Djecimetar
Ponekad više volimo dan, a ponekad noć.
Dan dolazi sporije kad jedva čekamo da se probudimo pa da idemo na more, na planinu, u posjetu nekom dragom u drugom gradu ili na selu. A brzo dođe kad sanjamo neki divan san i baš poželimo da se još ne probudimo, ali moramo u školu ili negdje gdje je možda zanimljivo ali nije kao u snovima.
Noć pada polako, da se naviknemo na mrak. Noć je pažljiva, pa prvo malo zamrači pojave i kuće, onda se smrači malo jače kao da nas grli, a kad padne gusti mrak mi smo već okupani, popili smo mlijeko i spremni smo da zaronimo u san.
Noć i dan mogu se nacrtati kao crno i bijelo, ali kad malo bolje razmislimo, nije to tako jasno crno i jasno bijelo. Kao što ni jedna stvar na svijetu nije samo ovakva ili samo onakva – sve treba da sagledamo iz raznih uglova i obojimo raznim nijansama. Zato je život tako zanimljiv!