Djecimetar
Gromobran je gvozdeni telefon kojim telefonsku vezu, obično pred kišu, uspostavljaju oblačak sa neba i žbun sa zemlje:
― Halo! ― javlja se oblačak, nagnut ko vodeni krčag ― za koji trenutak proplakat ću kišom!
― Strpi se bar časak! ― odgovara žbun, pognut kao zeleni patuljak ― dok leptiri ne sklope krila, a bubamare ne rastvore kišobrane!
Kad žutom žeđu prožeže suša, žbun se telefonom javlja oblačku:
― Halo, oblače! Ovdje žbun! Od tebe, kišonošo, naručujem pljusak, da se bar jednom napojicom žedni napiju cvjetovi!
― Ispričavam se, listoruni žbunjku! ― odgovara oblačak. ― Iz nabrekle dojke ni litarce kiše ne mogu iscijediti: upravo učim kapljice šumiti tap-tap pjesmičak. Bez tog šaputavog napjeva ne mogu ih iskapiti i tako nijeme na ispucalu usnu zemlje slati!
Tako se oblačak ponad zemlje i žbun podno neba ne mogu ni preko telefona sporazumjeti i ugovoriti kišu.