Vježbe iz topologije propagande
Najbolje mjesto da se sakrije laž je između dvije činjenice.”
Blistave opštosti
Pogrdni nazivi
Transfer (Prenos)
Svjedočanstvo
Obični ljudi i paradna povorka
Naziv ove tehnike (card stacking) čini se da ne zahtijeva dodatna objašnjenja; svi znamo o mađioničarima i profesionalnim varalicama koji umiju tako promiješati karte da uvijek imaju dobitnu kombinaciju. Igrače karte, u metafori Instituta za analizu propagande, predstavljaju činjenice, a propagandista “namješta karte” na taj način da za prezentaciju odabire samo činjenice koje mu odgovaraju a prešućuje sve ostale. Neki autori u svojim komentarima sedam alatki koje je definirao Institut za analizu propagande, u tehniku “namještanja karata” uz postupak selekcije činjenica uključuju i upotrebu neistinitih tvrdnji. I seminalna “Umjetnost propagande” Alfreda i Elizabeth Lee za ovaj metod kaže da “… uključuje odabir i korištenje činjenica ili neistina, ilustracija ili zamagljivanja, te logičnih ili nelogičnih izjava kako bi se dao najbolji ili najgori mogući slučaj za ideju, program, osobu ili proizvod.” Ovdje ćemo se prikloniti autorima koji ne slijede tako široko određenje i ne smatraju upotrebu neistina specifičnim obilježjem tehnike “namještanja karata”. Obmane su podjednako prisutne i u drugim, već opisanim propagandnim metodama. Već sam naziv ove tehnike sugerira da karte predstavljaju činjenice i da u špil nisu ubačene neke neregularne karte (neistine) nego su postojeće posložene onako kako to odgovara onome ko ih dijeli.
“Namještanje karata” je u svakodnevnom životu do te mjere prisutna tehnika da lako zaboravljamo kako je i sami povremeno koristimo. Kada želimo racionalizirati neku svoju odluku skloni smo ukazati na činjenice koje govore u njen prilog i zanemariti, ili barem minimizirati, one koje govore suprotno. Kupac polovnog automobila će od njegovog vlasnika čuti samo pozitivne strane o ponuđenom vozilu, a sa svoje strane ukazaće samo na negativne. Obojica, u tehničkom smislu, pokušavaju “namjestiti karte” u svoju korist. “Namještanje karata” je stoga u srcu svakog pregovaračkog postupka i za očekivati je da bude lako prepoznato i u području propagande. Razlog zašto to nije slučaj leži u činjenici da moramo dobro poznavati predmet ponude da bismo mogli uočiti koja su bitna obilježja prešućena ili zamagljena.
Najčešći primjer koji nalazimo u komentarima tehnike “namještanja karata” navodi reklamu nekog prehrambenog proizvoda u kojoj se naglašava izrazito nizak sadržaj masnoće (kao što su cerealije). Konzumentu je prepušteno da zaključi kako to znači i izrazito nizak unos kalorija, mada je reklamirani proizvod prepun šećera (npr. fruktoze) koji nije spomenut. Propagandni oglasi hotela navode pogodnosti koje se pružaju gostima, a nepogodnosti ćemo već sami otkriti na licu mjesta. Tu se često možemo uvjeriti da su sve tvrdnje oglašivača bile istinite, ali smo mi u njih “učitali” još mnogo toga o čemu one ne govore: veliki hotelski bazen zaista postoji ali je otvoren samo subotom; plaža u strogo geografskom smislu jeste 100 metara udaljena od hotela, ali jedino ukoliko ste spremni da se probijate kroz šikaru i trnje umjesto da koristite par kilometara dugačak okolni put; hotel je zbilja smješten u tihom ambijentu netaknute prirode, bez bučnih saobraćajnica oko njega, ali se snabdjeva strujom preko hotelske trafo stanice čije će noćno brujanje još dugo odzvanjati u vašim sjećanjima… Naša sklonost da potpuno automatski “podrazumijevamo” stvari za propagandistu predstavlja nepresušan resurs “radnog materijala”. Tvrdnja da u hotelu postoji besplatan wi-fi, na raspolaganju svim gostima, tačna je čak i ukoliko je ta usluga dostupna samo u četiri metra radijusa oko recepcije. To što smo mi u tu konstataciju smjesta projicirali našu predodžbu kako se valjuškamo na krevetu u sobi i komuniciramo pametnim telefonom sa ostatkom svijeta, govori nam ponešto o psihološkim zamkama u našoj spoznaji, ali to nema nikakve veze sa istinošću tvrdnje da “u hotelu postoji besplatan wi-fi, na raspolaganju svim gostima”. Zamislive su mnoge verzije zbilje u kojoj je ta tvrdnja istinita. Naša očekivanja iskonstruirala su onu u kojoj je besprijekoran wi-fi signal prisutan u svakom kutku hotela i još u krugu od stotinjak metara oko njega. Desilo se da naš hotel pripada zbilji u kojoj je prijekoran wi-fi signal prisutan u polukrugu od četiri metra oko recepcije. Je li on besplatan? Jeste. Je li dostupan svim gostima? Jeste. Je li reklamna tvrdnja istinita? Jeste. Slično stoje stvari i sa ostalim navedenim informacijama: u tvrdnji da je “plaža 100 metara udaljena od hotela” nigdje se ne kaže da je put do plaže 100 metara dugačak, hotel jeste smješten u savršenoj tišini netaknute prirode, jer nije ona ta koja proizvodi buku nego hotelska trafo-stanica. To “učitavanje podrazumijevanog” predstavlja našu “defaultnu” mentalnu predodžbu zbilje čija je deskripcija ponuđena našoj imaginaciji. Do te mjere da se iznenadimo kada otkrijemo da u hotelu ne postoji lift pa onda u potpunosti shvatimo da je to razlog zašto se u reklamnom prospektu nije ni spominjao. Iz samo nama znanog razloga, podrazumijevali smo da u višespratnom hotelu postoji lift baš kao što podrazumijevamo da u svim sobama ima struja. Mada se i ta pretpostavka može pokazati brzopletom, jer samo postojanje struje u sobi ne znači i njenu dostupnost gostu – čemu nas podučava misteriozno odsustvo slobodnih utičnica u dizajnu električnih instalacija mnogih hotelskih soba.
Dodatnim informiranjem možemo doći do toga koje su karte ostale sakrivene i tako steći cjelovitiji uvid, ali treba podjednako biti spreman i na to da su karte u rukama opsjenara koji dobro poznaje svoj zanat i da “namještanje karata” može imati sasvim neočekivane izvedbe.
Baš kao što je jezik igraćih karata jezik brojki i slika, i omiljeni jezik “namještanja karata” služi se istim vokabularom – slikama i brojkama kao sredstvima saopštavanja nalaza deskriptivne statistike. Preciznost sugerira istinitost, kvantifikacija sugerira da je nešto bilo uočeno, posmatrano, mjereno, analizirano i shvaćeno… Grafikon sugerira da “iza njega stoje” ti brojevi koji iskazuju precizno mjerene veličine. Iskazivanje odnosa dviju (ili više) veličina u formi grafikona je jedna od najmoćnijih alatki ljudske spoznaje, koja pretvara numeričku džunglu apstraktnih brojeva u vizuelno jasno predočiv red. Kako ćemo mi taj red “vidjeti” i “interpretirati” slično je pitanju našeg čitanja hotelijerskih usluga, a propagandista je tu da nam pomogne da stvar razumijemo onako kako to on želi.
Mada je arsenal statističkog obmanjivanja nevjerovatno bogat (o čemu postoji pozamašna literatura, čija je preteča bila knjiga Darrella Huffa “Kako lagati pomoću statistike”, objavljena još daleke 1954. godine), izdvojićemo samo nekoliko češćih pojavnih oblika i pokloniti im trenutak dužne pažnje.
Kozmetika brojeva i krivulja
O svakoj stvari koju iskustveno ne poznajemo imamo neku našu, privatnu i konstruiranu bazičnu mentalnu predodžbu, u koju skladištimo i iz koje crpimo svoje razumijevanje te stvari. Neposredno iskustvo će tu apstraktnu konstrukciju nadograditi, pokatkada do te mjere da se promijene i njeni negdašnji temelji, a pokatkada će samo učvrstiti već postojeće elemente i zabetonirati ih (konkretizirati!) u “empirijski utvrđenu činjenicu”. Naša vjerovanja određuju karakter svijeta sa kojim nemamo neposredno iskustvo. Ako stjecanje tog iskustva razumijemo kao istraživački proces, kao proces otkrivanja i učenja, onda su naučnici oni koji bi u najvećoj mjeri morali biti svjesni opasnosti svojevrsne kognitivne pristranosti. Tako su Daniel Kahneman i Amos Tversky prije pola stoljeća nazvali psihološku sklonost da u rekonstrukciji već donesenih odluka “uljepšavamo” razloge iz kojih smo tako odlučili, čak i ako to zahtijeva da povjerujemo kako smo imali u vidu činjenice koje nam, zapravo, u trenutku odlučivanja nisu bile poznate. Ta mentalna redakcija je samo posljedica mehanizma kojim lakše prepoznajemo činjenice koje konformiraju sa našim priželjkivanjima, a umanjujemo značaj ili zanemarujemo one koje govore suprotno. Istraživanje koje je među naučnicima 2009. godine proveo Daniele Fanelli sa univerziteta u Edinburghu, pokazalo je da trećina njih priznaje da su pokatkada pribjegavali nelegitimnim istraživačkim postupcima koji uključuju “modificiranje rezultata kako bi se ojačali zaključci, subjektivnu interpretaciju podataka, prikrivanje analitički relevantnih pojedinosti i zanemarivanje rezultata koji su se protivili intuiciji istraživača.” Ukoliko tako stvari stoje među onima koji su profesionalno obavezani na svakodnevno poštivanje metodologije znanstvenog rada, kako li stvari tek stoje među nama, “manje obaveznim”, ostaje samo da se nagađa. U svakom slučaju postoje dobri razlozi za očekivanje da je taj procenat izrazito visok. Sklonost ka selekciji činjenica u korist argumentacije naše priželjkivane predodžbe stvarnosti poznata je kao cherry picking, odnosno “biranje trešanja”. Uzimamo samo najljepše i najsočnije, ostale zanemarujemo.
Striktno tehnički govoreći cherry picking ne predstavlja pristranost u selekciji nego u potvrdi. Selekcijska pristranost podrazumijeva nereprezentativan uzorak na osnovu čije “analize” bismo došli do zaključaka o cjelini iz koje je uzorak uzet. Drugačije govoreći, on nije dovoljno slučajan da bi time obezbijedio zastupljenost svakog relevantnog obilježja prisutnog u populaciji. Istraživanje koje boluje od selekcijske pristranosti odlikuje problematičan proces prikupljanja podataka. U slučaju konfirmacijske pristranosti svi su validni podaci na raspolaganju ali su oni “nepodobni” među njima zanemareni ili interpretirani tako da se može opravdati njihovo ignoriranje. Iz ukupne mase podataka odabran je samo podskup koji konformira sa vjerovanjima istraživača ili podržava njegovu radnu hipotezu.
Vjerovanje da bi uvid u cjelinu svih tačnih i bitnih podataka spriječio propagandnu manipulaciju oslanja se na romantičnu ali neutemeljenu pretpostavku da uvid u podatke pokreće u nama analitički proces kojim dolazimo da njihovog razumijevanja i shvatanja njihovih implikacija. To je možda istinito za nekog androida, kao što je to Data iz popularne serije “Zvjezdane staze”, ili za njegovog “kolegu po službi”, vanzemaljsko hiper-racionalno biće poput Spocka iz iste serije, ali sa prosječnim stanovnicima ove planete, modernim homo sapiensom, stvari stoje malo drugačije. Cerebralne aktivnosti su najveći potrošač energije koju nam isporučuje naš metabolizam, te su zahtjevi mentalne ekonomije razvili našu sklonost ka sredstvima kojima se olakšavaju prezentacija i razumijevanje kompleksnih podataka. Njihovo vizuelno predočavanje, u formi dijagrama, omogućuje dragocjeni “holistički pogled” kojim se sa lakoćom uočavaju međusobni odnosi, uzajamne ovisnosti, pravilnosti u dinamici promjena i sl. Upravo je ta lakoća kojom se numeričke veličine pružaju na uvid korisniku informacije u središtu propagandističkog interesa. Jedan te isti skup podataka može se predočiti na vrlo različite načine, a dojam koji odabrani metod prezentacije ostavi u našoj svijesti odrediće i način na koji razumijevamo šta nam podaci govore. Riječima Willa Koehrsena, stručnjaka kompanije Cortex Intel koji se bavi pitanjima javnog predstavljanja naučnih podataka, “ljudi ne čitaju informacije! Većina ljudi vidi grafikon i smjesta donosi zaključak na osnovu oblika krivulja ili stubaca, upravo onako kako to želi onaj ko je kreirao taj dijagram.”
Prije nego što izložimo neke od metoda numeričke kozmetike, pošteno je priznati da postupak razobličavanja ovakve vrste manipulacije zahtijeva više napora i vremena nego što smo spremni investirati u većini slučajeva kada su nekakva sugestija, ideja ili zaključak argumentirani prikladnim grafikonom. To se pogotovo odnosi na reklamne brošure, prospekte i medijske napise “lakšeg žanra”, često potkrijepljene dijagramima koji pokazuju promjene nekih parametara u dimenziji vremena: porast troškova života u posljednjih pet godina, kretanje cijena energenata u posljednjih trideset godina, promjene prosječne temperature tokom zadnja dva stoljeća i sl. Vremenske serije predstavljaju nizove istovrsnih podataka prikupljenih u istim vremenskim razmacima, koji nam omogućavaju da analiziramo kako se neke pojave razvijaju u vremenu, uočimo moguće pravilnosti i bitne karakteristike i ta saznanja koristimo u prognostičke (ili dijagnostičke) svrhe. Promjene su najčešće karakterizirane pravcem (da li posmatrana veličina raste ili opada) i intenzitetom (u kojoj mjeri dolazi do uočene promjene). Dijagram nam omogućava da “jednim pogledom” steknemo predodžbu o dinamici nekog procesa prezentiranog vremenskom serijom podataka i njegovim obilježjima. Problem je u tome što je takav “uvid” zasnovan na vizuelnoj prezentaciji koja se može oblikovati tako da stvori pogrešnu predodžbu o prirodi procesa koji predstavlja. Male i statistički beznačajne promjene mogu se predstaviti tako da izgledaju vrlo dramatične, volatilni procesi koji trpe nagle i značajne promjene mogu se predstaviti tako da stvaraju dojam stabilnosti, i sl.
Umijeće “namještanja karata” prilagođavanjem grafičke prezentacije podataka računa upravo na naš doživljaj onoga što vidimo. Taj doživljaj prethodi bilo kakvoj daljnjoj analizi i ukoliko od nje odustanemo ostaće samo impresija, utisak da stvari stoje onako kako nam to sugerira propagandista.
Ozbiljne i odgovorne istraživačke institucije po pravilu upošljavaju stručnjake za vizuelnu prezentaciju podataka. Njihov je posao da korisniku predoče podatke na najvjerniji, najpotpuniji i najrazumljiviji mogući način. Taj napor najbolje iskazuje stoljeće stara krilatica da “jedna slika vrijedi hiljadu riječi”. Dakako, i tu postoji granica, kada entuzijastični kreatori slike pokušaju u nju utrpati desetak hiljada riječi. To se obično završava time da slika prestaje biti pomagalo u razumijevanju podataka i postaje problem za čije je rješenje potrebno još više riječi. Primjeri takvih (pre)ambicioznih prezentacija podataka znaju se naći i u materijalima koji su za javnu upotrebu ponuđeni od strane uglednih međunarodnih organizacija, kakav je OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj).
Budući da nas ovdje ne zanimaju opšti problemi neprikladne upotreba grafikona, nego samo njihove zloupotrebe u propagandističke svrhe, nećemo se zadržavati na slučajevima grafičke prezentacije podataka koji svjedoče o brzopletosti ili nepažnji njenog kreatora, a pokatkada i o tome da kreator grafikona ne razumije podatke koje treba vizuelno predstaviti. Čak i najočiglednije greške se mogu pokatkada dogoditi i iza njih ne stoji nužno neka skrivena namjera. Neki grafikoni služe samo kao vizuelni ukras i ne saopštavaju ništa više od onoga što se može konstatirati u jednoj rečenici teksta, drugi sadrže uređivačku grešku koja ih čini neupotrebljivim, i sl.
Propagandista sebi ne može dozvoliti luksuz da njegov grafički proizvod ne bude jasan. Baš kao što ugledne kompanije za jasnu i tačnu prezentaciju podataka angažiraju specijaliste u tom području, na njihove usluge računaju i oni čije su namjere da podaci prikažu neku “alternativnu stvarnost”. Mada postoji bezbroj načina kako se to može grafički izvesti, svi oni se svode na svega nekoliko karakterističnih “kreativnih zahvata”.
Već pomenuti cherry picking predstavlja metod manipulacije podacima koji podrazumijeva da su prezentirani podaci istiniti ali nisu potpuni. Izostavljanjem drugih podataka za krajnjeg korisnika se kreira lažna slika kako bi se on naveo na pogrešno razumijevanje stanja stvari, a otuda i postupke koji bi zacijelo bili drugačiji da mu je predočena cjelovita i istinita slika. Mada ovdje u pravilu ne nalazimo izmišljene podatke, činjenica da oni nisu potpuni ovakav postupak stavlja uz bok “čistih prevara” zasnovanih na fiktivnim podacima. Izraz “poluistina”, koji se često koristi u tom smislu, ne treba razumjeti kao da on označava skup tvrdnji koje su “skoro pa istinite”, nego kao podskup namjenski probranih iskaza iz kojeg su isključeni svi oni koji bi mogli dovesti u pitanje zaključke zasnovane na prezentiranim tvrdnjama.
Da bismo to ilustrirali od vaše mašte se uočekuje da zamislite sebe u ulozi nekoga ko si može priuštiti rizik finansijskih spekulacija. Ukoliko vam je taj svijet potpuno nepoznat, američka filmska produkcija nudi niz zabavnih ali i poučnih proizvoda o svijetu tradera, brokera, finansijskih analitičara i bankara, o prevarama ulagača i beskrupuloznom igranju tuđim novcem, počevši od “Trading Places” (1983), preko “Wall Street” (1987) i “Boiler Room” (2000) do “Margin Call” (2011). Za zahtjevnije gledaoce, koji očekuju manje-više vjerno utemeljenje u događajima koji su se doista dogodili, a ne tek ilustrativnu fikciju, tu su “Barbarians at the Gates” (1993) o propasti konglomerata RJR Nabisco, “Rogue Trader” (1999) o trgovcu dionicama Nicku Leesonu kojem je pošlo za rukom da vlastoručno upropasti drugu najstariju svjetsku trgovinsku banku Barings Bank, ili “The Wolf of Wall Street” (2013) o monumentalnim prevarama koje je izvela brokerska kompanija Stratton Oakmont. Konačno, za one koji su spremni da se uhvate u koštac sa najkompliciranijim obmanama modernog kapitalističkog poduzetništva, tu je nezaobilazni film “The Big Short” (2015) o tome kako je prsnuo “stambeni mjehur” (housing bubble) kojim je otpočela velika finansijska kriza 2007-2008. godine.
Tako podučeni o prljavim igrama bankara, finansijskih konsultanata i investitora, odlučili ste da “oplodite svoj kapital”, no kako takva riskantna djelatnost zahtijeva nivo upućenosti koji sami nemate, obratili ste se kompaniji koja živi od toga da investira novac svojih klijenata. Pametnim investiranjem možete se značajno obogatiti. Podjednako, investicijski promašaj može vas u trenu osiromašiti. U oba slučaja, vašim finansijskim menadžerima će njihove usluge biti uredno isplaćene. Zato ste posebno motivirani da pronađete konsultante koji su u stanju da hrpu bezvrijednih papira koje sadrži vaš portfolio pretvore u vašu blistavu materijalnu budućnost. Ukratko – firmu koja zna kako da vašim novcem “kupuje kad je najjeftinije i prodaje kad je najskuplje”, da blagovremeno prepozna nadolazeći porast vrijednosti neke robe ili signale da će neki “balon” početi da se izduvava.
Problem je u tome da se svaka kompanija želi predstaviti upravo na takav način – kao vaša jedinstvena prilika da sebi i svojim bližnjim obezbijedite bezbrižnu i lagodnu budućnost u kojoj više nećete sakupljati kupone za popust u nabavci namirnica već ćete se u dokolici posvetiti izučavanju kataloga jahti i nautičke opreme. U informativnim, luksuznim brošurama svaka od tih firmi će ponuditi dokaze svoje dugogodišnje uspješnosti i neosporne stručnosti, a ima li boljeg načina da se to predoči od grafikona koji pokazuje stabilan porast primanja klijenata koji su joj povjerili svoju imovinu.
Tako dolazimo do dijagrama koji prikazuju promjenu nekog parametra kroz period od jedne decenije. Pretpostavimo da jedan iskazuje vrijednost dionica klijenata rečene firme, kamata koje dobivaju na neku svoju investiciju ili bilo čega čiji porast za njih predstavlja dobru vijest. Dijagram pokazuje da kroz desetgodišnji period ta vrijednost postojano raste. Vi, dakako, znate da prava linija na dijagramu predstavlja tek trend porasta, da realne vrijednosti osciliraju oko njega, ponekad padaju, ponekad rastu, ali poruka je jasna – vrijednost uloženog kapitala će se vremenom povećavati.
Kao mudar perspektivni dioničar, obratili ste se i konkurentskoj kompaniji koja se, koincidencijom, takođe predstavlja kao vaša neponovljiva prilika za trajnu finansijsku bezbrižnost. Tu vam je, na vaše zaprepaštenje, predočen dijagram desetgodišnjeg poslovanja njihovih takmaca, od kojih ste netom prispjeli, koji pokazuje da su njihovi klijenti iz godine u godinu na gubitku.
Ova dva grafikona, koji predstavljaju dvije vrlo različite stvarnosti, dva različita pravca kretanja, možemo nazvati po imenu Janusa, rimskog božanstva sa dva lica koja gledaju u suprotnim pravcima. U njegovu nadležnost je spadao svaki početak i svaki kraj, sve kapije, vrata i prolazi kojima se sa jednog mjesta prispijevalo u njemu suprotno odredište.
U ovom slučaju pomisao da dva protivrječna dijagrama ukazuju da je jedan od njih lažan tačna je koliko i ideja da je jedno od Janusovih lica istinito a drugo obmanjujuće. Zapravo, oba grafikona predstavljaju iste podatke o jednoj te istoj zbilji, a razlog zašto oni nisu istovjetni treba potražiti u “sitnim slovima” kojima su predočene godine na koje se podaci odnose (tzv. x-osa). Oba grafikona pokazuju vrijednosti u dvogodišnjim intervalima, s tim što “optimistički” dijagram koristi podatke koji se odnose na parne godine, dok onaj drugi prikazuje stanje stvari u neparnim godinama. Cjelovit grafikon, koji uključuje podatke za svaku godinu, pokazao bi da oba lica Janusa pripadaju jednoj te istoj glavi.
Ovaj generalni princip cherry picking tehnike možemo zamisliti i u znatno ozbiljnijem scenariju. Izborom prigodnih podataka jedna država može pokazati da se njeni susjedi sve intenzivnije naoružavaju, dok ovi mogu na isti način argumentirati da se razoružavaju. Moguće je pokazati da broj kriminalaca koji pripadaju nekoj socijalnoj grupaciji iz godine u godinu raste, ali isto tako i da opada.
“Birači trešanja” mogu izbjeći tragove ispuštanja podataka, kakve nalazimo u prethodnom primjeru, i selekciju izvršiti na osnovu izbora samo onog vremenskog perioda karakteriziranog trendom kojeg žele predstaviti kao trajno obilježje. Rasprave koje vode negatori znanstvenih dokaza o procesu globalnog otopljavanja predstavljaju pravu riznicu takvih podvala. Posebno često pojavljuje se grafikon koji prikazuje oscilacije oko prosječne temperature u periodu od 15 godina, kojim se podržava teza da nema nikakvih uočljivih promjena u toj srednjoj vrijednosti. Uvidom u “širu sliku”, tj. dijagram prosječnih temperatura u posljednjih 120 godina, postaje jasan razlog takve selekcije. Krivulja u kratkom vremenskom razdoblju između 1997. i 2012. godine, stvara željeni dojam da je prosječna temperatura nepromjenjiva – odabrani skup podataka predstavlja trešnje koje su upravo po ukusu probirača.
Okus probranih trešanja do te je mjere neodoljiv da njegove ljubitelje nalazimo u širokom dijapazonu profesija i javnih djelatnosti: politički komentatori ga obilato koriste da bi “egzaktno pokazali” da je njihov favorit nezapamćeno sposoban ili njegov oponent spektakularno nesposoban, farmaceutske kompanije brižljivo zamagljuju ili u potpunosti izostavljaju podatke o nuspojavama vezanim za njihove proizvode, istraživači podatke koji ne podupiru njihove radne teorije modificiraju ili eliminiraju kao tehnički neispravne, itd.
Možemo prepoznati toliko argumentacijskih situacija koje bi se mogle tretirati kao neka forma svjesnog ili nesvjesnog cherry pickinga, da se sasvim legitimno postavlja pitanje nismo li u komunikacijama, posebno u debatama, “osuđeni” da i sami budemo probirači trešanja, baš kao što smo i njihove žrtve.
U tvrdnjama oponenta biramo one najslabije, jer njihovo opovrgnuće stvara dojam da su i sve ostale time pobijene. Od svih zabilježenih izjava oponenta o nekom problemu izabraće se ona koja u najvećoj mjeri može kompromitirati njegova gledišta. Pri tome je često potpuno nebitno što (izostavljeni) kontekst pokazuje da sporna izjava ima vrlo specifično značenje te se ne može doslovno interpretirati ili što je njen autor o istoj stvari, mnogo jasnije i preciznije, govorio na mnogim drugim mjestima.
Timovi koji pripremaju političare za javne debate ulažu ogromnu energiju u tzv. “kopanje po citatima” (quote mining) gdje se traga za mudrim izrekama velikih istorijskih ličnosti koje uživaju nepodijeljeno poštovanje javnosti. Takve će izreke biti dovedene u vezu sa nekom od govornikovih tema i umetnute u njegov narativ, sa punim navodom imena velikana kojem se pripisuju. Pritom nije nužno da kontekst iz kojeg je citat uzet korespondira sa kontekstom u koji će biti umetnut. Ono što je bitno jeste da je time pokrenut lanac za aktiviranje već komentiranih tehnika transfera i svjedočanstva.
Cherry picking je do te mjere rasprostranjen da ga možemo prepoznati u brojnim formama anegdotalnog svjedočenja, poput reklame koja koristi “obične ljude” kao svjedoke vrlina ponuđenog proizvoda ili medija koji će izjave građana zaustavljenih na ulici koristiti kao argument u korist poželjnosti ili pogubnosti nekog aktuelnog događaja, političke ili ekonomske mjere, ponuđene ideologije, i sl.
Administrator web stranice nekog hotela staviće u rubriku korisničkih recenzija predominantno pozitivne i pohvalne ocjene, a desetak puta više negativnih komentara neće ugledati svjetlost internetskog dana.
U polemikama suprotstavljenih političkih gledišta postoji i strategija koja počiva na tome da se među oponentima identificiraju ličnosti koje, u očima javnosti, epitomiziraju politički program svog pokreta, organizacije ili stranke. Među njima se probere najslabiji, najranjiviji oponent sa kojim će se inicirati polemika. Idealan slučaj takvog oponenta predstavljao bi neko bez ikakvog polemičkog dara, sa problemima vezanim za jasnu artikulaciju mišljenja, a pritom sklon brzopletim i pompeznim izjavama. S druge strane, problem pobjede nad takvim protivnikom, u “sudaru suprotnih mišljenja”, je u tome da je poražen tek nevješti branilac jednog gledišta, ali to ne znači da je poraženo i samo gledište. Srećom po propagandiste, javnost se uglavnom ne zamara takvim razlikovanjem.
Psihološka istraživanja pokazala su da čovjek vrlo rijetko pristupa stvarima u stanju potpune neutralnosti i otvorenosti. U većini slučajeva stvari se posmatraju optikom koju su formirala već postojeća gledišta i već postojeće iskustvo (svjesno ili ne). Cherry picking je tek jedan od oblika ispoljavanja konfirmacijske pristranosti, što znači da je dijelom samog procesa kognicije. Stoga demarkacionu liniju koja razdvaja propagandističko i kognitivno “biranje trešanja” treba tražiti s obzirom na intenciju kojom se rukovodio proces izbora “najsočnijih podataka”, odnosno, stepena prisutnosti podataka koji vode drugačijim zaključcima ali su izostavljeni iz razmatranja ili je njihovo postojanje svjesno maskirano.
Onog trenutka kada znatiželjni ili nepovjerljivi korisnik konsultira izvornu kolekciju podataka kojom se kreator grafikona poslužio, cherry picking postaje razotkriven a prevarantska namjera očigledna. Stoga se propagandisti radije odlučuju za grafičke intervencije koje ne otkrivaju na tako transparentan način zlu namjeru, a odgovornost za pogrešnu interpretaciju prebacuju na dušu (ili percepciju) obmanutog korisnika. Za razliku od postupka “izabiranja trešanja”, koji podrazumijeva da su neki podaci ostali sakriveni, ove metode ne izostavljaju podatke ali ih vizuelno predstavljaju na takav način da korisnik ima pogrešnu predstavu o njima. Da bi njihova svrha bila jasnija treba imati u vidu koje su sve karakteristike bitne kada vršimo poređenje nekih veličina. Ako je neko obilježje izraženije za entitet A nego za entitet B, nije beznačajno kolika je ta razlika. Kada su u pitanju procesi podjednako je bitna informacija i o tome kakva je njihova dinamika – činjenica da je neka pojava u porastu (ili opadanju) tek je dio ukupne slike; podjednako je bitno da li se ta promjena dešava postojano ili kroz eratične skokove od jedne vremenske instance do druge, da li je ona blago ili dramatično izražena, i sl. Dovoljno je prisjetiti se nedavnog iskustva sa pandemijom, kada činjenica da se zaraza širi nije bila sporna, ali su se bitno razlikovala mišljenja o tome kojom brzinom se to dešava. To je bilo od ključnog značaja u procjeni vremena koje stoji na raspolaganju za poduzimanje različitih oblika zaštite kao i ocjeni političke doraslosti institucija sistema da se nose sa tekućom krizom.
Grafička manipulacija podataka omogućuje da se neznatne promjene ili razlike predstave kao izuzetno velike, da se oštri skokovi predoče kao blagi, da se izraženi trendovi prikažu kao nepostojeći a nestabilne oscilacije kao uravnotežene i zanemarive… ili obratno.
Postupak “podrezivanja grafikona” jedan je od najčešće primjenjivanih metoda manipulacije našim opažanjem grafički predstavljenih podataka. Preciznije govoreći, riječ je o skraćivanju (trimming ili truncating) vertikalne ose koordinativnog sistema (y-osa ili ordinata) u kojem su prezentirane vrijednosti posmatrane varijable. Grafikoni koji porede različite entitete prema nekom mjerljivom svojstvu na y-osi prikazuju vrijednost te veličine a komparirani entiteti su predstavljeni uzajamno neovisnim stupcima usidrenim na horizontalnoj x-osi (apscisi). U tom prikazu nema ništa sporno; grafikoni koji u prikazu veličina koriste stupce (a ne krivulju) obično se nazivaju histogramima. Visina stubaca jasno pokazuje vrijednosti odabranog parametra za svaki od upoređenih entiteta. Dovoljan je jedan pogled na histogram da uočimo kako oni stoje jedan u odnosu na drugog i u kojoj mjeri su te razlike izražene, ne zamarajući se poređenjem brojčanih vrijednosti. Na kraju krajeva – to i jeste glavna svrha grafičke prezentacije podataka. Tako u reklami svojih kamiona Chevrolet naglašava “više od 98% svih Chevy kamiona prodatih u posljednjih 10 godina još uvijek je na cestama”, što rječito govori o izdržljivosti i pouzdanosti njihovog proizvoda, što ga čini superiornim u odnosu na brojne konkurente. Kako bi se to i egzaktno potvrdilo, propagandisti Chevroleta su u reklamni poster uključili i histogram koji prikazuje kako su, prema tom pokazatelju, plasirani njegovi glavni takmaci: Ford, Toyota i Nissan/Datsun. Zainteresirani klijent će na osnovu tog grafikona vidjeti da je Chevrolet dvostruko izdržljiviji od Toyote, a gotovo deset puta od Nissan/Datsunovih vozila. Magija podrezanog grafikona upravo je u tome da se “vidi” ono što nije slučaj. Na prezentiranom grafikonu y-osa ne počinje od nulte vrijednosti, što bi bilo korektno predstavljanje ukoliko želimo vjerno predočiti stepen razlika između više prikazanih takmaca, nego je osa skraćena tako da počinje vrijednošću od 95%. Na taj način su vizuelne razlike između pojedinih stubaca dramatično uvećane. Korektan prikaz otkrio bi da su, po pitanju izdržljivosti, razlike između kamiona svih prikazanih kompanija zanemarivo male.
U grafikonima koji predstavljaju vremenske serije na horizontalnoj osi će se nalaziti podioci vremenskih intervala, a vertikalna osa će sadržati vrijednosti varijable čije se promjene posmatraju u funkciji vremena. Friziranje trenda kojeg pokazuje vremenska serija posebno je često kada se želi dobiti javna podrška u korist ili protiv predloženih ekonomskih mjera. Skraćena y-osa neće sakriti činjenicu da vremenom dolazi do promjene u nekom pravcu, ali će stvoriti krivi dojam u kolikoj je mjeri ona izražena. Grafikon koji prikazuje rastući broj ljudi na socijalnoj pomoći izgledaće alarmantno ukoliko se y-osa skrati, dok na grafikonu gdje je njihov broj predočen cjelovitim stupcem ista stopa rasta neće djelovati uznemiravajuće.
Skraćivanje y-ose na grafikonu, koje vizuelno povećava razliku između prikazanih vrijednosti, omiljeno je sredstvo kojim se egzaktni pokazatelji “dotjeruju” kako bi potkrijepili tvrdnje propagandiste i usmjerili javno mnijenje u njihovom pravcu. Među institucijama koje su stekle zasluženu reputaciju u toj oblasti ubjedljivo prednjači medijska kuća Fox News, čija služba za prezentaciju podataka konzistentno demonstrira vjerovanje da se empirijski podaci moraju usaglasiti sa narativom a ne narativ sa podacima. Pokazaćemo dva karakteristična slučaja. Komentar o tome kako je u Sjedinjenim Državama sve manje hrišćana popraćen je grafikonom koji sugerira da se njihov broj prepolovio tokom posljednje decenije, dok prilog o posljedicama ukidanja nekih poreskih olakšica ilustrira grafikon o katastrofalnom, višestrukom porastu poreskih obaveza. U oba primjera vizuelna prezentacija podataka stvara bitno drugačiji dojam nego što bi gledalac stekao da su prikazani nefrizirani grafikoni.
U praksi manipulacije podacima Fox News nedvojbeno predstavlja avangardan pokret, neku vrstu statističkog dadaizma. Kreatori grafikona koji će biti prikazani uz političke komentare došli su do zaključka da se uopšte ne treba opterećivati metrijskim vrijednostima y-ose i da se ta skala, skraćena ili ne, može u potpunosti izostaviti. Dovoljno je prikazati samo stupce na koje će se prisloniti odgovarajući broj, a njihova relativna visina biće određena prirodom komentara i njegovom mobilizacijskom namjenom. Tako je u jeku javnih rasprava o zdravstvenom osiguranju u SAD, tzv. Obamacare programu, Fox News žestoko agitirao protiv njega. U sklopu te kampanje bilo je potrebno pokazati da ni američka javnost ne odobrava predložene mjere i da se ljudi ne priključuju programu u onoj mjeri u kojoj je Bijela kuća tvrdila da će se to desiti. U tom je smislu korišten grafikon kojim se poredio broj onih koji su pristupili Obamacare programu i ranijih predviđanja administracije predsjednika Obame. Prikazana ilustracija je sugerirala da se tek nešto više od trećine očekivanih pobornika novog oblika zdravstvenog osiguranja odazvalo pozivu Bijele kuće. Grafikon sa podrezanom y-osom čiji su podioci neobilježeni (a ničim označena baza, kako se može rekonstruirati, postavljena na 5,4 miliona) nije prošao neprimjećen u Washingtonu i poslovični sudar vîle i Halila rezultirao je ispravkom (tj. korektnim grafičkim prikazom podataka) koju je Fox News morao objaviti u svome programu. Što je, kada je Fox News u pitanju, prava rijetkost.
Prethodni primjeri mogu stvoriti pogrešan dojam da je skraćivanje y-ose jedini oblik intervencije kojim se postiže željena promjena efekta grafičke predstave podataka. Za razliku od prenaglašavanja beznačajnih razlika koje proizvodi podrezivanje y-ose, pokatkada je potrebno stvoriti upravo suprotan dojam, odnosno, minimizirati značajne promjene. Takve transformacije proizvešće produženje y-ose, postupak kojim se na njoj dodaju podioci znatno viši od maksimalne vrijednosti koju doseže krivulja ili stubac grafikona. Time se područje u kojem se nalaze prikazane veličine prostire u vrlo uskom pojasu grafikona, a iznad ili ispod njega nalazi se nepotreban prazni prostor – pouzdan znak da je na djelu “kreativan pristup” dizajnera. Ova vrsta manipulacije nezaobilazna je tamo gdje su značajne čak i male promjene posmatrane varijable. Uporedimo li bolnički karton pacijenta gdje je njegova dnevna tjelesna temperatura upisivana na dijagram čija y-osa pokriva raspon od 0ᵒC do 100ᵒC sa dijagramom koji prikazuje područje između 36ᵒC i 42ᵒC biće jasno koji od njih zdravstvenom osoblju bolje predočava bolesnikovo stanje.
Mada nam je ovaj scenario teško zamisliv u bolničkom kontekstu, čini se da smo mnogo tolerantniji kada je u pitanju “planetarno zdravlje”. Negatori fenomena globalnog zagrijavanja rado koriste takav prikaz prosječne godišnje temperature kako bi ilustrirali njenu stabilnu vrijednost u proteklom stoljeću. Eliminacijom nepotrebnog praznog prostora na dijagramu i fokusiranjem na pojas vrijednosti unutar kojih se kreće taj prosjek podiže se “rezolucija” grafičkog prikaza i pokazuje se da u zadnjih šest decenija ta temperatura alarmantno raste. U procjeni dramatičnosti tog proces treba imati u vidu da je riječ o globalnom klimatskom sistemu koji reagira i na vrlo male promjene u vrijednostima prosječne temperature, gdje i dijelovi jednog stepena proizvode mjerljive posljedice.
Čini se da se skraćivanjem ili produžavanjem y-ose iscrpljuju mogućnosti manipulacije na ordinati dijagrama, ali to u rukama odvažnog dizajnera nikako nije slučaj. Florida je 2005. godine uvela zakon prozvan Stand Your Ground (“Bez uzmicanja”) kojim se dozvoljava da svako može slobodno upotrijebiti vatreno oružje ukoliko procijeni da je to potrebno u odbrani od životne opasnosti, teških povreda, kidnapiranja, silovanja i sličnih ozbiljnih zločina. Shodno doktrini po kojoj je oružje u rukama građana najefikasniji način odvraćanja kriminalaca od nasilništva, trebalo je nakon izvjesnog vremena pokazati kakav je bio ishod takve legalizacije. Tako se pojavio dijagram koji pokazuje promjenu u broju ubojstava počinjenih vatrenim oružjem u Floridi, na kojem se može jasno uočiti promjena nastala od trenutka donošenja novog zakona.
Površni posmatrač grafikona (a ko je danas, uopšte, njegov “dubinski posmatrač”?) zapaziće da je doista došlo do značajne promjene. Jasno se vidi da je od trenutka donošenja zakona broj smrtnih slučajeva uzrokovanih vatrenim oružjem u Floridi značajno opao. Sa tom impresijom posmatrač će se zaputiti drugim, podjednako interesantnim vijestima, no ako je zaista sitničave prirode i lišen drugih obaveza, možda će uočiti da je za ispravno razumijevanje predočenog grafikona i izokretanja ranijeg trenda kojeg on prikazuje potrebno i posmatračevo izokretanje tačke gledišta. Dijagram, naime, uvodi jedinstvenu inovaciju u grafičkoj prezentaciji podataka time što je bazna vrijednost (0) postavljena na vrhu, a ne na dnu y-ose. Da bi njegova poruka bila shvaćena na način kako nalaže opšteprihvaćena “gramatika” vizuelnog predočavanja podataka, dijagram je potrebno “okrenuti naglavce”.
Horizontalna osa koordinativnog sistema (x-osa) konvencionalno je posvećena prikazu vrijednosti tzv. nezavisne varijable, kao što je to u prethodnim primjerima bilo vrijeme ili entitet na koji se odnosi neka vrijednost izražena na y-osi (zavisna varijabla). Modifikacije x-ose gotovo uvijek se odnose na grafikone vremenskih serija. Pri tome ne mislimo na izbor povoljnih vremenskih intervala i izostavljanje onih koji dovode u pitanje iskazane tvrdnje (cherry picking) nego na promjene u razmjerama vremenske ose i intervalima koje ona prikazuje. Pojednostavljeno govoreći: ukoliko se vrijeme potrebno da dođe do promjene od jednog do drugog stanja predstavi dugačkom vremenskom osom, dijagram će stvoriti dojam o postepenoj i polaganoj tranziciji. Suprotno tome, ukoliko se ta osa skrati promjena će izgledati drastičnija. Ono što će u prvom slučaju biti opisano tek kao vidljiv trend porasta (ili opadanja) u drugom će biti predstavljeno u terminima skoka (ili sunovrata). Kada propagandista toj vrsti intervencije pridruži neki od već izloženih zahvata na y-osi, konačne grafičke predodžbe jedne te iste situacije mogu poprimiti vrlo različite forme.
Prema nalazima Instituta za istraživanje ajkula (Shark Research Institute) iz Princetona, od devedesetih godina napadi ajkula na ljude su sve češći. Morski biolozi u tome vide posljedice promjena u habitatu ajkula, izazvane klimatskim poremećajima, destruktivnim djelovanjem čovjeka, i sl. Za turističke radnike u egzotičnim primorskim zemljama to je vijest koja može značajno smanjiti broj posjetilaca, zaljubljenika u podvodne razonode. Za prodavače opreme za zaštitu od ajkula to je odlična vijest i signal da pošalju svoje najnovije proizvode u prodavnice nautičke i ronilačke opreme. Svaka od ovih grupa ima svoje preferencije kako predstaviti postojeće podatke o tim jako bliskim i nesumnjivo neprijatnim susretima ljudi i ajkula. Znanstvenici će izabrati grafikon koji na najrazumljiviji i najprecizniji način pokazuje promjene u broju napada u posmatranom vremenskom periodu.
Zainteresirane profesionalne grupe opredijeliće se za grafikone koji “ublažavaju” ili “zaoštravaju” predočenu situaciju. Dizajner reklamnog materijala za agenciju koja iznajmljuje ronilačku opremu na Bahamima možda će produžiti y-osu podiocima koji odgovaraju stotinama napada (kako bi krivulju registriranih slučajeva smjestio u donji dio grafikona) i maksimalno protegnuti vremensku x-osu (kako bi uspon krivulje broja napada bio što blaži). Njegov kolega, zaposlen u industriji hi-tech opreme za elektromagnetsko ili semiohemijsko odvraćanje ajkula, opredijeliće se za grafikon koji rječito govori da široki osmijeh ne predstavlja preporučljivo sredstvo zaštite u vodama u koje navraćaju ajkule. Stoga će na njegovom grafikonu vremenska osa biti kraća, čime će razmaci vremenskih intervala postati zbijeniji a krivulja porasta još izraženija.
Za postizanje željenih propagandističkih efekata najčešće je dovoljna bilo koja od opisanih tehnika kao što su prikaz samo odabranih podataka, podrezivanja ili produžavanja neke od osi koordinatnog sistema, i sl. Pokatkada, međutim, stvarnost je do te mjere različita od onoga kakvom se želi prikazati da je potrebno kombinirati sve raspoložive metode da bi se stvorila tražena iluzija.
Namještanje karata u lisičijoj jazbini