Travnička anahronika
Da ovo postoji u Berlinu, moralo bi biti stalno otvoreno i raditi bez prestanka, jer ljudi odatle jednostavno ne bi htjeli otići!”
Oni što, kako to veli drevni pjesnik Bulbulija, obiđoše svijet kut po kut, govorili su da takav enterijer, ambijent, atmosferu i umjetničke događaje nisu vidjeli ni u jednoj evropskoj čaršiji.
Jedinstveno i neponovljivo mjesto na kulturnoj sceni Travnika stvorilo je svojom imaginacijom i aktivitetom njih troje, čije je živote na bitan način usmjerio jedan novinski oglas. Nezaposleni, radnici iz oblasti kulture nisu bili i besposleni, umjetničke čežnje saobrazili su u autorsku grupu Rosa Brandis i maštali da stvore ono što u gradu nikada prije nije postojalo, autonomni kulturni prostor, mali privatni kulturni centar. U Oslobođenju je pisalo da Pro Helvetia želi finansirati inovativne kulturne projekte u BiH, za što mogu konkurisati i nezavisni umjetnici i kulturni stvaraoci. Tokom jednog poslijepodneva nastao je programski Manifest s konceptom, sadržajima i učesnicima zamisli osnivanja galerije savremene umjetnosti, knjižare i cluba, što je švajcarska fondacija izdašno podržala.
U potkrovlju sedrene kuće iz 1911. godine, u kojem osim gomile hantraga i golubijih gnijezda ničeg drugog nije bilo, nakon 10 mjeseci predanog rada na adaptaciji prostora, restauriranju starog namještaja i bdijenja nad svakim enterijerskim detaljom, neobičnim uličnim hepeningom otvoren je Kaleidoskop.
U Travniku je prethodnih godina austrijski diplomata W.M. Stojan s travničkim pozorištarcima organizovao workshop slobodnih teatara Kaleidoskop i u preuzetom nazivu sažet je glavni princip galerijskog, knjižarskog i klupskog djelovanja. Kaleidoskopsko šarenilo nije odražavalo produkcijsko i prezentacijsko svaštarenje, radilo se o nastojanju da se uz artikulaciju lokalnog kulturnog identiteta i afirmisanje umjetnički nadarenih mladih ljudi, obzori i vidici upotpune gostovanjima umjetnika iz različitih dijelova svijeta.
Smještena u tavanski zakutak, mala knjižara bila je jedino mjesto u gradu na kojem su se prodavale isključivo knjige i literarni magazini. Obasjani noću plamenovima desetina malih svijeća, na klupskim otomanima i foteljama moglo se sjediti, prelistavati i čitati zanimljive književne naslove bez kupovine.
Premda prostor nije bio primjeren za galerijsku djelatnost, nastojala se promovisati savremena likovna umjetnost i izvan tavana, za njih je cijeli grad bio galerija!
Kaleidoskopski stil, interno smo nazivali plakate i sve ostalo što je grafički na vanredan način vizualizirao jedan od osnivača i voditelja, Stanislav N.
Barska ponuda pod starim drvenim gredama razlikovala se od ostalih cafea u gradu, što je uz druge poslove kao suosnivač i voditelj osmišljavala Sanela N.
Jedan od prvih novuma koji su uveli u postojeće standarde travničke kulturne scene je mjesečni program kulturnih događaja, raspoređenih po danima u sedmici, svaki za određenu vrstu umjetnosti.
Utorak je bio dan za scenska čitanja literarnih djela svjetskih klasika i avangardnih pisaca, s kostimiranim glumcima i autorskom muzikom koju na akustičnim instrumentima performira resident band UltraRed Orchestra, s muzičarima u crvenim odorama gradske Limene glazbe, što je bio svojevrsni muzički alter ego članova odličnog travničkog benda Alternativa Nova.
Srijedom su otvarane izložbe savremene likovne umjetnosti, predstavljane instalacije i perfomansi u kojima sudjeluje i Rosa Brandis, održavana predavanja…
Camera Obscura bio je naziv filmskog programa četvrtkom, s projekcijama dokumentarnih i kratkih filmova, video art radova…
Kabaretski šou Liliput petkom su izvodili Rifi i Sefa, igrane su pozorišne duodrame, održavan body painting performans s temama Zagonetke gučogorskih tetovaža, Oplakivanje Ilhamije…
Unplugged koncerti, sessioni i DJ setovi održavani su subotom, a za nastup na minijaturnoj pozornici bendovi su pripremali poseban akustičarski gig. Pred odlazak na turneju po Njemačkoj, Alternativa Nova je održala generalnu probu pred publikom – uraditi nešto novo i drugačije od uobičajenog, bio je produkcijski imperativ.
Nedjeljom je ad hoc bend Sunday Jazz Pioneers svirao jazz u matineji Morning Glory i soareji Evening Sky.
Sve što je propalo, propalo je s razlogom!
Pozivajući se na Hegelovu misao, koja razmatra propast država, jedan od troje osnivača pokušavao je objasniti zašto je Kaleidoskop prestao s radom nakon dvije godine. Posljednji od 270 produciranih i prezentiranih događaja bio je prvi nastup benda koji će potom dobiti naziv Dubioza Kolektiv.
Prihodi od kluba i knjižare bili su jedini izvor kojim više nisu mogli pokrivati troškove. Od državnih institucija i budžeta nikad ništa nisu dobili za organizovanje kulturnih događaja, kojih su po brojnosti imali više nego sve kulturne ustanove i organizacije Travnika zajedno. Jednom je jedan opštinski načelnik doveo jednog pisca radi promocije jedne knjige a potom zaboravio da plati račun za cocktail. Jedinu donaciju dobili su od jedne pivare – pet kartona piva.
Anahroničarska zabilješka nije nastala iz nostalgičarske ognjice, kao priziv zgodne biografske crtice, kako bi to u studentskim danima rekao Edin Z. Napisana je da obavijesti mlade Travničane, koji to ne pamte, a one koji su bili dio kaleidoskopske priče podsjeti na kratko razdoblje u kojem se u Travnik maksuz dolazilo iz Banjaluke, Zenice, Mostara, Sarajeva… kada se oko Kaleidoskopa i nekih drugih organizacija kakav bješe Alter Art okupljao veliki broj mladih muzičara, pisaca, glumaca, slikara, fotografa, dizajnera, njima su bili pridruženi neki iz stare garde travničkih kulturnih trudbenika, a istovremeno, u gradu stalno gostuju umjetnici iz SAD, Kanade, Australije, Evrope…
Tih nekoliko godina velike stvaralačke energije Travnik je ponovo bio glavni grad Bosne, kao središte alternativnog i avangardnog umjetničkog ejaleta.
Bez jasne svijesti i namjere, troje osnivača i voditelja s ostalim saradnicima kulturološki su obilježili mnoštvo pojedinaca iz jednog naraštaja srednjoškolaca i studenata.
Skoro je neukusno spominjati filozofski motiv šutnje o jednom vremenu kao vlastiti stav prema takorekuć zaslugama iz prošlosti, no kad iz službeno-poslovnih razloga upitah mlađeg, dosta uspješnog travničkog arhitektu, da li je čuo za postojanje Kaleidoskopa, on mi odgovori:
Pa vi ste mene formirali!
