku s malim dućanom.

Sunkula Kalderon izučila je trgovačku školu i imala činovničko namještenje u Sreskom sudu.

Bile su rodice, Rašela je bila Sunkulina tetka.

Kovitlac pogroma i holokausta zahvatio je njihove živote i bacio ih u istu tragičnu sudbinu.

Veliki župani, podžupani, logornici, tabornici, stožernici, oružnici i redarstvenici svoju strahovladu počeli su s poniženjima i unižavanjima dostojanstva travničkih Jevreja, Sefarda i Aškenaza podjednako. Morali su nositi žute trake, nisu smjeli hodati nogostupima ni odlaziti na pijacu i u gostionice, zabranjeno im je bilo da nose fesove i stanuju u glavnoj ulici.

Endehazijski teror nastavljen je kolektivnom deportacijom svih članova jevrejske zajednice u koncentracioni logor Jasenovac. Prvi je odveden Salomon Gaon u julu 1941. godine. U februaru 1942. godine u gradu je ostao jedan Jevrej, doktor Fischel Rozenzweig, kojeg su ustaše zadržale kao liječnika u bolnici, poslije su zbog suzbijanja endemskog sifilisa u travničkim selima doveli dr. Rafaela Nahmiasa i dr. Alberta Frölicha.

Dok su trajala masovna hapšenja i lov na ljude s jevrejskim imenima, Rašela i Sunkula skrivale su se po nekim selima u okolini grada. Tu im nije bilo dugog stanka, morale su tražiti nova skloništa, pa su preko jataka i javki otišle na Vlašić, među partizane. Trafikantica i činovnica postale su bolničarke u Travničkoj partizanskoj četi.

Planinom je uskoro nastupio zloglasni četnički valjak Rade Radića, velika borbena formacija u akciji uništavanja i razbijanja partizanskog pokreta. Komandant vojne operacije stekao je istaknuto mjesto u istoriji kvislinškog beščašća: ratni put počeo je kod Starog kao komandir partizanske jedinice, a nastavio kod Čiče kao četnički vojvoda i član Nacionalnog komiteta. Završio je kao svjedok doveden u Beograd na suđenje Draži Mihailoviću, potom zbog pučističke veleizdaje, svirepih ubistava zarobljenih partizanskih ranjenika i dr. Mladena Stojanovića, potpisivanja sporazuma o saradnji sa Nijemcima, ustašama i domobranima osuđen na smrt strijeljanjem, trajni gubitak političkih i pojedinih građanskih prava, konfiskaciju cjelokupne imovine i gubitak državljanstva. Po bivšem trgovcu, kojeg pretpostavljene četničke komande označavaju kao čovjeka niske kulture, danas se zove jedna ulica u Banjaluci, a spomenik mu je podignut u selu Skatavica kod Čelinca.

U naletu četničkog valjka izvršen je puč u Imljanskoj partizanskoj četi i većina srpskih gorštaka petokraku zvijezdu na šubari zamijenila je kokardom. Zakletvu na vjernost kralju i otadžbini položili su u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Vidovištu, pa je Rade Radić poveo jednu kolonu valjka u borbeni pohod. Napali su partizanski logor na Perli, ubili nekoliko boraca Travničke partizanske čete, nekolicinu zarobili i mučili, da bi u pobjednosnom povratku preko planine petoricu od njih strijeljali. Rašela i Sunkula bile su među preživjelim zarobljenicima koji su odvedeni u selo Šiprage i tu ostavljeni pod stražom.

Strahovi, patnje, napastvovanja, prisilni rad – ne znamo šta su s četnicima preživjele Rašela i Sunkula, dok nisu uspjele pobjeći iz zarobljeništva. Pomoću nekih seljaka iz Vrbanje, preko vlašićkih prostranstava došle su na drugi kraj planine, u selo Gluha Bukovica i skrile se kod partizanskog kurira i odbornika Redže Musića.

Izgleda da ih je odala seljačka pakost. Mještani sela prijavili su vlastima u Travniku da ih je Redžo Musić prevario i ucijenio za 39.000  kuna, koje je skupljao za partizane, pa je u Gluhu Bukovicu stigla žandarmerijska patrola. Prilikom pretresa njegove kuće, žandari su na tavanu pronašli Rašelu i Sunkulu. Zajedno sa izvještajem broj 106  patrola ih je predala Kotarskoj oblasti Travnik, kao prvoj postaji zločinačke mašinerije.

Prisilni boravak u Staroj Gradiški trajao je kratko, partizanke i Jevrejke ubijene su čim su ušle u logor.

Jednim previdom i omaškom, Rašela i Sunkula umorene su prije stvarne pogibije. Na Perli, gdje su četnici napali partizane, podignut je memorijalni spomenik.

Kako bi izgledao ovaj grad, i svijet ovaj, da su Rašela i Sunkula nastavile živjeti svoje građanske živote?

Travnička anahronika

Škrgo: Lašva
Škrgo: “Ljudi k'o vozovi”
Škrgo: Dva kofera, spremna
Škrgo: Mecena
Škrgo: Kazalište
Škrgo: Vera
A šta je s tvojom slobodom?
Šoša i Majka
Titov travnički šnajder
Ćursija
Škrgo: Doktor Rakigjija
Škrgo: Drug Avdo
Škrgo: Bulaja
Škrgo: Brandis
Škrgo: Golubari travnički
Škrgo: Braća Kulenović