Djeca slabo čitaju. Bilo bi dobro poravnati račune. Niko nije nevin. Plitki džepovi i duboka uvjerenja. Borba jaka i staložena, kontrola nikad dalja. Loše analogije preplavljaju tek objelodanjeno seksualno obrazovanje. Vapaji očajnika. Otkrivanje svemira i zanemarivanje sebe. Naučni dokazi o superiornosti empatije prema psima nad empatijom prema ljudima. Bezuspješni pokušaji telekineze. Cestovni promet – pogoršan. Školski drugovi osijedjeli razbacani po svijetu na promocijama novog doba, zabave nikad više. Dočekasmo li ga?
Smrt svake godine kaže svoje. Cijenite ili nemojte, meni je svejedno. Ispraćaj je i doček. Od utakmice, do utakmice. Evolucija usamljenog stvora zasad je stala, do boljih vremena. Nada za duži životni vijek leži u misterioznom hijaluronu u glodaru rastezljive kože, bez dlake na tijelu. Komarci napreduju. Psi lutalice imaju svoje zajednice, delfini vode tajni život. Ogledalo je još uvijek misterija. Anksioznost i depresija u porastu. Rezolucija na snazi: nova godina – novi život, utješna i varljiva. Samopouzdanje je nasljedno sa majčine strane. Redovan trening zaboravljanja na glad.
Papira ima još uvijek dovoljno, iako je prognoza loša. Čovjek spreman za kraj mi kroz smijeh kaže da je ovako bilo i pedesetih. Nije se znalo kuda će se. Igralo se lopte u čarapama za Novu, toplo bilo. Đavo je i tad bio u uniformi, netaknut životom, dok nije umro. I on ima svoju nevolju. Onda je krenulo nabolje, dok nije došla sljedeća inkarnacija. Trajalo je pet-šest godina mira, onda opet udri brigu na veselje.
Iskrenost je posljednja karta očajnika, ili prva budale. Psihologija ličnosti – opšteprihvaćen pojam (mada ne postoji klasifikacija opreza po starosnoj dobi i spolnoj pripadnosti).
Postoje pjesnička društva i svaki roditelj nervozno čeka priredbe kraj. Uporno se insistira da vozila sama sebe voze, što ide u prilog vjeri u čovječanstvo. Bolest nenaspavanosti se širi, a policija samo radi svoj posao. Stilske vježbe se preozbiljno shvataju, dobra filozofija veoma malo cijeni. Istorija raste kao svemir i psihopate su protagonisti.
Čitanje unazad je sve popularnije radi razbijanja potencijalne tajne šifre univerzuma, ples više nije slučajnost. Nove fasade su staromodne i besprijekorno simetrične, interijer nepromijenjeno podložan truljenju. Mladi još uvijek izlaze na ulicu da popiju kafu, rukovanje je i dalje protokolarno, grljenje sve učestalije, mada statistika govori o udaljavanju. Upozorenja je toliko da ih više niko ne primjećuje. Nove kultne vještine uključuju prodiranje duboko unutar sebe i sad sa sigurnošću znamo da je visina jedne piramide cifrom identična brzini svjetlosti.
Sistem vrijednosti ne prestaje da opada, nada se traži daleko od kuće, poređenje i lutanje ne jenjavaju. Čovjek tek kad nešto kupi shvati da mu nije potrebno. Moralna obaveza je trend, a ne produkt svijesti. Nostradamus nije zaboravljen. Mudrost je svuda naokolo, teško je biti pametan. Fini ljudi još postoje, zaslužna je muka.
Dosadilo nam je da rastemo, kažu može uvijek bolje, ali znamo svi da se mora jednom stati. Pomalo ljuti, pomalo isfrustrirani, na slikama uvijek sretni. Molitve još pomažu, ali se pitanja najčešće postavljaju telefonu, koji odgovara bez trunke grižnje savjesti ili snishodljivosti, i po prvi put u istoriji čita misli. Svi kukaju, niko se ne žali.
Razrješenje prizivaju jer čini se da ga nema, dobronamjernost je početna tačka razaranja, vremenski uslovi najčešće nepovoljni. Masovno izumiranje privedeno je kraju. Jedinica za sreću – milion.
Više se upoznajemo i identifikujemo, manje volimo. Horoskop i dalje uzalud pogađa, crna hronika prenatrpana. Rezultati eksperimenta začuđujuće očekivani. Redenik preostalog vremena lakši, opasač od godina teži.
Biramo opet zatvor.
Sve je kao nekad, samo ništa nije kao prije.