Pčela je bila trudna i rodila je bebu. Kada je imala tri godine mala pčela je upitala mamu: Mama, smijem li i ja ići skupljati nektar iz cvijeća?, i mama joj je odgovorila da može. Samo, leti blizu da te mogu vidjeti kroz prozor pčelinjaka, dodala je. Iako se pčelici nije dopalo što će je mama nadzirati kao malu bebu, nije ništa rekla i samo je izletjela.
Vani je bilo više cvijeća nego što je pčelica ikad zamišljala i pitala se iz kojeg cvijeta da uzme nektar. Ugledala je tratinčicu i pomislila da joj se ne sviđa. Zatim je ugledala tulipan i on joj se dopao više od tratinčice, ali ni iz njega nije uzela nektar. Na kraju je ugledala cvijet koji joj se najviše dopao i iz kojeg je morala uzeti nektar. Bila je to prekrasna, crvena ruža. Ali kako je pčelica bila previše uzbuđena u želji da uzme svoj prvi nektar u životu, tako se prebrzo zaletjela prema ruži da je promašila cvijet i ubola se na bodlju. Krilo joj se zaplelo i pokušavajući da se oslobodi pčelica je toliko tresla njime da je na kraju otpalo i ona ostala samo sa jednim krilom. Pošto više nije mogla letjeti, počela je padati i pala bi na zemlju da je nije spasila bubamara. Ona je uzela laticu od tulipana i postavila je da pčelica padne na mekano i ne ozlijedi se.
Mala pčela se rastužila i rasplakala. Mama, mama!, zvala je i plakala, boli me, mama! Ali mama je nije čula jer je bila zabavljena poslom u košnici. Bubamara se nije odvajala od nje. Prošlo je neko vrijeme, pčelica je bila neutješna, i mama je konačno čula i izašla, a ona joj je ispričala šta joj se desilo. Mama se naljutila što je pčelica bila tako neoprezna tokom prvog izlaska, iako joj je ona stalno govorila da se pazi. Tada je bubamara, koja je cijelo vrijeme bila tu, uzela onu istu laticu od tulipana i upitala pčelicinu mamu može li joj ona poslužiti kao krilo. Mama je zamišljeno pogledala i odgovorila da možda i može jer liči na krilo. Tada je pčelica otišla po smolu i zalijepila pčelici laticu smolom. Nije bilo baš isto, ali krilo više nije bilo slomljeno. Pčelica je prestala plakati.
Nakon nekog vremena mama je otišla, a pčelica je opet poželjela skupljati nektar. Ali odlučila je da to više nikada ne čini iz ruže, nego iz nekog bezopasnog cvijeta. Prije mi je tratinčica bila glupa i bezvezna, ali ne više, rekla je bubamari. Oprezno je uzletjela i uspjela da uzme nektar iz nje, a onda je krenula prema suncokretu. Bubamari je bilo žao kad je vidjela kako sporo leti i odlučila je da joj pomogne te je rekla pčelici: Pazi, na suncokretu imaju uši, ja ću ih pojesti da ti pomognem jer inače jedem uši! Nakon što je bubamara pojela biljne uši, pčelici je bilo puno lakše da uzme nektar.
Letjele su još neko vrijeme, a onda su se vratile u košnicu. Pčelici je mama dopustila da uvede i svoju novu prijateljicu bubamaru. Njih dvije su se taj dan fino igrale, a i sljedećih dana su nastavile skupljati nektar, biljne uši i družiti se. Nakon nekog vremena pčelici je naraslo novo krilo, ali nikada nije zaboravila kako joj je bubamara pomogla da zaliječi slomljeno krilo.