Djecimetar
Svom drvetu u dvorištu,
kad je bilo sasvim malo,
pjevao sam pjesmu vode,
dok je sa mnom odrastalo.
Pjevao sam pjesmu lista,
pjevao sam pjesmu trave,
gledali smo zadivljeno
oči neba svijetloplave.
Granali smo svoja stabla,
izrastali do vrhunca,
ispijali zlatne čaše
pune krepkog, toplog sunca.
Sad sam i ja k'o i ono,
nosim krošnju punu sjaja,
genetski sam čvrsto vezan
za tlo moga zavičaja.