Duraković: Ja sam drugačija

Djecimetar

Ja sam  Mirna. Imam osam godina i idem u treći razred. Ja sam zanimljiva osoba. Barem ja tako mislim, osim moga brata koji svakako misli da je na svijetu zanimljiv samo on.

Rodila sam se s jednim okom plave, a drugim smeđe boje. To jeste neobično, ali se dešava – priroda je nepredvidljiva! Mojoj mami sam ja najdivnija osoba na svijetu, što je logično jer su sve mame takve. Ona kaže da sam zanimljivija od drugih baš zato što imam tako neobične oči. Kad sam bila mala, u obitelji i među rodbinom i prijateljima to mi nije predstavljalo nikakav problem. Naprotiv: uživala sam kad neko ko nam dođe u goste kaže: „E, vidi ti nju kako je lijepa i neobična! Baš je drugačija!“ A meni drago − zašto ne bih bila zanimljivija od drugih?

Kad sam pošla u prvi razred, shvatila sam da sam stvarno jedinstvena i drugačija: ni jedno dijete u razredu nije imalo oči kao ja! Kad smo se svi međusobno upoznali, nakon dva-tri mjeseca, moj razred je otkrio da imam dva različita oka. Ja sam to smatrala svojom prednošću i ljepotom, ali je jedan zloban dječak jednom rekao:

− Ti si pravi frik! Niko normalan nema takve oči!

A nakon nekoliko dana jedna me djevojčica upitala s mnogo zlobe:

− Da li ti lijevim okom svijet vidiš u jednoj boji, a desnim u drugoj? Ha-ha!

Bila sam zbunjena i uvrijeđena, ali sam odlučno odgovorila:

− Ja sve vidim normalno, a vas dvoje u stvari ne vidite jer ste bezobrazni i nevaspitani!

Ako imam jedno oko plavo, a drugo smeđe, u stvari nisam toliko drugačija od druge djece. Jer boja očiju ne može odrediti jesmo li dobra ili loša djeca.

Niko nas zbog naših drugačijih očiju ne smije zezati, ili maltretirati, ili izdvajati od drugih!

U stvari, nedavno sam vidjela sliku najljepše mačke na svijetu: ona ima jedno oko smeđe a jedno plavo – baš kao ja! Super!

Ja imam ista prava kao sva druga djeca pa makar mi oči bile i na vrh glave, a kamoli lijepe ko oči najljepše mačke na svijetu!

Djecimetar

Slon nevaljalac
Životni problemi…
Cvijeće i pčele
Uspavanka
Domovina i država
Ruka ruku neka mije
Muke jednog tinejdžera
Ježeva kućica
Strašan lav
Mala i velika slova
Male i velike životinje
Mala i velika ljudska bića
Male i velike stvari
Priroda i društvo
Selo i grad
Dan i noć
Glup i pametan
Država i domovina
Bolest i zdravlje
Priča o dobrom dječaku
Prehlađena pjesma
Vjetrov prijatelj
Rujan
Kako živi Antuntun
Neke stvari
Listopad
Vitez od banana
Glineni zoo
Tužna pesma
Zmaj: Srda
Ćopić: Pite
Zvrko: Studeni
Evanđelje po Emi
Duraković: Carev slavuj
Nash: Ustajem sad i idem
Petrović: Ah, kako je dosadno!
Zvrko: Prosinac
Zvrko: Siječanj
Isak: Telefon
Aleksić: Džin i sin
Duraković: Palčica
Kišević: Moja mama
Diklić: Plavi kit
Mladenović: Moda, po Uljezu
Veličković: Plastelinci
Petrović: Od trnja do zvezda
Moj deda o pronalazaču bicikla
Begagić: 2stih o 2nošcima
Šarić: Drvo
Fleming: Puna kuća
Stark: Potpis
Kišević: Suha pjesma
Ugrešić: Tramvajska posla
Ivanković: Vegetarijanac
Zenft: Tetka Meri
Bekrić: Jednom, jedan
Milošević: Šumor šuma
Saroyan: Tata, ti si lud
Tešin: Luka kaže
Veličković: Car bumbar
Mravak: Strah
Ivanković: Zauzimam pozu
Zmaj: Patak i žabe
Stanisavljević: Mali pas
Iličić: Tetka žaba
Mladenović: Užasna buka
Pandžo: Šum
Begagić: Vanja i Vanja
Trifunović: Voće
Ezop: Magarac i pas
Ovadija: Slikovnica
Bekrić: Dijete
Hasanbegović: Ekologika
Vitez: Dva pijetla
Vitez: Nema za mačke škole
Pandžo: Ljeto
Radović: Mali život
Trumić: Rukavice
Petrović: Djeca u gostima
Ćopić: Razgovor nad rijekom
Bekrić: Igra
Ćopić: Pjesma đaka prvaka
Bauer: Ivica Budalica
Duraković: Mačka dubrovačka
Bauer: Vila Zelenog jezera
Lindgren: Odgoj šibom
Duraković: Pjesma za BiH
Boban: Maštar