Djecimetar
Ja sam Mirna. Imam osam godina i idem u treći razred. Ja sam zanimljiva osoba. Barem ja tako mislim, osim moga brata koji svakako misli da je na svijetu zanimljiv samo on.
Rodila sam se s jednim okom plave, a drugim smeđe boje. To jeste neobično, ali se dešava – priroda je nepredvidljiva! Mojoj mami sam ja najdivnija osoba na svijetu, što je logično jer su sve mame takve. Ona kaže da sam zanimljivija od drugih baš zato što imam tako neobične oči. Kad sam bila mala, u obitelji i među rodbinom i prijateljima to mi nije predstavljalo nikakav problem. Naprotiv: uživala sam kad neko ko nam dođe u goste kaže: „E, vidi ti nju kako je lijepa i neobična! Baš je drugačija!“ A meni drago − zašto ne bih bila zanimljivija od drugih?
Kad sam pošla u prvi razred, shvatila sam da sam stvarno jedinstvena i drugačija: ni jedno dijete u razredu nije imalo oči kao ja! Kad smo se svi međusobno upoznali, nakon dva-tri mjeseca, moj razred je otkrio da imam dva različita oka. Ja sam to smatrala svojom prednošću i ljepotom, ali je jedan zloban dječak jednom rekao:
− Ti si pravi frik! Niko normalan nema takve oči!
A nakon nekoliko dana jedna me djevojčica upitala s mnogo zlobe:
− Da li ti lijevim okom svijet vidiš u jednoj boji, a desnim u drugoj? Ha-ha!
Bila sam zbunjena i uvrijeđena, ali sam odlučno odgovorila:
− Ja sve vidim normalno, a vas dvoje u stvari ne vidite jer ste bezobrazni i nevaspitani!
Ako imam jedno oko plavo, a drugo smeđe, u stvari nisam toliko drugačija od druge djece. Jer boja očiju ne može odrediti jesmo li dobra ili loša djeca.
Niko nas zbog naših drugačijih očiju ne smije zezati, ili maltretirati, ili izdvajati od drugih!
U stvari, nedavno sam vidjela sliku najljepše mačke na svijetu: ona ima jedno oko smeđe a jedno plavo – baš kao ja! Super!
Ja imam ista prava kao sva druga djeca pa makar mi oči bile i na vrh glave, a kamoli lijepe ko oči najljepše mačke na svijetu!