Djecimetar
Gradimiru
Kad jednom dođeš u grad od lišća
Da budeš najdraži gost,
Vidjećeš kako obale travne
Na ruci drže most.
Most vezen žicom svilenom, tankom,
U sedam boja tkan;
Ogledalo mu zelena rijeka,
A ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše kao voda čamce
Svezane u plićaku,
Rojevi svitaca nad njim se pale,
Pa blista u mraku.
A pod njim čudesni orkestar ljeta,
S dva cvrčka u duetu,
Oglašava se svake noći,
Ljepši od svih na svijetu.
Divnim ga šumorom slave vrbaci
Prepuni malih snova,
Niko nije pjevao ljepše
Od bijelih bagremova.
Kad nam dođeš u grad od lišća
Da budeš najdraži gost,
Preći ćeš i ti korakom lakim
Vezeni, vitki most.