Djecimetar
Na sajam u Gaviratu dolaze nekakvi ljudi koji prodaju sve i svašta, a boljih trgovaca od njih nećete nigdje naći.
Jednog petka došao je neki čovječuljak koji je prodavao čudne stvari: planinu Mont Blanc, Indijski ocean, Mjesečeva mora, a tako je divno hvalio svoju robu da mu je poslije jednog sata ostao samo grad Štokholm.
Kupio ga je neki brijač plativši za njega jedno šišanje s masažom.
Brijač je pribio između dva zrcala potvrdu u kojoj je stajalo: Vlasnik grada Štokholma.
Ponosno ju je pokazivao mušterijama i odgovarao na sva njihova pitanja.
– To je grad u Švedskoj, štaviše, glavni grad.
– Ima gotovo milijun stanovnika i, naravno, svi su moji.
– Tu je i more, jasno, no ne znam tko mu je vlasnik.
Brijač je malo-pomalo uštedio novaca i prošle je godine otišao u Švedsku da obiđe svoj grad. Štokholm mu se učinio čudesnim, a Šveđani jako prijazni.
Oni nisu razumjeli niti jedne riječi od svega što im je govorio brijač, a on nije razumio niti slova od njihovih odgovora.
– Ja sam gospodar grada, znate li vi to? Jesu li vas obavijestili?
Šveđani su se smiješili i klimali glavama, jer nisu razumjeli, ali bili su ljubazni, a brijač je sav sretan trljao dlanove:
– Ovakav grad za jedno šišanje s masažom! Zaista sam ga jeftino platio!
A nije imao pravo. Platio ga je i preplatio. Jer svako dijete, došavši na svijet, gospodar je čitavog svijeta i ne treba za njega platiti niti pare, već samo zasukati rukave, ispružiti ruke i uzeti ga.