Nedavno smo dobili poziv da radimo muziku za teatarski komad na priču Johanna Trollmanna, romskog boksera kome je osvojena titula šampiona poluteške kategorije Njemačke oduzeta 1933. godine, nakon čega je skončao u logoru. Rad na predstavi je usljed pandemije odgođen, ali mi smo već zagazili u materijal, prvo muzikom – romskom himnom Đelem, đelem i čuvenom Sajbijom koju je proslavio još čuveniji Šaban Bajramović. Pred načinom života i kulturom Roma, rijetko ko ostane ravnodušan, a s obzirom da su mnogi naši sugrađani Romi, dobro bi bilo naučiti više o narodu koji je kroz dugu istoriju marginalizovan, neprihvaćen i višestruko diskriminiran. Nije nikakva nepoznanica da su nosioci stigme siromaštva i nevolje, i da su rijetko gdje dobrodošli, čega su odmalena svjesni, što sigurno utiče na njihovu kulturu i umjetničko stvaralaštvo koje je omiljeno širom svijeta. Pjesma Sajbija (anđeo čuvar) govori o jadu jednog Roma koji prodaje svoju djecu jer je siromašan i ne može ih hraniti. Crna je to sudbina.
Nomadski narod indo-arijskog porijekla je migrirao u centralnu Evropu iz sjeverozapadne Indije osvajačkim putevima Aleksandra Makedonskog i raštrkao se po kontinentu i dalje. U Velikoj Britaniji spominju se još od 15. stoljeća kao ljudi nižeg staleža, robovi, vojnici, nekada muzičari ili kovači. Godine 1530. u Engleskoj je na snazi takozvani Egipatski akt (jer se pogrešno smatralo da potiču iz Egipta), kojim se Romima zabranjuje ulazak u kraljevstvo, a nastanjeni Romi su imali rok od 16 dana da napuste veliko kraljevstvo. U suprotnom, čekala ih je smrtna kazna.
U srednjem vijeku su često bili optuživani za prenošenje bolesti i kuge, a u Zapadnoj Evropi dovođeni su u vezu sa turskim osvajačima zbog izgleda. U 16. stoljeću u Mađarskoj kraljevini car Ferdinand I donosi akt o protjerivanju Roma, kao i amnestiju za ubistvo Roma – to se nije smatralo zločinom. U Bohemiji su odrasli Romi morali odsjeći sebi desno uho, dok su u Moldaviji morali sebi odsjeći lijevo uho. U Austriji su bili žigosani užarenom šipkom u obliku vješala, a svako pomaganje Romima bi značilo kaznu od šest mjeseci prinudnog rada. Rezultat su bila masovna ubistva i progoni. Sužanjstvo Roma je bilo legalno u Moldaviji do 1856. godine.
Za vrijeme kongresne debate u doba pisanja američkog 14. amandmana i stavke o državljanstvu koje svako rođen na američkom tlu treba da ima, uz proteste je dovedeno u pitanje odobravanje tog statusa Romima.
U vrijeme holokausta (porajmos) bili su drugi na nacističkoj listi naroda za istrebljenje, a broj žrtava se procjenjuje na 1,5 miliona ubijenih. Znamo i za njihovu sudbinu u ustaškim logorima gdje je svirepost bila zastrašujuća; krvnici su koristili maljeve da ne bi romskom krvlju “prljali” kame – na prostoru okupirane Jugoslavije zabilježen je najveći broj ubijenih Roma u Drugom svjetskom ratu. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini preživjelo je tek po nešto više od 400 Roma.
U Rumuniji gdje čine 3% ukupne populacije, prije nekih deset godina, jedna medijska kampanja je tražila od parlamenta da se i zvanično promijeni naziv ove nacionalne manjine, kako ne bi dolazilo do brkanja sa Rumunima, a romska muzika je zabranjena u gradskom saobraćaju i nekim taksi službama. Mađarska, Italija, Španija, Francuska nisu ništa bolje po pitanju getoizacije i repatrijacije Roma. Njemačka vlada je 2005. deportovala oko 50.000 Roma na Kosovo odakle su već bili protjerani.
Romska djeca nemaju bezbrižno djetinjstvo, rade od malih nogu, igračke su im obično predmeti sa deponije, i po pravilu su bilingvalni; iako često nepismeni, pored romskog nauče i jezik zemlje u kojoj borave. Romski jezik ima korijen u indijskom sanskrtu i prenosi se usmeno, tako da ima puno varijacija. Engleska zajednica Romanichal govori angloromski, finski Romi imaju jezik kalo, a skandinavski skandoromano. Američka zajednica je trenutno najbolje asimilirana i najzadovoljnija, gdje ih ima oko milion. U Evropi se još uvijek nalaze na meti teške diskriminacije, pogotovo u Mađarskoj, Češkoj i Italiji gdje važe za nepoželjne. Procjenjuje se da Roma danas na svijetu ima oko 14 miliona, od čega najviše u Evropi. Riječ cigan je grčkog porijekla.
Oni koji su skloni muzici, nauče odmalena svirati instrumente i iako često nepismeni postaju vrhunski svirači, neobične i fascinantne spretnosti. Najslavnija svjetska romska imena u muzici su pored pomenutog Bajramovića i divnih Redžepovih (i brojnih drugih nama poznatih balkanskih izvođača i autora), i naravno Django Reinhardt i drugi. Mnogi tvrde da je i Charlie Chaplin bio Rom, a njihova je kultura u istoriji umjetnosti od Shakespearea, preko Carmen i Grbavca Notre Dammea do savremenog filma gdje su nomadski život ili romska nošnja i muzika, česti motivi. Nažalost, većina mitova iz njihovih predanja govore o nesrećnom životu i “prokletstvu”. Jedan od važnijih filmskih prikaza romskog života je svakako nosilac kanske palme Skupljači perja, Aleksandra Petrovića iz 1967, gdje glavnu ulogu tumači šampion jugoslovenskog glumišta Bekim Fehmiu. Pored dvostruke pobjede u Kanu, nominovan je i za Oscara i Golden Globe 1968.
Nedavno sam imao neugodnu situaciju: ušao sam na jedan novi sarajevski parking, nedaleko od Gorice, stare romske mahale i dok sam tražio mjesto vidio sam jednog Roma kako mi pokazuje gdje ću parkirati. Misleći da prosi, ignorisao sam ga i nastavio kružiti. A on se smijao. Onda sam shvatio da radi na parkingu i da je upravo on službeno lice koje mi pokušava pomoći pokazujući slobodno mjesto. Osjećao sam se glupo i bilo mi je neugodno, a njemu je bilo smiješno, vjerovatno živi s tim svaki dan. Diskriminacija je loša za svako društvo, a njom je prožeta naša svakodnevnica, znamo svi, i vrlo često nesvjesno živimo stereotipe i predrasude, a jedino što nas tješi kad nam se to desi su naše dobre namjere. Treba se osloboditi. Treba…
A kako ovaj veseli narod tragične istorije misli i sanja o sebi, najbolje govore oni sami u svojim predanjima i rijetkim štampanim izdanjima.
Treća sreća
Prvi dan uze Bog glinu i napravi čovjekov kip te ga stavi da se peče. Vani je bilo lijepo vrijeme te se Bog zamislio i zaboravio na kip. Kad ga je izvadio iz pećnice bio je prepečen i crn, te mu Bog udahnu život i reče – Ti ćeš biti predak crnaca. Onda je drugi dan uzeo da pravi drugi kip i pazio da ne napravi opet grešku, te prerano izvadio kip, koji je sada bio bijel. Udahnuo je i njemu život i rekao – Ti ćeš biti predak bijelaca. Trećeg dana je Bog bio vrlo pažljiv i koncentrisan i dobio je savršen zlatni kip te rekao – Ti si mi najljepši, ti ćeš biti Rom!