Djecimetar
Na vrhu jedne poličice (okolo stolići i stoličice)
Sjedi veeeeeeeeeeliki slon.
Pa kako?
O, to mu uopće nije lako, da znate!
Sjedi on očajan, nemičice, i vapi s vrha poličice:
„O, mamma mia, sloničice,
kako da siđem s poličice?“
„O, slone sine, slonovsko prase…
Zbog tebe više ne znam za se!
Rekoh li tebi
ne diraj one sa vrha police slatke bombone?
Al’ ti ne posluša mamu sloničicu
već stavi nogu na stoličicu,
sa stoličice hop! Na poličicu, i – nazad nema sad!“
„O, mamma mia, sloničice, znaš da obožavam bomboničice!
Odoljet nisam htio ni mog'o:
u cugu sam ih pojeo mnogo,
Al’ šta da radim sad?“
„O, slone sine, mamina stoko, što sjediš tamo gore visoko,
kako si se popeo tamo, isto se tako vraćaj ovamo
dok izgovorim KEKS!“
I – stavi slon nogu na poličicu, s poličice kliiiz! na stoličicu…
Utom se začu tres! tras! i jao!
Sve se polomilo i slon je pao
Pravo surlom na pod!
Sada slomljene surle i srca, cio u gipsu,
Slon tužno grca:
„O, zbogom s teglom poličice, na poličici bomboničice!
Zbogom, stolići i stoličice!
Oprosti, mama sloničice!“