Djecimetar
Kad mi je bilo dvadesetak godina, upoznala sam ženu jednoga starog pastora, koja mi je ispričala kako, kad je bila mlada i rodila njihovo prvo dijete, nije vjerovala u kažnjavanje djece batinama, iako je u to vrijeme udariti dijete šibom otrgnutom s drveta bila uobičajena kazna.
Ali jednog dana, kad je njezinom sinu bilo četiri ili pet godina, učinio je nešto za što je smatrala da mora biti kažnjen batinama, prvi put u životu. Rekla mu je da mora izaći van i pronaći šibu kojom će ga ona onda istući. Dječaka dugo nije bilo natrag. Kad se najzad vratio, plakao je.
Rekao joj je: „Mama, nisam mogao pronaći šibu, ali evo, ovdje je kamen koji možeš baciti na mene.” Majka je odjednom shvatila na koji način je cijelu situaciju vidjelo dijete. Mislilo je: „Ako me majka želi povrijediti, nije važno čime to čini; pa onda to može napraviti i kamenom.”
Majka je uzela dječaka u krilo i oboje su plakali. Onda je stavila kamen na policu u kuhinji da bi je uvijek podsjećao: nikad nasiljem. Jer nasilje počinje od najranijih godina – čovjek odgojem djecu usmjerava prema nasilju.