Bijeli meskal, so i limeta.
Prošlo je puno vremena, svijet se promijenio, nismo se dugo sreli, okusi su drugačiji. Otkrivam ti svoje tajne, ti meni tvoje, utješni smo. Proći ćemo djetinjstvo zajedno, ruku pod ruku zagaziti u prošlost. I nećeš moći da pustiš taj teg, slađi od svake pomisli o nepovratnom. Zagibaćeš se pod novim svjetlima kao nekad, ističući linije koje te još uvijek čine mladim, ne mareći za ono što govore o očekivanjima, trebanjima ili moranjima. Tvoja priča je nedovršena, bezbroj puta ispričana.
Cerveza.
Prošlost se šunja. Ipak, život ne može biti ljepši nego sad, jer sve je sad. I ta prošlost je sad. Jer ne bi bila da nije. Vrtimo se ukrug. Znamo gdje smo pogriješili, uzalud, možemo biti sretni samo u prenesenom značenju. I to je sasvim dovoljno. Proces fermentacije je krucijalan za okus.
Žuti meskal, cimet i narandža.
Ne želim da sam u tuđim životima. Ne želim da zauzimam ičiji prostor, da me se istražuje, ispituje ili provjerava. To je nešto što s godinama dođe. Ustvari nikad nigdje i ne ode. Propuštene ljubavi. Uskraćeno vrijeme i čekanje u redovima. Usamljenost u gomili. Nedorečenost beskonačne želje. Besmrtnost djetinjstva, ples na kiši i sijede dlake predvode nas u nepoznatu izvjesnost. Reći ću ti da te volim samo kad budem satjeran u kut.
Žuti meskal, limeta.
Komunisti, kapitalisti, demokrate, kleptokrate, komformisti, uhljebi, nehljebi. Vijesti o ratu opet prelaze u pozadinski plan. Kaže Mirza, Japanci su usavršili viski. Do u šaraf su prenijeli destilerije iz Škotske i napravili čudo, kako to oni rade. Kriptovaluta u budućnosti neće postojati. Ljudi će trenirati robote da ih zamijene kad umru. Biće to vrsta besmrtnosti. Zaborav smrti. Stvari se ispresijecaju na mnogim mjestima. Vječni ja i život sa bandom lopovskom. Bol u leđima i seksualni poriv.
Žuti meskal, džoint.
Plutali smo tiho kroz život, ti sa blagim strahom od neizvjesnosti i tugom za nepovratnom mladošću, držala se za mene, kao da ja imam odgovore, kao da moje lutanje nije još gore i da putokaze ne vidim, plana nemam. Tvoj dlan na mojoj nadlaktici je značio da smo prešli dug put i da među nama nema mjesta za sumnju ili nekog trećeg. Tanka prašina nas je razdvajala i osjetio sam kako se tvoje oči okreću ka gore, čekale su nešto. Bijes je davno zaboravljen i daleko iza nas. Zaboravili smo šta je žurba.
Cerveza, ravna debela linija.
Strast se pretvorila u oprez i sada opet stoji čekajući moj odgovor da odgovora nemam. Kako idemo dalje sve je jasnije da ništa više nije jasno. Ja nisam taj na kojeg misliš, nemam više onaj sjaj u očima. Oprečnost je dosljedna, nastavljamo lomiti zube o nadu. Vadimo pouku iz šale osvrćući se preko ramena, gdje uvijek neko čeka sa prijateljskim osmijehom. Gutamo čudesni ormus čekajući neovozemaljski efekat. Ne podnosimo šutnju. Nadamo se da će nam ogledalo opet slagati.
Kebab. Doner. Burger.
Nadvija se crni oblak, generacijama. Neizostavne muke nađu mjesto u razgovoru. Preslikavaju se svjetovi jedan u drugom. Samo jedan je moguć, onaj u kojem se svi ostali javljaju. Rodila se nova nada, ubrzo umrla. Zabavila nas kratko. Jedino što je ostalo isto je okus vode koju tražimo sve više dok obećavamo sebi zdraviji život. Neko pojede pedeset ćevapa ili kilu i po pite. Kome treba ogorčen robot?
Žuti meskal, limeta, tanka linija, cerveza.
Razvijen biznis, uhodano zlo. Svijet nikad neće biti bolji nego sad, zato uživaj. Teretane su prepune, uklopi se. Zagazi hrabro u prepun bazen i nađi svoje mjesto, neka te kraci trendova miluju iz dubina. Tvoj je izbor da ili ne, nema trećih opcija. Neprijatelj je tamo gdje najmanje očekuješ. Svedeni smo opet na uspomene i jedino u njima pronalazimo nevin osmijeh ili suzu. Treba prokrvariti da bi se rodilo.
Žuti meskal, čaša vode, cerveza.
Kratke istine koje uočavamo nanovo će nas učiniti beskorisno mudrima. Svjetla se ponovo mijenjaju, a mi odlazimo drugačiji, nikad više tako mladi. Sumrak je romantično mjesto iz sretnih krajeva filmova. Svako bira svoju pjesmu odjavne špice.
Cerveza.
Jedno je sigurno, sam si.