foto: Dženat Dreković/NOMAD

Zlatar: Odjeci budućnosti

Futuristički eksperiment sa mogućim ishodom

Vrijeme radnje: nedaleka budućnost, tri koljena ili nekih stotinjak godina od sadašnjosti.

Mjesto radnje: isto. Sve stoji u mjestu. Nije se desila apokalipsa, stvari su otprilike onakve kakve su i bile. Nove planete su nastanjene.

Prezime nećemo odmah otkriti, ustvari nećemo nikako, iako se priča plete oko njega. Neka ostane neutvrđeno kako bi lepeza mogućih ishoda postala nepregledna. Naš junak će dobiti poziv iz interstelarnog inozemstva da pronađe biografske podatke nekoliko predaka ugledne ličnosti koja želi da ostane anonimna. Svojim kanalima će uspjeti doći do informacije koja mu daje mogući odgovor na pitanje identiteta klijenta, ali ga neće moći sa sigurnošću utvrditi. Sumnjaće da se radi o imućnoj porodici Newmann, vlasniku istoimenog prehrambenog konglomerata na najuspješnijoj koloniji u svemiru Kepler 62F, sumnju će poduprijeti pozamašan honorar. Dobiće osnovne informacije, nakon čega će početi sa istraživanjem.

Provešće nekoliko sedmica u razgovoru sa eventualnim dalekim rođacima ali neće puno saznati. Put će ga odvesti do državnog arhiva u kome će pronaći prvi konkretan trag, ime starije žene, koja će ga uputiti na ime osobe i podatke koje traži. Kada je sretne, začudiće se njenom dobrom držanju uprkos godinama i ona će mu reći kako joj je nana pričala o pradedi Hajrudinu kako je bio požrtvovan i plemenit čovjek. Vrijedan i predan, a prije svega patriota. U to vrijeme, reći će mu, dušmani su stegli sa svih strana. Pokazaće mu knjigu pod naslovom Bitke za otadžbinu s kraja prošlog milenija, gdje pronalazi fotografiju Hajrudinovog brata Adila u uniformi sa njemačkim ovčarom. Knjiga stara preko sto godina će biti u relativno dobrom stanju, s obzirom da je izdanje jeftino, što je odlika izdavaštva tog perioda; neće biti puno ni korištena.

U knjizi će pronaći dosta priča o bitkama iz prošlosti, međutim neće mu biti interesantne i neće ni tražiti da je zadrži. Pomisliće da mu nakon toliko ratova još jedan nije zanimljiv. Zahvaliće se gospođi koja je jedna od rijetkih iz generacije što se sjeća cvrkuta ptica i na izlazu iz njenog stana će primijetiti stabljiku indijske konoplje u slučajno otvorenoj kutiji za kućni uzgoj i sjetiće se svoje nane Samke koja je imala sličnu takvu u svojoj ostavi, u čijoj se blizini često igrao u djetinjstvu sa rođakom Nanetom, koji će postati dio grupe prvih Bosanaca u svemiru, u osmoj generaciji kolonista na Marsu.

Sljedeći trag će ga baciti u nekadašnji Dubrovnik, koji će tada biti prvi balkanski nomadski ploveći grad i njegovu arhivu, do koje će doći trajektom iz Neretvanske doline, koja će nakon potopa postati plodno tlo za gusarske bande. U arhivi će pronaći Klekački zbornik, gdje će prvo naići na nepotrebnu informaciju o Svetom Marku Trećemučitelju i Opuzenskoj povelji. Pod slovom P će pronaći vezu sa traženim prezimenom koje će biti promijenjeno nekad davne 2034. nakon Velikog Spajanja i doći će do pravog imena ćukundede svoga klijenta. Otpiće gutljaj kafe sa mlijekom dok bude gledao u more iz pokretnog Dubrovnika bez zidina i pomisliće Što bolan, Adile?

Na povratku će proći kroz Jablanicu, priobalni gradić, poznat kao prvi vegetarijanski grad regiona i zastaće da pogleda koju partiju tavle na turniru koji se održava svaki dan u godini osim za bajram, više od pola stoljeća. Tu će sresti starca koji tvrdi da zna skrivene informacije o Adilu i njegovoj sestri Mersihi, ali da ih je voljan podijeliti samo ako bude savladan u tavli. Nakon pet uzastopnih izgubljenih partija, naš junak će se pokunjeno vratiti kući, utješen novim saznanjem o postojanju do tada neotkrivene sestre. Oko ponoći će dobiti poziv od pijanog starca koji će se sažaliti nad njim i reći mu udato prezime Adilove sestre, koja će, kako će saznati, doživjeti amneziju.

Ujutro će uz kafu pročitati vijesti o prvim nemirima na Marsu i novoj nadolazećoj solarnoj oluji. Poslijepodne, iako se doba dana ne prepoznaje po Suncu jer će biti zaklonjeno prašinom u atmosferi, izaći će iz svog stana unajmljenog kraj oronule prve kriogene laboratorije koju su otvorili Austrijanci davne 2059. godine i vratiti se u državni arhiv gdje će početi iskopavati nove informacije. Nakon mnogih dosadnih fotografija sa političkih plakata iz doba kada je demokratija još formalno postojala, pronaći će sliku ćukundede Hajrudina u šlafruku kako šmrče kokain iznad laptopa i nove informacije o pronevjeri penzionog fonda. O njegovom bratu Adilu će opet naći isto, aferu za aferom, kao i bizaran šturi podatak o obogaćivanju maternjeg jezika. Saznaće da je u doba Prve pandemije, koju već odavno niko ne spominje, kao premijer doveo zemlju u kolaps, nakon čega nije bilo oporavka. Globalni poremećaji će zasjeniti lokalnu tragediju.

O sestri Mersihi će pronaći podatak o optužbi za falsifikovanje univerzitetske diplome i o zloupotrebi položaja ministrice zdravstva i direktorice farmaceutske kompanije. Saznaće i to da je njen muž bio poznata estradna ličnost, birvaktile pop zvijezda, za koga su vezani brojni skandali. Jedan od njih je posebno interesantan a tiče se višedecenijske pronevjere u tadašnjem takozvanom udruženju autora čiji je bio predsjednik. Njegov mlađi brat je opet obavljao funkciju gradonačelnika i bio optužen za kriminalne radnje i korupciju. Nakon Velikog Spajanja, svaki trag im se gubi.

Komprimitirajuće fotografije i informacije neće proslijediti svom klijentu, pomisliće kako ljudima ne treba kvariti sliku predaka, pa će poslati samo formalne fakte o drevnim, više nepostojećim političkim funkcijama koje su obavljali, i pisaće o njihovim javnim postignućima. Uspjeće to čak i lijepo da sroči, kako bi uljepšao sliku i eventualno dobio veći honorar.

Naš lik će sebi priznati kako neke stvari ne treba znati i nastaviće piti kafu. Možda će nazvati svog rođaka na Marsu da ga pita za demonstracije. Možda će mu naumpasti izreka Svaki čovjek je odjek svojih predaka, koja nekim čudom ostane sačuvana u kolektivnoj memoriji. Možda će i zapisati to što će mu se dogoditi, ostavivši priče za svoje eventualne potomke.

Nedim Zlatar


Rodić: Šaman
Dizdar: Molitva
Sijarić: Bihorci