Travnička anahronika
Četvrtak podne, oko pola dana
kad kroz Travnik mašina maršira
iz mašine iskra iskočila
te zapali begovu pojatu.
Skupiše se travanjski mladići
Da ugase begovu pojatu.
Dok se lati ćoška i konaka,
sve Šumeće vatra obuzela.
Uz Hendek je vatra dolazila,
na Varoš se popela
i niz Đikin sokak oborila.
Pod prigodnom egidom Brandkatastrophe in Travnik, Lederer & Popper iz Praga i sarajevski fotograf Buchwald izradiše krasne razglednice na kojima veći dio grada izgleda kao poligon za testiranje atomske bombe! Iako je Travnik gorio više puta, stari Travnjaci nazvaše Velika jangija požar od 3. septembra 1903. godine!
Jamačno i bezbeli da je bilo čaršinlija koji su u tome vidjeli dokaz o pogubnosti novotarija, jer da nije bilo pruge i željeznice, ne bi bilo ni velikog požara!
Na izlasku iz Donje čaršije, kod Hasanpašića kule, plamena iskra iz lokomotive parnog voza Ćire prešla je preko rijeke Lašve i pala na pojatu Derviš-bega Hadžialića u mahali Šumeće. Nastali požar vjetar je prenosio na susjedne kuće pokrivene šindrom i sažgana bi najprije ta mahala, zatim su se vatre širile prema tvrđavi na brijegu i dalje po gradu.
Travnički vatrogasni odred i bataljon 70. pješačke pukovnije nastojali su ugasiti i zaustaviti širenje požara, u tome im je pomagalo građanstvo, među njima i đaci Velike nadbiskupske gimnazije. Jedan od njih, Grga Novak, kasnije predsjednik Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, kazivao je:
Rano ujutro probudili su nas sve učenike u internatu i požurivali da se brzo spremimo jer treba da pomognemo u gašenju požara koji je izbio u Donjoj čaršiji. S kantama u rukama, uz pratnju našeg prefekta potrčali smo na mjesto požara. Od silne vatre Donji grad je gorio kao baklja. Nas učenike su poredali do rijeke Lašve, a bilo nas je mnogo, pa smo dodavali kantu po kantu punu vode ljudima koji su s ljestava sipali vodu po užarenim kućama i palim gredama. Jedna grupa mojih starijih drugova pomagala je vatrogascima, a druga je prenosila stvari iz susjednih kuća i dućana na kola koja su ih odnosila u Gimnaziju kao sigurno mjesto.
U pomoć pristigli vatrogasci i dobrovoljci iz Zenice, Bugojna i Donjeg Vakufa mogli su samo pomjerati iz mahale u mahalu linije odbrane sve dok, kazuje nam narodna pjesma, momci iz prigradskog naselja Vakuf ne zaustaviše plamenove u Fatmić mahali, nadomak Gornje čaršije.
Činovnici okupacione sile sačiniše popis šteta i ustanoviše da su potpuno uništene nastarije mahale Čatale, Varoš, Šumeće, Tepedžik, Zulići, Tabić mahala, Potur mahala, Đikin sokak a među njima 582 kuće, 329 pomoćnih zgrada, 60 dućana, 9 džamija i 1 sinagoga. U najveću bijedu zapade i bez stana ostade tri hiljade ljudi.
Veliko je kulturno blago sagorjelo, nestadoše ko zna kakvi sve dokumenti, pisma, levhe, knjige, namještaj, nakit, odjeća, oružje, posuđe i dekorativni predmeti…
Narod po Bosni za tri godine dade dobrovoljnih priloga 500 hiljada kruna u zlatu, prikupi se u poseban fond 30 hiljada kruna u zlatu za trgovce i zanatlije. Zemaljska vlada odriješi kesu, novce dadoše i Željeznice iz svojih fondova, i darovaše građevinski materijal za gradnju 183 kuće, a njihove vlasnike oslobodiše plaćanja poreza na period od 10 i 20 godina. Državnim parama obnovljene su tri džamije a za sinagogu izgleda ne dadoše ništa.
U strahu od novih požara, Vlada zabrani krovove od šindre i samo u mahali Osoje te u Gornjoj čaršiji ostadoše kuće da podsjećaju na Travnik prikazan na najstarijim crtežima grada iz 1887. i 1889. godine. A la franca zatomi a la turca jer su nove kuće podignute u stilu stambene arhitekture srednjoevropskih gradova. To dade novi izgled Travniku, što je danas dio graditeljskog naslijeđa, zbog kojeg su se sve do 1990-ih godina snimale ekranizacije Andrićevih pripovijetki i drugi filmovi.
Velika jangija postala je motiv u književnosti, a nedavno je u travničkom Zavičajnom muzeju skoro zaboravljenu verziju sevdalinke otpjevala i potom tonski snimila Atifa Duna iz banjalučkog hora Safikada.
Kad mašina kroz Travnik maršira
mašindžija napio se vina
pa ne gleda kuda ide mašina.
Iz mašine vatra iskočila
sav je Travnik vatrom zapalila.
Zapalila čoje i sokake
i begovske velike konake.
Izletjele bule iz koliba
iznijele djecu bez povitka.
Začudilo se staro i mlado
đe izgori ruho djevojačko.
Posljednjih godina kao da u raznim dijelovima grada ponovo tinja Velika jangija. Nema dima, nema vatre, jedino se podigne golem zastor od prašine kad bageri zahvate stare travničke kuće, najviše one koje su sagrađene na temeljima Velikom jangijom spaljenih kuća. Ništi se i satire graditeljska baština i zidaju neka nova zdanja od stakla i betona.
Ako se ne pojave kakvi momci Vakufljani i ne zaustave ovaj trend, sadašnje novogradnje mogu služiti kao zgodan vizuelni dekor za snimanje spotova iz domena turbo folka i sličnih izričaja i poetika.